Darko Cvijetić
Iz Crvenog solitera: Sada smo isti
U bolničkoj sobi šibao bi monologe, pa se derao o tome kako bi dramaturški razriješio neku scenu u tkoznakojoj predstavi, kakve kostime trebaju nositi, koje scenografije imaju male replike u radionici teatra. Mama je prva opazila te epizode „neprepoznavanja ikog“, koje je maskirao tiradama i monolozima.
Bračni par iz SAD-a, Rachel i Philip Ridgeway, dobili su 31. listopada blizance koji su 30 godina bili zamrznuti kao embriji.
"Nikada nismo odredili koliko bismo djece htjeli imati. Uvijek smo mislili da će ih biti onoliko koliko Bog želi. Kada smo čuli za usvajanje embrija, shvatili smo da je to nešto što želimo napraviti. Nismo željeli dobiti embrije koji su bili zamrznuti najduže na svijetu. Htjeli smo samo one koji su najduže čekali", kazao je Philip, a prenosi CNN.
Bračni par ima još četvero djece, u dobi od 8, 6, 3 i 2 godine. Nijedno od njih nije začeto potpomognutom oplodnjom ili uz donirane jajne stanice.
Embriji iz kojih su izrasli Lydia i Timothy, napravljeni su za anonimni bračni par pomoću in vitro oplodnje. Suprug je bio u ranim 50-ima, a imali su 34-godišnju donatoricu jajnih stanica. Embriji su zamrznuti 22. travnja 1992. godine.
Stajali su gotovo tri desetljeća u spremištu s tekućim dušikom. Anonimni par ih je 2007. godine donirao Nacionalnom centru za donaciju embrija u Knoxvilleu, kako bi ih mogao koristiti neki drugi par.
"Dokle je to došlo, stari moj", rekao je Stakin.
"Nama na taj datum '92. poginuli od granate blizanci, imali po devetnaest godina."
* * *
Njihovi postavili poteznu minu, zavezali je pod drven križ. Nađen uz spaljenu crkvu. Polegnut Isus, cedar već nagoren. Onome koji će prvi naići, o glavi visi hoće li se sažaliti, pa zažaliti.
Dotle je došlo, stari moj, ne valja se u utrobi materinoj blizančiti ni sa kim.
* * *
ŠAPTAČ HAMLETA
Špugi se u četvrtak ubio kalašom.
Pustio Rigoleto, stan grmio.
Uvukao neusmrtivog orla u cijev
I rafalom sebi rasperjao glavu.
Inače, Špugi bio odlikaš.
Inače, Špugi bio veteran dva rata.
Inače, Špugi bio snajperist.
Inače, Špugi stavio sina ispred, da gleda.
Pijan pričao da sanja majke onih koje je roknuo. Kako im obećava da će umrijeti u snu. Kao ruža nakon odlaska pčele
Zatečena u starenju. Dotle je došlo stari moj, da je Špugiju sin zanijemio do neusmrtivosti.
* * *
" 'Danas mislim, da je Hamlet ipak znao da ga Horacije prati svo vrijeme, u svaki korak, da tajno promatra svaku scenu, e da bi imao finalnu priču za Fortinbrasa što potpuniju. Svaki lik na pozornici može imati zvonce, srebrno, kojim najavljuje da bi sad govorio.
Horacije stoji uz Fortinbrasa, na Hamletovu pokopu, nakon ispričane priče o kraljeviću.
Ali, što je ispričao, kakva je uopće Horacijeva priča? Samo ono što je vidio?
("Nije bilo tako?")
I kakav je Fortinbras sad, kada je čuo Horacijevu verziju događaja, ne Shakespeareovu.
Fortinbras je Hamletov otac.'
Sve bi tako tata pričao, dok mu iskapavaju dvije infuzije, pa dodavao kako je provincijskom teatru ostavio život.
U bolničkoj sobi šibao bi monologe, pa se derao o tome kako bi dramaturški razriješio neku scenu u tkoznakojoj predstavi, kakve kostime trebaju nositi, koje scenografije imaju male replike u radionici teatra.
Mama je prva opazila te epizode „neprepoznavanja ikog“, koje je maskirao tiradama i monolozima.
Otac je prelazio iz Hamleta u Polonija, iz Laerta u Ivanova, iz Galeba u Višnjik, iz Jesenje sonate u Buđenje proljeća, iz Tri sestre u Kavkaski krug kredom, i dvoje mladih medicinskih stažista ponekad su ga strpljivo slušali, čekajući toplomjer ispod tatinog pazuha.
Vezali su ga, vrlo ubrzo, kada je potrgao gaze s operacijske rane ili počupao cjevčice iz vena. I venaca.
Tada bi vezan govorio Beckettove monologe Krappa, ili par rečenica iz Malone umire. Bio samo svoja usta."
Dotle je došlo, stari moj, da su ovdje negdje možda i rečenice koje će izgovoriti moja kćer.
* * *
Ili, riječima suvremenog južnokorejskog filozofa Byung-Chul Hana:
„Bez prisustva drugog, komunikacija se pretvara u razmjenu informacija: odnosi se zamjenjuju vezama i na taj način se samo povezujemo sa istima; digitalna komunikacija se samo vidi, izgubili smo sva čula; nalazimo se u fazi oslabljene komunikacije kao nikad prije: globalna komunikacija i komunikacija lajkova posreduje samo među onima koji su međusobno isti: isto ne boli!"
Da, da, dotle stari moj, da smo sada isti.
(zurnal.info)
