Iz Crvenog solitera (audio): Nas će se čitati dok šutimo

"Naše vrijeme … posljednje i larvalno. Koncipirano je kao postistorijsko i postmoderno, ne shvatajući pri tom da se na taj način nužno predalo posthumnom i sablasnom životu, ni ne sluteći da je život sablasti najobrednije i najneprolaznije stanje koje nameće poštovanje strogih bontona i okrutnih litanija, sa njihovim večenjim službama i sutonima, saosjećajnošću i obredima.
Otuda larvama među kojima živimo nedostatak strogosti i pristojnosti. (...)"
/Giorgio Agamben; izvor - profesor Ćućula-Mihajlović/

* * *

Zajednica slova koja tvori tvoje ime.
Mala sjeverna soba zamračena, već obršljanjenih mokrih zidova. Posao vrtlara u jeziku jest izazvati napetost među imenima. Voćnjak u krečnim bijelim dokoljenkama.

* * * 

EKSHUMIRANJE ABELA

Bio brat jednonog ratni invalid
Kojeg su pozvali na prepoznavanje
Jer je dao "dnk" da traži nestalog brata

Klopke smo polojili
Krov nagura pticu u nebo

Na tercijalnom grobištu našli nogu ali njegovu.
Umjesto brata ukopao on svoju nogu

Sad braća jedan drugome trče
Nagurani u jedno ime.

* * *

Kuda odlazimo, koliko povijesti možemo ponijeti i koliko ona vrijedi u dobu tehnološkog booma, koji već ugrađuje mikročipove u ljudski mozak, a ratujemo u rovovima s nikad većom vojničkom i civilnom smrtnošću? Reklo bi se da je čovjek bezmalo vrlo zlo biće, koje svaki izum odmah koristi kao oružje, ili je pak samo redoslijed drugačiji - pa što vojna industrija smatra zastarjelim, to je pristupačniji javno.
Tako vještačka inteligencija (AI) već vrši kirurške operacije, smišlja vakcine, komponira muziku, piše romane, doktorate, snima filmove, reklame, spušta module na Mjesec... Svako formalno obrazovanje izgleda kao zastarjelost i krajnja nepotrebnost.
Generativni bot ChatGPT jeste zbirno akumuliranje, anđeo povijesti reduciran autorskim fikcijama i dokumentarnim fakcijama - podjednako. Na koncu, zar sve ovo nije krajnja potvrda da je Barthes bio u pravu kada je ustao protivu tiranske opsesije autorom kao izraza kapitalističke ideologije...?
Zli patuljak iz žalobnih igara Waltera Benjamina.
Dakle, napokon smo svi autori!

E. Musk želi pak, piše Žižek, što prije doći do moždanih čipova koji će moći vršiti detekciju neuronskih promjena kod svake misli i pretvarati je u kod.
Tako bi se naprosto zaobišao kanal komunikacije izgovorenom riječi. Dakle, moj sugovornik moći će shvaćati što ja mislim, a da ja to neću morati iz-govoriti!

Jezik će biti, deco, NEPOTREBAN.

Dakle, šutjet ćemo. Obzirom da je također i uzimanje hrane u budućnosti upitno, moglo bi se pomisliti da će nam usta postati evolucijski - nepotrebna.
Nas će se čitati dok šutimo. Svaki jezik bit će posve nepotreban. Bog će nam zašiti usta, sam i postupno.
Kula Babilonska se može nastaviti dizati, sada preko temeljite "enciklopedije mrtvih", u sablasnoj tišini.

Kako misliš "a pozorište?"?

* * *

Pogledaj samo što su napravili od Jugoslavije poludjeli Titovi pioniri  poplavljelih petokrakica, rekao je Damir.

Raskikali joj bebu u trbušnu maramu.

Nema Jugoslavije, samo ćemo je misliti, nećemo je iz-govoriti, bit će van jezika, nagurana u jedno ime, rekao je Damir u restoranu pored Kamernog, u Sarajevu.

* * *

Japanski znanstvenik Emoto Masaro je 1995. godine sproveo eksperiment u kome je čašu vode izlagao različitoj muzici, a zatim bi zaledio vodu.
Ispostavilo se da je muzika diktirala kakav će oblik kristali poprimiti!! U slučaju tzv. klasične muzike kristali su dobijali različite prelijepe forme, dok se za hard-rock muziku, na primjer, ispostavilo da djeluje destruktivno. Također, na riječi kao što su ljubav, nada i zahvalnost kristali su poprimali nevjerojatne oblike.

Mrtvi Šalamuni.
Zvonolivac koji uračunava u zvono i golubove skrivane u njemu. Mislio sam na tebe, Tomile Šalamune, sada kad te je puna tanka urna. Po kojoj škripe nokti.
Dječija soba pred granatu. Umro je, dakle, i Andraž Šalamun, brat pjesnika Tomaža Šalamuna.

Sad su Tomaž, Andraž i David - "mrtvi dečki", formativni kristali.
A vrijeme je naše larvalno.
"E, deco, deco". (Duško Radović) 

(zurnal.info)