PISMENA ZADAĆA:Patrioti iz Alijanse za falsificiranje stvarnosti

Marko Tomaš

PISMENA ZADAĆA: Patrioti iz Alijanse za falsificiranje stvarnosti

Neprijatelj se postaje onog trenutka kada s političkim otpadom ili organizmom koji ih je izlučio ne dijeliš iste stavove jer stavove nemaš ni namjeru dijeliti s obzirom da ti je cilj razmišljati i, ako te misli posluže,  tumačiti što se zbiva barem samom sebi kako ne bi totalno prolupao i osnovao „Institut za euro dolarsku demokraciju“ čiji je cilj falsificirati stvarnost, prošlu i sadašnju a za to uzeti „pravi“ novac. 

Patrioti iz Alijanse za falsificiranje stvarnosti
foto: alexandra stojkov

Već sam nekoliko puta kritizirao sramnu ulogu medija u bosanskohercegovačkoj političkoj kanalizaciji. Naša politička scena i nije drugo do kanalizacija jer već tri decenije proizvodi isključivo otpad. 
Naime, „nove“ političke opcije konstruiraju se obično od otpadnika, nazovimo ih tako, velikih političkih stranaka koje, u pravilu, ispuštaju čak i za njih neprobavljive kadrove. Puni su nam parlamenti bludnih sinova i zalutalih ovčica. To su redom opcije sklone zagovarati povratak na staru, tvrdu liniju matične im stranke ili su na mig međunarodnih faktora, kojim im se obećava preuzimanje nekih razina izvršne vlasti, odjednom postali veliki liberali, Europljani i intelektualci. 

POLITIČKI BUVLJAK

Otuda toliko tzv. neprincipijelnih političkih koalicija na svim razinama vlasti u BiH. Kao da principi uopće stanuju u suvremenoj politici, kao da ne govorimo o buvljaku, tržnici koja u ponudi uglavnom ima odavno izlizane, rabljene, 3 u 1 stranačke poslušnike te sredovječne a vječno perspektivne kadrove kojima upravlja post traumatski stresni sindrom. Naravno, s vremena na vrijeme kao dar s neba pojavi se poneki mesija koji se odlučio iz bijelog svijeta vratiti u Bosnu i Hercegovinu, staviti joj na raspolaganje svoj nemali međunarodni ugled, znanja stečena na prestižnim univerzitetima i veliko poslovno iskustvo. 
Takvi obično pričaju o vladama sačinjenim isključivo od stručnjaka u određenom području. Sebe predlažu za mandatare jer se u njihovom slučaju radi o ekspertima opće prakse. Osnivaju stranke bombastičnih naziva koji uglavnom frcaju liberalizmom čija svjetlost obasjava sve same anacionalne građane i građanke. Vole osnivati saveze, daviti alijansama, predsjedavati institutima za koje nitko nikada nije čuo baš kao ni za njih. Ljudi su to koji postoje isključivo na TV ekranima, čije glasove možemo čuti jedino u radijskom eteru, a lica osoba koje imaju napadaj žuči nose njihova imena u novinskim i internetskim intervjuima. Redovito se javljaju iz inozemstva zbog neodložnih stručnjačkih poslova. Njihov uspjeh ima biti garant budućeg uspjeha Bosne i Hercegovine a budućnost će početi onda kada se oni vrate u BiH i zasjednu u fotelje namijenjene ljudima koji obnašaju najodgovornije funkcije u državi. Stalno se vajkaju što je njima sve to trebalo pa svoj teško zarađeni novac i ugled riskiraju ulaskom u krvožednu bosanskohercegovačku političku arenu. 

