IZ CRVENOG SOLITERA:Ono si što čitaš, brate

Darko Cvijetić

IZ CRVENOG SOLITERA: Ono si što čitaš, brate

Tako upravo smisao knjige posve jest apostrofiran iz knjige. Ili jezikom evanđelja - Riječ je odvojena od tijela! Tim slijedom - čitanje prethodi pisanju knjige. Prije nego je išta zapisano, već sve je zapisano. Jer, ponovimo, što je zapravo "originalnost"?

Ono si što čitaš, brate
ilustracija: Božana Radenković

 

Kratka kao filmski rez noći, kao nabor među fremovima jest sva ta nahvatana histerija na historiju, zapravo.

Kratko se još stiže histerizirati, ali damara svijet oko nas nikada brže, nema vremena. Kao silno zadihan starac, prosječan ali prosječen davno na dvije priče o sebi:

kad sam bio dijete, i sav ovaj užas, nakon odrastanja koji traje preko pola stoljeća.

Nema vremena...

To je karta na koju bi moralo igrati svako buduće pozorište, pa i prijedorsko u narednih 70 godina: /Abrakadabra, čarobna je formula koja, kažu, potiče od hebrejskog "arba dak arba" što, opet navodno, znači SVEMOĆNI PONIŠTAVA ČETIRI ELEMENTA, a pojavljuje se 1560. kod kirurga Ambrozza Parea, koji bilježi tu riječ za liječenje groznice. Po drugima pak, ta je rečenica "Abreg ad habra" što znači "uputi svoju munju do smrti" (Larousse)/

Nema vremena. Samo za munju, i to možda.

Moglo bi pozorište svoju usku vezanost za "abradakabru" solidno naplaćivati, doba je svakovrsne groznice.

* * *

1885. Mark Twin je objavio "Pustolovine Hucklebeerya Finna" i bio surovo napadan zbog lika Jima, zato što je po tadašnjem mišljenju, Twin Jima, crnca (Afroamerikanca), prikazao previše herojski!?

Sada je, ovih dana, isto djelo izbačeno iz lektira u školama nekih američkih saveznih država, zbog posve suprotnoga razloga - naime, zbog rasizma, jer se Jima naziva crncem umjesto Afroamerikancem!?

Samo jedan nabor među fremovima vremena.

* * *

Jezikolupina ti je odlična riječ, kaže Lj.

Reže u kuhinji luk. Zato je uplakana dok to govori.

* * *

Salman Rushdie je izboden, oko mu nožem pokušano izvaditi dok je govorio o slobodi.

Kenan Malik, The Guardian:

„Zadatak pjesnika“, kaže jedan od likova u "Sotonskim stihovima" Salmana Rushdiea, jest da „daje imena stvarima koje se ne mogu imenovati, da otkriva laži, da pokreće rasprave, da oblikuje svijet i ne dozvoljava mu da zaspi“. „Ako iz rana koje nanosi svojim stihovima poteku rijeke krvi“, dodaje narator, „to će mu biti hrana“.

Abrakadabra.

Nema Boga koji bi uzeo nož.

* * *

Rez. Nabor zategne fremove.

Eho je gorska nimfa, pratiteljica Artemide, čiji je glas moguć samo kao jeka. Znamo već da je voljela Narcisa samog. Danielewski u romanu KUĆA LISTOVA, ideju jeke dodatno matoforizira:

jeka je kopija vjernija od originala. Zato jer je - glas bez tijela! Tako upravo smisao knjige posve jest apostrofiran iz knjige. Ili jezikom evanđelja - Riječ je odvojena od tijela! Tim slijedom - čitanje prethodi pisanju knjige. Prije nego je išta zapisano, već sve je zapisano.

Jer, ponovimo, što je zapravo "originalnost"?Riječ kazuje - povratak na izvorište.

Nema Boga koji bi uzeo nož.

Verbum caro fastum est (Riječ meso postade).Abrakadabra. Nema vremena.Ono si što čitaš, brate.

* * *

URTEKST, osnova, bit teksta je u nama. Doći do "urteksta", znači probiti se do samoga sebe u tekstu koji čitamo, doći do pra-teksta, do prototeksta, utisnutog u palimsestarnost svakog papira.

Sveti tekst, diktiran s Neba, jest govor Boga.

Ljepota svijeta jest govor Boga. Molitva je budnost za govor Boga.

Sad treba znati da i Sotona govori. I da je moguće zamijeniti govor.

I da se nožem može vaditi oko zbog stihova.

Oko Crvenog solitera će sve ledeniji vjetar.

Jezikolupine bi da se mesom zaogrnu. 

 

(zurnal.info)