Mi smo od Crvenog solitera, kao klinci, do baraka Osnovne škole "Mira Cikota" imali jednu i pol ulicu.
Danas su to sve zarasli puti...
Kuda smo Danči i ja, ili Topa i ja, trčali na prvi čas kod učiteljice ili nastavnika. Ili okolo, kraj pekare i slastičarnice Lirima Huseinija....
Danas je na mjestu srušenih baraka Osnovne škole - Centar za djecu ometenu u razvoju "Sunce"...
Nema ni pekare, ni slastičarnice školskog jarana Lirima, Lire.
* * *
Jezik vodi ka izopćenosti.
Jezik komunikacije kompromitiran je uspostavom pravila. To vodi ne samo ka ukidanju pravila, nego do nebitnosti jezika. Jezik otežava tišinu za identičnu količinu nevjerice u krik, dekontekstualizacijom.
G. Steiner govorio je o „suštinskoj iscrpljenosti“, kao duhovnoj klimi današnjice. Taj umor ili iscrpljenost, izazvali su težina jezika i simboličkog; „sjenke se izdužuju“, a u „zraku se osjeća rastanak“.
Tu je zaista prikladno reći - zbogom. Sve veća nepismenost, jeftini simbolički kanali (e-mail, SMS, Instagram... ), cijela jedna dimenzija duha svedena na dronjke. Babilonska kula, koja se ovoga puta podiže u virtualnom prostoru, nikada nije bila tako visoka, ali niti slabije podržana.
Lakša za rušenje?
Da, recimo... Kad već žurimo u ne - govor.
* * *
OPENAI, svjetski lider na polju umjetne inteligencije i kompanija koja stoji iza popularnog ChatGPT-ja, predstavila je novi AI model nazvan "Sora", za koji tvrdi da može stvoriti "realistične i maštovite" videozapise!?
"Sora" prevazilazi i najnevjerojatniju maštu, te je sposobna generirati videozapise u trajanju do 60 sekundi iz tekstualnih uputa, te može kreirati scene s više likova, specifičnim vrstama pokreta i jasnim pozadinskim detaljima.
"Model razumije ne samo što je korisnik tražio u upitu već i kako te stvari izgledaju u fizičkom svijetu", komentiraju po mrežama, "ovo je povijesni dan"...
Na osnovu uputa Sora snima video! Kamo će sve to otići ili hoće li uopće postojati kinematografija, kako će izgledati film budućnosti, hoće li postojati televizija?
I tako...
Svijet, lakši za rušenje.
* * *
Na koncu suđenja, Aleksej Navaljni je rekao: „Trebalo bi da se borimo ne samo protiv manjka slobode u Rusiji, već i protiv potpunog odsustva sreće. Imamo sve, ali smo nesretna zemlja… Zato treba da promijenimo slogan. Rusi treba da budu ne samo slobodni, nego i sretni.
Rusija će biti sretna. To je sve.“
Prošle nedjelje, policija je izvršila raciju u sjedištu organizacije u Sankt Peterburgu i zaplijenila letke sa porukom „Rusija će biti sretna“.
I tako, Osipe Emiljeviču, maternica je dakle skup mišića. Varlam je Šalamov jedne zime kroz taj skup - došao ravno u ovaj pakao.
* * *
Sa Crvenog solitera, gledam s devetog kata bučan dolazak hitne pomoći na livadu između Plavog i Crvenog, oko 15 sati.
S visine vidim kako liječnici i tehničari oživljavaju uzalud nekoga, tko se srušio pored klupe na kojoj obično sjede roditelji i čuvaju djecu dok se loptaju...
Nakon 20 minuta borbe - odustaju.
U međuvremenu dolazi policija, tijelo je pokriveno bijelom plahtom...
Ubrzo saznajem da je čovjek (1981.) imao srčani udar... Tišina. Duga tišina.
Nekih sat kasnije, nakon što je tijelo odveženo, dvoje mladih se ljube, djeca se oko njih igraju baš na tome mjestu, smiju se, roditelji pričaju uz cigarete.
Već zarastao put, kažem Lj.
* * *
Kod naroda Murngin, iz sjeverne Australije, na imenovanje i druge lignvističke eksternalizacije gleda se kao na neku vrst smrti, odnosno kao na gubitak prvobitne cjelovitosti. To je, u mnogo čemu, upravo ono što postiže jezik.
Imenovati je izgubiti cjelovitost.
Dobro došli u ovaj pakao imenogubitaka. U rečenice raskopčane oko vratova. To je ta tuga šeširskih kunića, koji mirišu na ostarjeli filc davno pokošenu djetelinu. Rečenica - prašinica po kojoj padaju prve krupne kišne kapi pred ljetnu oluju.
Čuješ li - topotanje, kao da se čitava naseobina štakora ubrzano preseljava.
Netko nesklon metafori, teško bi razumio da se, zapravo, ništa nije dogodilo u tom Crvenom soliteru.
To samo ja imenujući iščezavam.
(zurnal.info)