Pogromaška horda: O čergama i avionima

 

Nakon puta u Brisel, gdje je još jednom slagao da će se ubuduće razumno ponašati, Milorad Dodik je izjavio: 

“Mi (RS) smo stabilniji dio BiH jer imamo svoj avion, a oni su išli tamo kao čerga”.

On je rečenicu uputio kao uvredu i niko još uvijek nije reagovao na ovaj rasistički ispad. Ali, zna li Milorad Dodik šta je čerga? 

...

U knjizi “Sahranite me uspravno” Isabel Fonseca ovako opisuje čergu velike romske pjevačice i pjesnikinje Bronislawe Wajz, poznatije kao Papusza, što na romskom jeziku znači “lutka”.

- Kao i većina poljskih Roma, Papuszina je obitelj bila nomadska – dio velike kumpanije ili skupine obitelji koje su putovale s konjima i u karavanama, s muškarcima na čelu te ženama i djecom koje su ih slijedile na otvorenim kolima. Neke od imućnijih obitelji imale su bogato izrezbarena kola sa čvrstim krovovima, uskim staklenim prozorima koji su ponekad imali oblik romba i obojene drvene okvire. U kumpaniji je moglo biti i do dvadeset kola. Muškarci, žene, djeca, konji, kola, psi – putovali su sve do sredine šezdesetih, spuštajući se iz Vilniusa, kroz istočne šume Volhynije (gdje je tisuće poljskih Roma čekalo kraj rata), te na jugu prelazili u Tatre. Putujuću siluetu poljskih Roma ponekad bi dopunjavale i sjene medvjeda, njihova izvora zarade, kruha svagdašnjeg koji pleše. No Papuszini ljudi su bili harfisti, pa su od sjevernih litavskih gradova do Istočnih tatri teglili ta velika žičana glazbala, uspravno na kolima poput jedara.

(prevela Andrea Meić).

Papuszina čerga na svom putu je zabavljala ljude virtuoznim svirkama na violinama i harfama i kao protuuslugu tražila malo hrane i dozvolu za sigurno konačište. Poljske vlasti su 1952. godine počele provoditi program prisilnog udomljavanja Roma, poznat kao “Veliko zaustavljanje”. Slični programi uskoro su doneseni i u Čehoslovačkoj (1958), Bugarskoj (1958) i Rumuniji (1962). Bila je to prisilna asimilacija Roma, jer vlasti nisu pitale one kojih se najviše tiču novi zakoni da li se slažu s njima. Krili su se iza “produktivizacije”, koja je potpuno razorila dotadašnji način života Roma i nasilno prodrla u njihovu tradiciju. Fonseca smatra da su ti “socijalni programi” nametnuli Romima novu kulturu ovisnosti, čemu su se oni oduvijek protivili. 

 

^{Karol Siwak, violinist iz Papuzsine čerge, pozira sa svojim instrumentom, 1949. g.}

 

“Veliko zaustavljanje” potreslo je čitavu romsku kulturu. Papusza u jednoj pjesmi piše (prevela Andrea Meić): 

O Gospode, gdje da pođem?

Što da radim?

Gdje da nađem legende i pjesme?

Ne idem u šumu

Ne srećem rijeke.

O šumo, oče moj, 

Moj crni oče!

 

Vrijeme lutajućih Cigana

Odavno je prošlo. No vidim ih,

Sjajni su,

Snažni i čisti poput vode.

 

Možeš je čuti 

Dok luta

Kad poželi progovoriti.

 

Ali sirota nema dar govora…

 

 

...voda se ne osvrće.

Ona hita, bježi što dalje, 

Tamo gdje je oči ne vide, 

Ta voda što luta.      

 

- Nostalgija je sama bit ciganske pjesme i čini se da je to oduvijek bila. Ali, nostalgija za čim? Nostos je grčka riječ koja znači “povratak domu”; Romi nemaju doma i možda jedini od svih naroda ne sanjaju o domovini. Utopija, “u topos”, znači “mjesto kojeg nema”. Nostalgija za utopijom: povratak domu kojeg nema. O lungo drom. Duga cesta. - piše Isabel Fonseca.

Sloboda, a ponajviše sloboda kretanja, bila je temelj romske tradicije. Samo tokom kretanja Romi su se osjećali slobodno i sigurno. Nakon “Velikog zaustavljanja”, socijalni programi vrlo brzo su se pretvorili u pogrome nad Romima širom Evrope. Zbijeni u neuslovna naselja bez pitke vode, Romi su bili lak plijen svakog “gadže” koji je u njima vidio razlog za sve svoje frustracije. 

 

…

 

Za Milorada Dodika čerga nije zajednica, nije ni dio tradicije, ponajmanje simbol slobode. Ne mogu znati tačno šta čerga za njega predstavlja, mogu samo iz ove rečenice zaključiti da je to nešto “nestabilno”, što nema “svoj avion”. Sigurno se radi i o nekoj mnogo ružnijoj interpretaciji, jer Dodik je rečenicu ispalio kao uvredu, frustriran zbog odnosa Evropske unije prema njegovim političkim vizijama.  

^{(Gadže, stabilne u svom avionu)}

Na ovu rasističku izjavu niko nije reagovao, samo su se prozvani “oni” malkice uvrijedili. Nema razloga da se iko vrijeđa, bez brige, taman da su iznajmili Papuszinu karavanu, niko od njih nije putovao kao čerga. Naprotiv, putovali su kao loše maskirana pogromaška horda. Život u čergi podrazumijevao je precizna društvena pravila, jasne moralne okvire pa i kodeks časti. U toj zajednici živjeli su ljudi “snažni i čisti poput vode”, kako nam je svjedočila Papusza. Mogu li se bosanskohercegovački predstavnici u Briselu tako opisati? 

(zurnal.info)