PROBUĐENI PATRIOTIZAM

Patriotizam im se, naime, probudio kada su i pored silnih obveza i akumuliranog umora shvatili da njihova domovina treba pomoć kako bi izašla iz gliba u koji je zaglavila onomad kad je njih patriotizam odveo u tuđi, stran i hladan svijet. Ako se poneki novinar sjeti upitati ih kako je moguće da tamo otkuda se javljaju i dolaze nitko nije čuo za „Institut saveza alijansi“ kojim predsjedavaju odgovaraju kako su to obične klevete kojima ih opanjkavaju zli mediji u službi neprijatelja naše napaćene domovine. Ne smrdi li vam ta vrsta političarsko medijskog komplota na nešto što bi se, recimo, moglo nazvati: udruženi zločinački pothvat s ciljem falsificiranja stvarnosti i stjecanja osobne koristi na račun tuđe, kako privatne tako i kolektivne traume? A recept je glup ali učinkovit. Kad nemaš boljih ideja pogledaj kako i što ti radiš pa optuži druge da su napredna verzija tvog političko poslovnog projekta. Onako kako to radi Reuf Bajrović, milanovićevski histeričnim stilom laže, kleveće i vrijeđa ljude koji se ne slažu s njegovim sdaovskim političkim i povijesnim fantazmagorijama. 

MISLITI JEDNOM GLAVOM

To da se dobar dio medija i novinara bavi političkom propagandom i personaliziranim marketingom odavno je poznato. Situacija, u kojoj neki medij besplatno ustupa prostor političkim ekspertima iz dijaspore te izanđalim bardovima nacionalizma ili prolupanim navodnim socijaldemokratima kako bi pozivali na uništavanje „neprijateljskih“ medija i linč novinara koji rade za te medije samo potvrđuju ovu činjenicu. 
Komentatori umjesto mišljenja propagiraju vlastita uvjerenja. Emisije, kolumne, novinski članci a u novije vrijeme tvitovi i statusi na društvenim mrežama puni su neprijatelja i krvnika koje treba dovesti u red na ovaj ili onaj način. Metodu uništavanja može birati publika. Propagandni bilteni koji se lažno predstavljaju kao mediji samo će je uputiti na to gdje pronaći neprijatelje. To što nitko, ali baš nitko ne vjeruje u postojanje istinskih neovisnih medija i ljudi koji misle isključivo vlastitom glavom govori pak u prilog tezi da živimo u zemlji u kojoj su svi na neki način korumpirani ili ucijenjeni te rade za tuđi politički, koji je u pravilu i privatni poslovni, interes. Osim što imamo slobodu reći što hoćemo, zbog svega navedenog imam dojam da nikada nismo živjeli u totalitarnijim uvjetima. Mehanizmi su suptilniji ali suština je ista – treba uništiti vanjskog i unutarnjeg neprijatelja. I  govoriti kao da mislimo jednom glavom. Unutar etno nacionalnih zajednica u BiH, naime, političko mišljenje ni za vladavine komunističke partije nije bilo ovako monolitno. 

ZA KOGA RADIŠ?

Neprijatelj se postaje onog trenutka kada s političkim otpadom ili organizmom koji ih je izlučio ne dijeliš iste stavove jer stavove nemaš ni namjeru dijeliti s obzirom da ti je cilj razmišljati i, ako te misli posluže,  tumačiti što se zbiva barem samom sebi kako ne bi totalno prolupao i osnovao „Institut za euro dolarsku demokraciju“ čiji je cilj falsificirati stvarnost, prošlu i sadašnju a za to uzeti „pravi“ novac. 
To što ne dijeliš stavove niti s njihovim političkim oponentima za njih nema nikakvu važnost jer oni znaju bolje, to je samo paravan kojim prikrivaš za koga radiš što, ako mene pitate, ukazuje na to da su upravo oni ti koji ne misle vlastitom tikvom jer za to nisu ni sposobni. Ili su priglupi idealisti ili plaćene političke lutke. Svakako rade u korist onih koji su u vlasti ili nadomak nje. Dio su kočničarske mašinerije kojoj politička situacija savršeno odgovara. Ili su u partiji matici naučili kako stjecati privatni imetak preko državnih poslova pa se odlučili osamostaliti ili ih nitko nije obavijestio da je rat davno stao ili, koristeći se riječima poput liberalno, demokratsko, savez, alijansa, institut, sisaju međunarodne fondove i glume analitičare ili velike svjetske igrače koji su odlučili pomoći domovini da ipak malo podebljaju penziju. Obrni, okreni, predsjedavaju našom propašću. Balaveći o prošlosti zakidaju nas za budućnost jer tamo za takve mjesta nema osim u kazneno popravnim institucijama. 

(zurnal.info)