Iz Crvenog solitera (audio): Radnici, ratnici, robovi

Dugim putem od 30 godina nakon rata, došli ste iz postratnog (tzv. tranzicijskog), upravo do neokolonijalnog društva, kaže povišenim tonom moj frend, koji već godinama živi u EU. Vaša jebena  fascinacija srednjevjekovljem i feudalnim idejama, učinila vas je slijepim i nesvjesnim robovske pozicije, konačne stanice do koje ste stigli, ponavlja, objašnjava mi.
Nekadašnji radnici, metamorfozirali su preko ratnika do robova, u leptirskoj zaslijepljenosti plamenom nacionalnog. Transnacionalne kompanije podsmjehuju vam se i trljaju ruke, "prljavi" kapital počeo je da jede sve resurse.
Uvijek je tako, uči nas povijest - nakon povlačenja/nestanka imperija, slijedi period lokalnih autoritarizama koji nepogrešivo i uvijek zastupaju "tradicionalne vrijednosti" (ma što one zapravo i značile)!
Također, takvi autoritarni lokalni režimi redovito rađaju "religiozne fundamentalizme"... Eno ti afrički model. Kao i serija bliskoistočnih modela u zemljama bogatim naftom, ubijeđuje me.
Sviđa vam se tako, u iluziji izborenih sloboda i ljepoti "svoga na svom", i mržnji spram "trulog propadajućeg zapada". Kužiš li ti da ćete biti graničnik između Europe i nadolazećeg islama?

Izborili ste svoju zemlju i ne date je zapadu. Moštujete, ekshumirate, izdajete sopstvene rudnike. Ne znate kopati, šta li?
Kao, vi ne znate napraviti auto cestu, pa vam trebaju komunisti Kinezi. O, jbte...

Znam. Čovječe. Viknem.

* * *

Izašao je dječak. Cijelo lice skrilo mu se iza velikog bijelog balona žvakaće gume u ustima. Slegnuo je krilima i nestao.
U ostavljenim cipelama caklila se kišnica.
To si i maloprije bio ti, rekao je tek sletjelom vrapcu.
Kapija se groblja zacerila na vjetru. Usta koja šute penju se do očiju.

* * *

Prvi put nakon 79 godina, od kada su na vlast došli nacisti, krajnje desna stranka (FPÖ) pobijedila je na izborima u Austriji!
Thomas Bernhard trlja kosti dlanova u grobu, pomislio sam.

Prvi vođa FPÖ-a Anton Reinthaller, koji je tu funkciju obnašao od 1956. do 1958., bio je bivši nacistički dužnosnik i časnik SS-a. Zvali su ga "Volkskanzler", što se prevodi kao "narodni kancelar", a izraz su koristili nacisti za svog vođu A. Hitlera.
A ti meni govoriš o našoj parohijalnosti i neokolonijalizmu, a Europa otvoreno fašistička.
A vi bi malo opet nekoga kroz dimnjake!? Naše Baje su seljaci iz šatora, ali vaš Baja je potpuni narančasti luđak s okidačem A bombe na jagodici. Suludi shizofrenik koji stotine milijuna Amerikanaca ubijeđuje da je vakcina protiv covid 19 zavjera, milijuni su umrli, on se vakcinisao, dakako.

Charlie Chaplin iz filma izašao i zamijenio Adolfa, a slikara poslao u film Veliki diktator, u Ameriku.
Čovječe. Viknem.

* * *

Usta koja šute penju se do očiju.

GOGOLJ

U radnji s polovnom odjećom, u kabini zapanjen gleda staru fotografiju iz unutrašnjosti kaputa, kojega je kanio isprobati prije kupnje.

Na njoj on trogodišnjak, majka, baka i djed! Nikada nije vidio tu fotografiju. Malen dio je polomljen, sami desni vrh, komad oblačnog neba i vrhovi dvaju jablana. Prestravi se!

Kojim ludilom je očev kaput dospio ovdje, kakvim priviđenjem se dopada baš njemu, i da ga je baš on poželio imati...
Zagleda ga. Otac je u njemu bio rijetko, zato jasno i pamti. Tate nema već sedmu zimu. Kako je moguće da je fotografija preživjela?

Obuče kaput. Pogled u zrcalo ga sruši.
Da ima tečnosti u meni, zaplakao bih, pomislio je sin gospodina Averkova.
Kad istu rečenicu staviš u vatu, poslije se za nju u bašti ruže cjenjkaju.
Ćaćin kaput u kabini Second Handa.

* * *

REVIZOR

U staračkom domu Eva se zaljubila, u svojoj 83. godini. Svu noć nije spavala, uzalud otvarala prozor svoje sobe na Domu. Nije razumijevala toliku plimu osjećaja. Kako sebi da pojasni da se oseća kao šiparica, kad vidi starog Averkova...? Provezu ga u kolicima u blagovaonicu, pa se i ona potom iskrade na ručak, uredno zakopčana i začeščljana, s blagom šminkom na kapcima. Jela bi i gledala kako ga hrane.

Eva se u nesanici okretala, uzdisala - kako će kćerki reći da se zaljubila, kako će unucima reći da se 8 godina nakon smrti njihovog djeda, baba zaljubila u tipa u kolicima, kojega je moždani udar prepolovio na aktivan i pasivan dio tijela? Sram je to. Nikako da svane, i nikako da Eva odluči kako da kaže svijetu da voli, da je njezino srce napokon ugrijano naglim prednoćnim suncem na oknici prozora.

Tak tak. Gospođo Eva?
Ako ste budni da vas ne uplaši ova buka, maloprije je preminuo gospodin Averkov, prošaptao je glas glavne sestre...
Otvorila je usta.

Tiho je izašla.
U njegovoj praznoj sobi samo kaput ostao, prebačen preko simsa prozora.

* * *

Kad jugozapadnjak u ranu jesen lagano ponese naglo polomljene dimove u dolini. U potiljcima regruta čisti regali za košuljice metaka otkopčane dugmadi.
Soliter nam tone, kaže susjeda starica, uplašena. Svi šute u liftu, prave se da nisu čuli.
Rašivena dolazećom vodom, Sana pipa u mraku ušće Gomjenice. U daljini, iz ove perspektive, Crveni soliter izgleda kao mesingana pločica s imenom i brojem, okačena o sivi vrat vojnika.

Oči se spuste na usta koja šute. 

(zurnal.info)