Iz Crvenog solitera (audio): Nesanice se ne prepričavaju

Snovi se konstruiraju, kažem Lj. ali i nesanjičarenje. Bulgakov je, čitao sam - prvotnu verziju "Majstora i Margarite" nazvao "Strančeva potkovica".
Kažem i da se nesanice prepričavaju pod drugim verzijama.
Max Weber (toliko pominjani u kontekstu predsjednika V. i ubijenog premijera Đ.), recimo, piše:

"(...) različita nacionalnost može postojati i kod ljudi koji su, nesumnjivo, istog porijekla, samo zato što postoje razlike u vjeroispovijesti kao u slučaju Srba i Hrvata."
(Max. W. "PRIRODA I DRUŠTVO I")

* * *

Meni su slova bježala u druge jezike, pa se vraćala slupana od riječi u koje su upala. Nesanicu možeš i preznojiti, ali je ne pričaj. Nemoj ti meni metafore, reci ti meni izravno, piše mi na fejsu frend/haver - drzni se jednom, napokon, napusti zaklon metafore. Meni su slova dolazila izmijenjena i trebalo je vremena da ih vratim u naš jezik.

Ali čuj, Cvijeta da se drzne, napokon i  jednom?
Koji sam opisao stradanje "njegovovjernog naroda"? Kako izravno, koliko izravno, što to znači? Pa sve je metafora. Naročito baš Svete knjige, u ime kojih se pokolj i vrši.

"Danas je dan i puno djece gine".
Eh, ali ti bi i čija su djeca, pa koja su djeca započela sukob, pa koja su se djeca prva rađala, pa čija je pustinja...
I, ode to, stari moj.
Nije ovo sat prirode i društva.

* * *

ZAPIS O ŠTETI NA LICU MJESTA

"Znaš kad će to Cvijeta biti - kad se gondole Berekom počnu vozati".

Tako meni uz pivu u caffeu pored Crvenog solitera, govori barba Škoda, dorasova/prijedorska legenda - gitarista, slikar, ribolovac, vozač mercedesa imenom Genšer, majstor za krečenje i slikanje ikonica za lovu, ratnik i pivoljub, vječni mladić Draško A.
Dakle, Škoda. I nije puno stariji od mene, ali dovoljno da ga još kao dječak pamtim kako nekim vojnicima (o, da nekada se JNA služila i u Prijedoru, u kasarni Žarko Zgonjanin) plaća ćevape u Gradskoj kafani, ili svira u bendu koji je predgrupa Dugmetu.
Škoda, A.

Hej bolan, gospodin i drug, jaran, puškonoša i kistonoša Draško - teško je, baš teško opisiva osoba - a da se ne zapleteš u apsurd, legendu, dobrotu i vječiti smijeh.
I na lutriji je taj uspio dobru lovu dobiti i odmah pola grada častiti, i sva ratišta proći, i dvaput se ženiti, i na omladinskim radnim akcijama biti, i gitarom rušiti sve žensko toga doba, i biti službenik u SDK, i rocker u Ljetnoj bašti.
Sve, jebate, barba bio.

Tako ga svi Prijedorčani zovemo, jer je barba Škoda imao neke veze sa Splitom i govorio dalmatinski (!?!) usprkos cilemu svitu.
A Škoda? Nemam pojma, znam da škoda znači šteta na češkom, i da se tako zove češki auto, ali kako je Draško dobio taj nadimak, ne vjerujem da iko ima više da zna.
Kao da je i bitno. Možda šatrovačka verzija imena Draško, pa Škodra, pa se "r" usput zagubilo i ostalo - Škoda.

Škodilak, sve na svijetu uspio biti - i konobar u Lewisu, i teniser kod Ace Bojka kraj Kanafe.
I donator islikanih ikona za porodice poginulih (za vrijeme rata imajući prodajnu izložbu u kafe galeriji Tiffany u Karingtonki) i majstor za krečenje prve prave vile u gradu - kuće Toleta Zurovca.
Škoda je gradski jalijaš i gradska raja, a neizbježno i uvijek nasmijan, i prepun fora - "e, sad da vidimo čiji oroz sitan biber melje", naprimjer. Ili, "u taj rad, barba".

Škoda, profesor sve Prirode i sveg društva.

* * *

D. je imao bombu u vitrini. Nije ju dao pomaknuti. Ništa o njoj nije pričao, nikome i nikad.
Prema bombi se odnosio kao prema dugo očekivanom i zasluženom ordenu. Noću je pričao s njom.
Kada mu se 11-godišnji sin njome ubio, dan samo jedan kasnije, na isto mjesto stavio je drugu.

Nesanice se ne prepričavaju.
Potkovice se za sreću drže u sobi.

* * *

Argonautske priče iz Pindarovih oda.
Netko tko će svršiti ovu priču i grimasirati tupost nad rođenim tekstom.
Netko, gotovo posve sijed, mršav i neurotičan. Sve se odroni u jednu rečenicu, dvije pomisli, i kraj.
I, ode to, stari moj. 

(zurnal.info)