Sjeća li se neko Hotela Mostar?

Ako u googleovu tražilicu ukucate pojam Hotel Mostar prvi rezultat na koji ćete naići, ispod preporučanih reklama, oficijelna je internetska prezentacija legendarnog mostarskog hotela. Kao i mnoge druge web stranice u ovoj zemlji ni ova nije redovito ažurirana pa je, samim tim i potpuno nepouzdana, jer da jeste, ažurirana i pouzdana, na njoj bi od prije neki dan pisalo - "Hotel Mostar se NE nalazi u samom središtu grada Mostara u ulici Kneza Domagoja. Od Starog grada i svjetski poznatog Starog mosta, udaljen je nepoznat broj jedinica sjećanja, a isto toliko udaljen je i od željezničke i autobusne stanice. Zbog svog položaja hotel je, obzirom ga više nema, izuzetno nedostupan, kako za smještaj poslovnih ljudi, tako i za smještaj turista iz cijelog svijeta."

SAMO INTERNET PAMTI

Naime, od prije neki dan od hotela Mostar ostala je još samo rečena web stranica.

Možda je šira bosanskohercegovačka javnost uvjerena da se posljednjih dana u Mostaru događaju samo lokalna politička previranja vezana uz gradski statut, privremeni proračun, nastupajuće lokalne izbore, spomenike borcima iz posljednjeg rata itd. Međutim, kao i obično kad je Mostar posrijedi, šira bosanskohercegovačka javnost, blago rečeno, nema pojma ni o čemu. Zbog toga se moja malenkost trudi povremeno Vas izvještavati o tijeku provedbe dugoročnog i neprekidnog političko gospodarskog projekta koji se bavi razgradnjom Mostara.

Nije mi prvi put da to izjavljujem, ali moram još jednom ponoviti: devastacija Mostara počela je ratnim razaranjima, a nastavljena poslijeratnom obnovom.
 
Elem, negdje pred novu 2013. godinu u javnost je procurila informacija da će Hotel Mostar biti srušen na što se u istu javnost sručila gomila upitnika obzirom je riječ o hotelu koji nosi ime grada i koji je, pri tom, u svijesti mnogih Mostaraca jedan od simbola grada. U nekom normalnom društvu pred lice te iste javnosti izašao bi vlasnik hotela i građanima objasnio svoj poslovni projekt, jer je informacija o rušenju hotela uključivala i nagađanje da će na mjestu tog objekta niknuti famozna tranzicijska stambeno poslovna zgrada.

No, pred išamarano lice mostarske javnosti, umjesto vlasnika i investitora, sa priopćenjem je izašao mostarski Zavod za urbanizam i građenje. U rečenom priopćenju izvjestili su nas da je informacija o rušenju hotela netočna, jer će se pristupiti tek klasičnoj rekonstrukciji postojećeg objekta.  Od vlasnika, dakle, ni mukajet. Tako je mostarski zavod za urbaniizam i građenje konačno pokazao svoje pravo lice.

Nije to, da se ne lažemo, nikakva javna institucija, zapravo formalno jeste, ali njezina funckija nije sadržana u nazivu iste. Mostarski zavod za urbanizam i građenje u svojoj je suštini glasnogovornička služba raznoraznih, manje ili više sumnjivih, poduzetnika i investitora. A svaka glasnogovornička služba na svijetu ima isti zadatak, a on prevashodno podrazumijeva podmetanje kukavičijih jaja, da ne kažem laži, pred lice zainteresiranog dijela javnosti.           

Kako klasična rekonstrukcija postojećeg objekta izgleda može se uvjeriti svatko tko prođe mostarskom ulicom kneza Domagoja. Hotel Mostar više se ne nalazi na adresi bez broja u pomenutoj ulici. Srušen je do temelja. Gorke li simbolike! Na još jednom mostarskom rušilištu uspomena, iza zelenog platna koje gradilište odvaja od ulice, ne stoji ni tabla s imenom investitora, koja bi nas imala obavijestiti i o tome što se na datom mjestu gradi. Svakako, ako mene pitate, primjerenija bi bila nekakva nadgrobna ploča s epitafom fantomskom hotelu i istom takvom gradu, ploča kakvu bi valjalo postaviti na još nekoliko lokacija u Mostaru.
 

SELIDBA U USPOMENE

Nije to, da se razumijemo, bio bog zna kakav hotel. Imao je, kao i većina niskokategornika, one tanke zidove, kakve nazivamo papirnim, koji propuštaju ugodne i neugodne zvukove te razina privatnosti u njemu i nije bila baš za poželjeti.

Ali taj je hotel imao nekakvog boemskog šarma, osim toga, ponosno je nosio ime grada u kojem se nalazi pa je samim tim bio jedan od njegovih simbola. Bašta hotela Mostar nekad je bila popularno gradsko okupljalište. Većina jugoslavenskih šlager pjevača barem je jednom gostovala, kako se to nekad govorilo, "na terasi hotela Mostar". Samim tim, mnogo je pića uz mezu popijeno, puno je popularnih pjesama otpjevano na toj istoj terasi. Mnogi su ljubavnici svoje tajne ljubavne rituale izvodili u slabo izoliranim sobama. U istom je hotelu većina mostarskih ugostitelja na školovanju obavljala praktičnu nastavu prije nego ih pošalje u neki drugi, viđeniji, ugostiteljski objekt.

Nije to, kako rekoh, bio nekakav Hilton, Rixos, ili šta ti ja znam, ali bio je to obični, gradski, ljudski, šarmantni proleterski hotel na čiju su se fasadu godinama lIjepile gradske priče i uspomene pojedinaca, kako lokalnih građana tako i putnika namjernika. I, eto, te fasade i tog hotela više nema. Priče će ostati dok ih ima tko ispričati. A pripovjedača je, kao i Mostara, sve manje i manje. Lagano se sele u uspomene i tamo će ostati dok sjećanje ne izblijedi.

A što će na mjestu hotela od kojeg je ostala samo web prezentacija niknuti, nije nam poznato, obzirom nitko nije našao za shodno da nas o tome obavijesti. Posrijedi je, jebiga, tek klasična rekonstrukcija.
 
(zurnal.info)