PREDIZBORNI MOSTAR: Ne znaju voditi grad, ali bi se igrali sa državom

Proteklih dana mediji su krenuli objavljivati liste političkih opcija koje će se na izborima natjecati za mjesta u mostarskom gradskom vijeću. Na listama uobičajenih sumnjivaca ima poneko novo, svježe i javnosti nepoznato lice ali generalni dojam je da ni na ovim izborima Mostarci zapravo neće imati pravog izbora. Iste su to stare političke platforme koje nas drže na dnu demokratske mutne vode. 

Najveću grešku u cijeloj toj priči napravila je u Mostaru svježa i nekompromitirana Naša stranka vežući se za skoro potonuli brod mostarskog SDP – a. A imali su sjajnu početnu poziciju s obzirom na činjenicu da je „Naša stranka“ ponajviše zaslužna što će Mostarci nakon dugih 12 godina izaći na izbore i birati osobe koje bi trebale zastupati njihove interese u gradskom vijeću. SDP je ovim koaliranjem sebi ubrizgao svježu krv ali je „Naša stranka“ u naslijeđe dobila njihove odavno terminalne bolesti. Sve drugo uglavnom je ista stara priča koju pričaju neka mlađa i svježija lica.

NASELJA DUHOVA

Iz toga je razvidno da vladajuće partije u Bosni i Hercegovini lokalnu politiku vide tek kao odskočnu dasku prema višim razinama vlasti. Već prema prvim istupima mostarskih političkih platformi jasna je jedna stvar – kod nas političari uopće ne razumijevaju razliku između lokalne i državne politike. Nije zato ni čudo da nam gradovi propadaju a manje sredine postaju naseljene duhovima.

Upravo je Mostar, kao dugo godina zapostavljena lokalna sredina s vjerojatno najviše razvojnog potencijala u Bosni i Hercegovini, bio prigoda da se preko njega u široj javnosti afirmiraju ne samo nove političke opcije nego i suvremene razvojne politike. U ovoj situaciji i potpuno anonimne političke partije i osobe s političkim ambicijama mogle su se predstaviti javnosti na velikoj pozornici, pred očima cijele zemlje. Ali ne čudim se samo nad, za neke opcije, potpuno neiskorištenim marketinškim potencijalom ovih mostarskih izbora, čudim se ponajviše potpunom izostanku svježih ideja kojima se vladajuće i favorizirane partije u javnim debatama moglo izbaciti iz zone komfora. Mogli su to biti prvi izbori u BiH na kojima glavna tema ne bi bili nacionalni interesi. Time se pred širokom javnošću mogao razotkriti potpuni izostanak sadržaja kod partija čiji je jedini program nacionalizam.

Žalosno je što se sve ovo može zaključiti čak tri mjeseca prije izbora. Jasno je da će glavna predizborna tema lokalnih izbora u Mostaru biti sami izbori i to oni za ovdašnje političare jedino bitni – opći izbori. Ljudi ne znaju vodit grad, ali bi se igrali pravljenja države. Opet ćemo slušati kako su svim nacijama u BiH ugroženi nacionalni interesi, a ja već godinama ponavljam da je u BiH ugrožen jedino zdrav razum. Već sama činjenica da u Mostaru nije bilo lokalnih izbora cijelih 12 godina bila bi dovoljna da do sada vladajuće partije u Mostaru budu izbrisane barem s lokalne političke scene. Doduše, takvu nadu može gajiti samo nepopravljivi romantik poput mene.

Kada se pogledaju liste kandidata i popis glavnih opcija jasno je kao dan da je demokracija u BiH mutna voda. Ništa se pod milim Bogom u Mostaru neće promijeniti. Nitko neće odgovarati za zaustavljeni projekt kolektora otpadnih voda. Nitko neće nastradati zbog kontinuirane sapunice oko odvoza otpada i odlagališta istog. Šutjet će se o problematičnoj sigurnosnoj situaciji u gradu. Neće biti govora o osobitostima Mostara i njegovim neiskorištenim potencijalima, o nekim razvojni projektima. Već vidim da ćemo opet ostati zaprepašteni činjenicom da su svi u ovoj zemlji ugroženi a da se nitko neće zapitati pa tko je u takvoj situaciji razredni nasilnik. Ne zna se tko tu koga, zapravo, ugrožava, jel.

VISOKE AMBICIJE, NISKE SPOSOBNOSTI

Trenutačno u Mostaru na mikrorazini vlada situacija izrazito nalik onoj predizbornoj u SAD – u. Na ulicama gore automobili, pucnjave se događaju u sred bijela dana, roditelji prosvjeduju zbog uvjeta u kojima djeca pohađaju nastavu a požari gore i oko grada kojim povremeno poteče mutna, blatnjava rijeka. Mudra kakva jeste govori nam kakva je voda nad kojom pokušavamo držati nos, počesto i začepljen. S obzirom da do izbora imamo još skoro tri mjeseca lijepo me strah i zamisliti kako će izgledati preostalo predizborno vrijeme na obalama Neretve.

Ono što će nam i ovi izbori pokazati jeste to da je svaka čestita, dobronamjerna i sposobna osoba u ovoj zemlji apsolutno nezainteresirana za bavljenje politikom. Kod nas se tim javnim poslom bave ljude visokih ambicija a niskih sposobnosti što jasno govori i o njihovim životnim načelima. Mnogi od njih nesposobni su čak i da shvate kako tema lokalnih izbora moraju biti komunalna pitanja, gradska infrastruktura, javni sadržaji, stanje u kojem su gradska kultura, sport i mladež, kakva je kvaliteta zraka i vode, kako ćemo i gdje graditi i zašto, na čemu bi valjalo zasnivati lokalnu ekonomiju i slično. Upravo bi se na lokalu trebali kandidirati ponajbolji operativci, ljudi sposobni započeti i završiti vrlo konkretne poslove. Nacionalni interesi, vanjska politika i slično teme su za državnu razinu ali sustav je tako namješten da se i na lokalu mlati prazna slama. Problem je što je i tu slama na leđima običnog puka.

Tako da kad se sve skupa pogleda stvarno smo mogli proći  i bez ovogodišnjih izbora. Jedina potencijalna korist od njih mogla bi biti da se u skoroj budućnosti oni pokažu kao korak ka stvaranju svijesti o regionalnoj i lokalnoj politici u okviru Bosne i Hercegovine. A do tada ćemo živjeti i ponašati se onako kako očito jedino i znamo – kao da smo pod okupacijom u vlastitoj zemlji. Sami smo mi sebe okupirali. Vjerojatno zbog toga i jesmo jedan od zadnjih svjetskih političkih rezervata.

(zurnal.info)