Iz Crvenog solitera: Rizik zajedništva

Iza Crvenog, na nekadašnjoj Taibovoj bašti s kućicom i pumpom pitke vode, raste zgrada. Pomislim kako bih je možda mogao zvati - Taibova klet.
Preko puta je kuća Kurtovića, i davno zabravljena automehaničarska radionica. Sve zaboravljeno, već decenijama.
Taibova klet ozbiljno radilište, tu će zgrada biti prije Nove godine, pomislim.
Pored mali park. Hoće li opstati? Najezda betona će je ipak pojesti? Sve konačno i padne. Petokrake, svastike, kockice, svakako bojeni orlovi, livade s ljiljanima pojede borova šuma, medaljice, čahurice, pustinjice...
No, dobro zvuči - Taibova klet.

* * *

Od Platona do Freuda, svi su se slagali da pomoć čovjeku može doći samo iznutra.
Iz njega. "U sebe, u sebe i nikako spolja", pjevala je EKV, Margita i Milan.
Kada bi čovjek naučio da potpuno i slobodno zaposjedne sva svoja svjesna jastva, više ne bi bio sam; imao bi sebe za društvo.
Tek kada ima društvo, čovjek može da se integrira i izloži - riziku zajedništva!

Rizik zajedništva je prijetnja za onoga koji ne posjeduje sebe, ne zna sebe, a još veća za onoga koji misli da posjeduje sebe, koji misli za zna sebe.
Samo neprestana izmjena očišta budi svjesna jastva. Rizik zajedništva jest vjera da poznavanje Drugog ne ozljeđuje naša zaposjednuta jestanja.

Tako je meni jednu noć došla riječ - jesamoća. Iznutra.
Kao da mi kuca na prozor. Pustim je, šta ću, vani je ledeno, valja nam imati nekog.
Klet ne valja da je prazna.

Pored mali park. Hoće li opstati?

* * *

Bogobojažljivi rafal, piše beogradski  novinar/pisac Bojan Tončić.
To su oni rafalčići u nebo kad je Božić ili Vaskrs/Uskrs, Bogojavljenje, ili Bajram...
Bogobojažljive čahurice.
Ostanu kasnije. Same se od sebe napune zemljom. Kako se zemlja uvuče u čahure, bila mi je tajna.
Probao sam, pomislio sam, vidio sam, našao čahure nakon 25 godina od ispaljivanja bogobojažljivih rafalčića.
Pune, jarane, zemlje, nevažno kakve zemlje i čije, one na koju su pale. Zrno je posebna priča.
Ne zna čahura šta je bilo dalje, nakon udarne igle u svoje meso. Da li je netko zrnom ubijen, ranjen, ili je pucao na nebo ovaj što je obarač vukao za rukav, ne zna više nitko, niti ikoga zanima.

* * *

"Drugim riječima, ja govorim neku vrstu neovernakulara, bivšeg standarda. Recimo da je to bivši socijalistički hrvatski". Tako na pitanje kojim jezikom govori "kod nas", odgovara filozof Boris Buden. Definitivno bi taj izraz mogao sačuvati.
Dakle, moj neovernakular - bivši socijalistički hrvatskosrpski. Tako.
Da to jednom adaktiramo. Klet ne valja da je u-klet, klet ne valja da je pro-klet.
Za klet valja što je skelet skoro suprotna riječ.

Pored mali park. Zna li čahura da zrno i danas pamti utrobu?
Bili smo jedno, ovo se nije smjelo dogoditi.

* * *

Režirao je u dečijem kazalištu predstavu imenom "Pinokio".
Predstavu je započeo gomilom piljevine, zasute zvukom sjekire koja u šumi zasijeca udarcima drvo.
Bili smo jedno, ovo se nije smjelo dogoditi.

* * *

PLIŠANAC PRVI

Djevojčica Emma E. (8 g.),  dobila je iznenada limfoblastičnu leukemiju. Nije verovala da je to ona, ćelava od terapija u zrcalu, i tvrdila je da je njezin odraz - dječak.
Ali njezin prijatelj.
Rekla je da se želi udati za njega.
Ali, kako zna da će umrijeti uskoro, moli roditelje za dozvolu da se vjenčaju.
Odmah.
Liječnici su roditeljima rekli da imaju vrlo malo vremena, mjesec, najviše dva.
Ne znam opisati tu svadbu, koju su roditelji spremili za svoje teško bolesno dijete i njezin odraz.

Zrcalo je s Emmom kremirano.

PLIŠANAC DRUGI

Četverogodišnji blizanci iz Jacksonvilla, na Floridi, ugušili su se nakon što su zaspali u svojem drvenom sanduku s igračkama.
Djevojčicu Auroru i dječaka Kellana njihov je otac navečer odnio u krevet, no oni su se odlučili sakriti u kutiji u kojoj su držali plišane igračke.
Ostali su bez kisika i ugušili su se, a na kraju ih je mrtve i zagrljene, pronašao njihov stariji brat koji je mislio da još spavaju.

Blizanci su izvadili većinu plišanaca, i ostavili samo nekoliko, kako bi im bilo meko. Zaspali su držeći se za ruke.

Preživjeli plišaneri bačeni, sa sandukom za igračke.

PLIŠANAC TREĆI

Lift otkinuo radniku glavu, u zgradi Narodne skupštine, u Beogradu, bila je vijest na portalima. "Radnik Narodne skupštine Republike Srbije N. K. (45) poginuo je u zgradi Parlamenta, dok je pokušavao da popravi lift."

Kako su pisali beogradski mediji, lift je iznenada krenuo i "otkinuo glavu radniku koji je inače bio zadužen za održavanje vodovoda."

Djevojčica iz Crvenog solitera, iz Schindlerovog lifta, odmah je rekla - znala sam, sve počne od vodovođenja.

EPILOŠKI PLIŠ

skupljači školjki tako kažu za šapat -
može se čuti
još dok riječ u grlu zaobilazi grkljane

kap meda
kojom pupoljci topole
dohranjuju sjekiru 

 

(zurnal.info)