Marko Tomaš
Pismena zadaća (audio): Sjedeljka kod Kralja
Ponekad mi se plače ali kad vidim u malim stvarima koliko su moji prijatelji tužni onda se naljutim.

Kralj Čačka
Sjedim kod druga. Imamo milijun uspomena ali se ničega ne želimo sjećati.
Gledam Nenadove slike, vidim samo prevrnute kuće i nesretnu djecu.
To me dočeka svakog dana.
Kako se toliko talenta zbije u jedan jedini motiv. Kuća je uvijek dolje, ispod svih nas, nismo je nadrasli nego odlazimo.
Odlazimo, odlazimo, a nitko ne zna kuda i zašto.
Ponekad mi se plače ali kad vidim u malim stvarima koliko su moji prijatelji tužni onda se naljutim. A
ne volim biti ljut.
Volim uživati u tome kako moj drug, na primjer, neki Nenad Marić, znan kao Kralj Čačka izražava svoju tugu.
Gomila ljudi a ispod njih kuća.
Možda pogrešno vidim. Možda ne znam ali znam da shvaćam. Neka nas svih. Kuće ionako nemamo.
(zurnal.info)