Pismena zadaća: Pušači maka

Neupućen netko mogao bi pomisliti da se u Sarajevu proteklih dana otvorila prva legalna pušionica opijuma. Misao neupućenog nekoga bila bi sasvim logična. Rezultat povezivanja nargile s makom. Kada biste mu pokušali objasniti da naziv novootvorenog nargila bara nema nikakve veze s opijumskim makom već s imenom jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika u povijesti neupućen netko postao bi zbunjen netko.

Zašto bi itko na svijetu, pobogu, pušionicu aromatičnog duhana nazvao po pjesniku!?

Ako biste mu odgovorili i na to pitanje zbunjen netko bi pomislio da ga šaljiv netko naprosto zajebava.  

Zašto bi itko na svijetu, pobogu, kuću u kojoj je dobar dio života proveo jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika u povijesti pretvorio u nargila bar!? 

Zajeban netko bi tada počeo strahovati da je načisto pobudalio. Strahovanje zajebanog nekoga bilo bi sasvim opravdano. Rezultat povezivanja lika, djela i kuće Mehmedalije Maka Dizdara s pušionicom aromatičnog duhana. Pokušali biste mu objasniti da je to rezultat nezainteresiranosti gradskih i državnih institucija da se, na mjestu negdašnje galerije E na trgu Male daire na Baščaršiji, naprave muzej ili spomen kuća posvećeni velikom Maku Dizdaru, vjerojatno najvećem pjesniku u povijesti Bosne i Hercegovine. Zajeban netko tada bi definitivno postao pomahnitali netko.

Izludilo bi ga pitanje – zašto bi institucije bilo koje države, pobogu, kuću velikog pjesnika radije pretvorili u ugostiteljski objekt nego u spomen jednom od najznačajnijih umjetnika u povijesti Bosne i Hercegovine!?

Kada bi dobio odgovor da je to upravo zato što je riječ o povijesti Bosne i Hercegovine pomahnitali netko bi izgubio i ono malo preostalog zdravog razuma i time postao bivši netko.

Nemoguće je, naime, nekome s iole zdravog razuma utuviti u glavu da ključni ljudi ključnih institucija Bosne i Hercegovine gaje dubok prezir prema državi koju bi trebali izgrađivati stvarajući funkcionalan pravni sustav, efikasan servis građana i razvijen kulturni život. Njihov odnos prema Mehmedaliji Maku Dizdaru još jedan je dokaz koliko mrze Bosnu i Hercegovinu, njezinu suštinu i ono što bi ona mogla biti.  Ovdje je riječ, treba to istaknuti, mahom o političarima Bošnjacima. A to sve ide u prilog Maku Dizdaru i ideji o tome da je on jedna od personifikacija idealne Bosne i Hercegovine.

Umjesto da liči na Makovu poeziju njihova BiH preslik je pjesnikove sudbine. Kada su spletke srpskih nacionalista - kažu gradski mitovi , kod nas nikada daleko od istine jer gdje ima dima ima i nargila - dovele do tvoje preuranjene smrti, kada tvoj poprsje izrešetaju pomahnitali hrvatski bojovnici i kada tvoju kuću i tvoje ime obeščašćuju bošnjački političari to u Bosni i Hercegovini znači da si bio ispravan i sigurno radio nešto dobro i značajno. Zato su učinili sve da te se ukloni i obezvrijedi jer si vječni podsjetnik na činjenicu koliko su svi skupa mali i jadni a čemu u prilog govori Bosna i Hercegovina kakvu su stvorili.

Umjesto da je mudra, lijepa i uzvišena poput Makovih stihova BiH je mala, jadna i duhovno bijedna sisaonica nargila, vesala i koječega još.

A što će nama pušačima hiža Makova?

(zurnal.info)