Darko Cvijetić
Iz Crvenog solitera (audio): Sarah voli balone
Sarah je iz škole Specijalne "Ljubav" došla s modricama po glavi i rukama. Tresla se pokušavajući da mi ispriča da su je tukle drugarice iz razreda jer je nosila bolje patike od njih. Sačekale su je i tukle.
ilustracija: Božana Radenković
Majka 11
Sanjala sam Dom za djecu "ometenu u razvoju", napušten. Krevetići s kaiševima, rešetke na do pola bijelim prozorima.
Sve porazbijano, negdje toči voda, vjerojatno iz zida. Curi ili toči, ne znam, ne sjećam se. Na zidu do prozora urezano - "ja ni sam mr tav dje čak".
Što ću ja sa sobom, mislila sam u snu.
Ni ja nisam mr tav dje čak.
Što ću ja sa sobom, mislila sam u snu.
Ni ja nisam mr tav dje čak.
Smrtar, smrtovničar. A ja sam vremenita, kao pljesnivi zidovi, mokri, crni od vodenog kamenca. Ne možeš se od zemlje obrisati.
A ja se u snu brisala, i brisala i probudila se kao kost. Toliko sam se brisala.
Pa mislim - cijankalij 218 ili kalijev cijanid jest sol cijanovodonične kiseline i miriše po - bademu! U kontaktu sa želučanom kiselinom dođe brza smrt.
Ali kod trudnica, angele, prvo ubije plod, tek onda majku.
Majka 12
Sarah voli mjehuriće. Voli balončiće. Kad je kupam pušta mjehuriće i vrišti od dragosti. To je čiji sigurnijom. Ponavljanje do besvijesti. Ponavljanje je iluzija da ona vlada radnjom.
Prošlost uvijek ometa svako sada.
A ja se u snu brisala, i brisala i probudila se kao kost. Toliko sam se brisala.
Pa mislim - cijankalij 218 ili kalijev cijanid jest sol cijanovodonične kiseline i miriše po - bademu! U kontaktu sa želučanom kiselinom dođe brza smrt.
Ali kod trudnica, angele, prvo ubije plod, tek onda majku.
Majka 12
Sarah voli mjehuriće. Voli balončiće. Kad je kupam pušta mjehuriće i vrišti od dragosti. To je čiji sigurnijom. Ponavljanje do besvijesti. Ponavljanje je iluzija da ona vlada radnjom.
Prošlost uvijek ometa svako sada.
Dahće na čaše, zamagljuje ih dahom gdje god ih vidi...
Trebala si je pobaciti, rekao mi je.
Kad sam je vidjela na ultrazvuku znala sam da svijetli. Otišla je sa mnom, rekla sam mu. Sarah voli mjehuriće, voli balone".
/iz radnog rukopisa/
* * *
Apolaran svijet.
Ne, dakle, bipolaran, nego svijet u kojem ne postoji nikakva ravnoteža moći. Danas nije potrebno da budete velika i moćna država da biste destabilizirati neku zemlju ili narod. Dovoljno je da ste Google ili da ste Meta, ili Huti... ili vještačka inteligencija, pa da učinite sve informacije posve izvrnutima, da srušite građevine zidane stoljećima...
Vrijeme se raspalo na informacije koje traju trenutak.
Kriza naracije, kaže fenomenalni filozof Byung-Chul Han.
* * *
Piše jutros moj prijatelj status na fb:
"Kad ste zadnji put pričali s nekim ko traga za kostima najmilijih? Ja i jutros. Brat traži mrtvog brata. Hoda okolo, ispituje teren, ponese i alat ponekad. I tako eto 32 godine nakon svega. Ne krivi nikog, samo mu se žuri.
Utrkuje se sa vlastitom smrću".
* * *
U rujnu/septembru 2007. na Hambarinama, brdu iznad Prijedora, u holu "područne osnovne škole", a u okviru Književnih susreta na Kozari, pokojni profesor K. M. i ja govorili smo pjesme i o pjesmama. Tako su odredili, nas dvojicu, da eto mi govorimo poeziju djeci Bošnjaka, u selu pored grada, u ratu do temelja spaljenom, u kojem i sada žive samo stanovnici muslimani, Bošnjaci, rijetki povratnici s malom djecom.
Jer na književne susrete nije pozvan nijedan bošnjački pjesnik.
Izuzev Skendera, dakako.
U autu mi profesor K. M. kaže kako on i nema dječijih pjesama, "jedino da ih smislimo vi i ja usput, Darko".
Pričao je djeci, kako je u Parizu upoznao Emila Ciorana, govorio im i kako je o Mozartu govorio Cioranu, u šetnji uz Seinu!
"U gradskim školama, dole u gradu, govore gradskiji pesnici od nas dvojice, ali... ali - vama su deco došla dva čudaka - jedan od njih poznavao velikog filozofa Emila Ciorana, a drugi mu gotovo brat po nesaničarenju, brat Prolaznik", rekao je djeci K. M. Klinci su slušali kao sva djeca svijeta - smijući se i čudeći nam se.
