Iz Crvenog solitera: Ostao je samo stih

Dinamikom ikone, nakon dvije dobre tišine, crnine se vrate u ormar.

Ili cvijet, u čiju šupljinu je cvrčak sinoć sakrio pred olujom vrtlarski alat, crijeva za zalijevanje, i gudalo, za samo jedno drhtanje bez žice....i zato tako težak, rekla je Lj.
Ne može ga ujutro naći.
Sve pokošeno, rekla je. Takva zemlja, kostoprimljiva.

* * *

/"Obred nije ogledalo. Pozorište je obrnuta služba Božija." L. Kesegi/

Bili smo na 68. Sterijinom pozorju u Novom Sadu i igrali "Što na podu spavaš" (koprodukcija Dramskog kazališta Gavella iz Zagreba, SNP Novi Sad i NP Sarajevo, u režiji Kokana Mladenovića iz Beograda!) i osvojili čak 4 nagrade.
Kada bi sve dojmove trebalo sublimirati, kazao bih jednostavno - dječak Angelo (onaj živi) i dječak Anđelo (onaj koji se ubio)...
Ovo je pobjeda njihovog objedinjavanja u Saletu, u Saši Krmpotiću koji ih tumači obojicu i koji je za njihovu ulogu dobio glumačku nagradu Sterijinog pozorja.

Pobjeda Botinog sina nad Botom.
Sve pokošeno, rekla je.

* * *

BABELJ U BRČKOM

N. i ja bili zorom sami u rovu.
Mali se upišao, čim smo ga zarobili.
Zalutao, nema ni 19 godina.

N. ga išamarao.
Išla mu krv na nos, pa je i plakao i tresao se.
N. ga je udarao nogom, čizmom u glavu.
Mali je pao u rov, košulja mu je bila mokra od znoja.

N. je prekjuče sahranio brata i mali je bio ta smrt. Zato ga je udarao.

Ušao sam u kukuruze da ne gledam.
Tamo sam sigurno i poginuo.

Kada je trbuhozborka
Iz našega cirkusa bila trudna,
Ekseri joj zvečili svud oko stomaka.

* * *

Sve pokošeno, rekla je.
Dugme prošiveno najdubljim koncem, kao kod Herthe Mueller. Valja čuvati svoju lutku od snijega, svoje cipele u kojima ću ukoračiti u smrt.

Čini se da se Stokholmski sindrom najbolje, možda i savršeno ukotvio među Slavenima na južini. Vežeš se naprosto za svojeg "otmičara" svake normalnosti, za onoga tko ti daje penzijicu, platicu, tko ti da 100 km jer si bio borac u ratu, onoga tko ti djecu otjera u mrsku Europu, a tebe da na ulici urlaš u slavu milionera. Taj ti i diplomu da, pa iako si iz vukodlakojebine misliš da si doktor nauka a još nisi uživo vidio tramvaj...
Valjamo se u samosažaljenju na rubu biološkog nestanka.

Pa evo citiram i velikog Borisa Dežulovića  (umalo ne napisah Borisa Davidoviča):
"U Bosni ima dvadesetak ljudi.
Oni imaju oko 20 milijardi dolara.
Ostatak su Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali"

Da, sve pokošeno, rekla je.

Ostao je samo tvoj stih -
Majka guli naranču i prijeratno se smije. 

(zurnal.info)