Poslijeratni zločini: S najvećim merakom korupcija ubija najpoštenije među nama

Od početka preuranjene predizborne kampanje prljave stranačke mašinerije nas ubjeđuju da je u ovom momentu  najvažnija odbrana države i da je svako pominjanje korupcije slabljenje odbrambene moći. To je, koliko vidim, osnovna strategija kampanje. Naravno, jasno je da se tu prije svega radi o odbrani visokih funkcionera njihovih stranaka koji su optuženi u velikim korupcijskim aferama. Jer, niko ne nudi konkretna rješenja za izlazak iz krize, samo se tvrdoglavo insistira na vlastitim pozicijama i prijeti oružanim sukobom, više ili manje otvoreno. Kada bi imali oružje ne sumnjam da bi ga koristili za odbranu, ne države, nego vlastitih pozicija. Za njihovo očuvanje spremni su junački žrtvovati tuđe živote. Kao i do sada, uostalom... Jer, radi se o sistemu u kojem će, ako opstane, naša djeca biti robovi njihove, kako to godinama upozorava Andrej Nikolaidis. Tako okrutna društva ne formiraju se često, samo u najmračnijim periodima istorije. Privilegovani su svjesni toga, zbog toga nastupa panika na najmanju naznaku neke promjene.

OKRUTNOST

Smrt novinara Vladimira Matijanića ponovo je skrenula pažnju čitavog regiona na zloćudnost korupcije. Sistemi u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini razlikuju se u par deka, svuda su na vlasti slične nacionalističke strukture, koje funkcionišu na nepotizmu i korupciji. 
Ne možemo se ponašati kao da je to ekskluzivni problem naseg komšiluka. Brojni su slučajevi korupcije u zdravstvu kod nas, koji su postali toliko uobičajeni da niko više ne vidi problem u tome. Sjetite se kako se Emir Hadžihafizbegović hvalio da ga je od korone liječio čitav tim ljekara koje je neprestano imao na raspolaganju. On je to javno izjavio, kako bi se pohvalio uticajem koji ima u društvu. Niko nije reagovao na to. Nismo valjda zaboravili izjavu Sebije Izetbegović kako niti jedan ljekar u Kliničkom centru, kojim ona upravlja, neće liječiti djevojčicu zato što im se ne sviđa ponašanje njenih roditelja. Zbog toga nikada nije odgovarala, naprotiv, čini se da je još više ojačala poziciju u stranci. Jer, u stranačkim hijerarhijama koje su formirane na piramidi straha i međusobne ovisnosti, ne cijene se znanje i mudrost, nego odlike primitivnih vođa – beskrupuloznost i okrutnost. 
Krađe na respiratorima, terenskoj bolnici, maskama, testovima, vakcinama, lijekovima za covid, iznuđena liječenja u inostranstvu, mito kao tradicija, paralelne prakse... mnogo je sličnih slučajeva korupcije u zdravstvu, siguran sam da je svaka porodica doživjela bar jedno neugodno iskustvo. 

EGZODUS

Na žalost, nije takva situacija samo u zdravstvu, korupcija je prisutna u svim segmentima društva, u svim sferama života, od upisa u vrtić do grobne parcele.

Nemoguće je zaposliti se u nekoj javnoj instituciji ako nemate stranačku podršku. Svako radno mjesto snažna je politička valuta, nema smisla da se troši na nekog eksperta. Jednako je nemoguće i poslovno sarađivati sa javnim institucijama bez preporuke stranke. Osoba, dobro upućena u funkcionisanje sistema, objašnjavala mi je da niti jedan direktor javnih institucija neće odobriti posao bez saglasnosti stranačkog vrha. Može taj projekt biti genijalno napisan, ali on ga neće ni pogledati ako ne dobije instrukciju iz stranke. Ako dobije takvu instrukciju, objašnjava sagovornik, ni tada neće pogledati dokumentaciju, samo će je poslušno potpisati.  

Kao rezultat ovakve logike imamo masovno iseljavanje iz države koje je naraslo do egzodusa. Čuli smo kako Bakir Izetbegović taj problem planira riješiti. Ta njegova izjava užasavajuća je zbog svoje hladnoće, potpunog nedostatka empatije, kao da ju je već izgovorio nekakav robot. 

Ipak, bez obzira na sve, botovi nas ubjeđuju da korupcija nije neprijatelj države i da dušmane moramo tražiti na drugim mjestima. Kada oni pominju korupciju to je tek prazna riječ, koja bezveze tandrče. U stvarnosti, smrtonosna je kao malina respirator.

UTJEHA

Vladimir Matijanić čitav život posvetio je borbi protiv korupcije. Na samom kraju života uspio ju je ogoliti do zastrašujućeg skeleta. Brojni medicinski eksperti posljednjih dana dokazuju da bi bio spašen da je zdravstveni sistem reagovao po pravilima.

Mučno je bilo slušati Matijanićevu borbu za život, koju je uspio snimiti na svom telefonu. Bukvalno do posljednjeg daha ostao je dosljedan sebi, odbijao je da se liječi izvan sistema, bez obzira na bahatost sagovornika i loše zdravstveno stanje bio je iznimno pristojan u komunikaciji. To je heroizam, u najboljem smislu te riječi, na kakav su samo rijetki spremni. Ali, u pokvarenim sistemima poštenje i pristojnost su strana tijela, koje mehanizam automatski odbacuje i ubija. 

Nema utjehe, samo gorčina i nemoćni bijes ostaju nakon ovog slučaja. Treba neprestano ponavljati – korupcija ubija, s najvećim merakom one najpoštenije među nama.

(zurnal.info)