Danas je pokojni i genijalni K. M. slavljen od tih istih koji su mu se cerekali iza leđa, sklanjali ga od gradskih škola, i podrugujući mu se komentirali kako je u Parizu plakao kad je čuo da su u Banja Luci srušili Ferhadiju.
Njemu se smijali, koji je Dantea preveo sa starotalijanskog na moderni francuski, pa za djelo i od Francuske odlikovan kao Vitez umjetnosti!
Da ponovim - veliki srpski pjesnik koji je Francuzima preveo talijanskog genija, sa jezika pratalijana.
Vitez i Sancho P. u brdskoj "područnoj školi".
I tako...
Stalno se utrkuješ sa svojom smrti.
* * *
"Nada 12
Sarah je iz škole Specijalne "Ljubav" došla s modricama po glavi i rukama. Tresla se pokušavajući da mi ispriča da su je tukle drugarice iz razreda jer je nosila bolje patike od njih. Sačekale su je i tukle.
Sve ih poznaje. Bojimo se reći tati, jer ako popije napravit će katastrofu u Sarinoj Specijalnoj.
Mama je plakala. Kao i sve spaljenice nije imala pojma kako da obrani dijete. Sarah je takva, rekla je mama, ona ni na onome svijetu neće uspjeti.
Drugi dan Sarah se sakrila u podrumu Specijalne. Nisu je našli dan i pol. Bila je prljava, isprepadana, nije riječ mogla sastaviti, tresla se od hladnoće i straha, bojeći se da gubi kontakt s jezikom.
Iz usta joj se čuo zvuk truljenja krzna. Iz toga se i počela smijati, naglas, jako.
/iz radnog rukopisa/
* * *
Iduće godine 30 godina od završetka rata.
Tad sam bio mladić. Sad sam gotovo starac.
Utrkuješ se sa smrću, a rat sve mlađi.
* * *
U rujnu/septembru 2007. na Hambarinama, brdu iznad Prijedora, u holu "područne osnovne škole", a u okviru Književnih susreta na Kozari, pokojni profesor K. M. i ja govorili smo pjesme i o pjesmama. Tako su odredili, nas dvojicu, da eto mi govorimo poeziju djeci Bošnjaka, u selu pored grada, u ratu do temelja spaljenom, u kojem i sada žive samo stanovnici muslimani, Bošnjaci, rijetki povratnici s malom djecom.
Jer na književne susrete nije pozvan nijedan bošnjački pjesnik.
Izuzev Skendera, dakako.
U autu mi profesor K. M. kaže kako on i nema dječijih pjesama, "jedino da ih smislimo vi i ja usput, Darko".
Pričao je djeci, kako je u Parizu upoznao Emila Ciorana, govorio im i kako je o Mozartu govorio Cioranu, u šetnji uz Seinu!
"U gradskim školama, dole u gradu, govore gradskiji pesnici od nas dvojice, ali... ali - vama su deco došla dva čudaka - jedan od njih poznavao velikog filozofa Emila Ciorana, a drugi mu gotovo brat po nesaničarenju, brat Prolaznik", rekao je djeci K. M. Klinci su slušali kao sva djeca svijeta - smijući se i čudeći nam se.
Danas je pokojni i genijalni K. M. slavljen od tih istih koji su mu se cerekali iza leđa, sklanjali ga od gradskih škola, i podrugujući mu se komentirali kako je u Parizu plakao kad je čuo da su u Banja Luci srušili Ferhadiju.
Njemu se smijali, koji je Dantea preveo sa starotalijanskog na moderni francuski, pa za djelo i od Francuske odlikovan kao Vitez umjetnosti!
Da ponovim - veliki srpski pjesnik koji je Francuzima preveo talijanskog genija, sa jezika pratalijana.
Vitez i Sancho P. u brdskoj "područnoj školi".
I tako...
Stalno se utrkuješ sa svojom smrti.
* * *
"Nada 12
Sarah je iz škole Specijalne "Ljubav" došla s modricama po glavi i rukama. Tresla se pokušavajući da mi ispriča da su je tukle drugarice iz razreda jer je nosila bolje patike od njih. Sačekale su je i tukle.
Sve ih poznaje. Bojimo se reći tati, jer ako popije napravit će katastrofu u Sarinoj Specijalnoj.
Mama je plakala. Kao i sve spaljenice nije imala pojma kako da obrani dijete. Sarah je takva, rekla je mama, ona ni na onome svijetu neće uspjeti.
Drugi dan Sarah se sakrila u podrumu Specijalne. Nisu je našli dan i pol. Bila je prljava, isprepadana, nije riječ mogla sastaviti, tresla se od hladnoće i straha, bojeći se da gubi kontakt s jezikom.
Iz usta joj se čuo zvuk truljenja krzna. Iz toga se i počela smijati, naglas, jako.
/iz radnog rukopisa/
* * *
Iduće godine 30 godina od završetka rata.
Tad sam bio mladić. Sad sam gotovo starac.
Utrkuješ se sa smrću, a rat sve mlađi.
(zurnal.info)
