PISMENA ZADAĆA (audio): Smisao našeg djelovanja

Kada je pisao knjigu „Bilo jednom u Jugoslaviji“ Ivan Ivanji je već imao 94. godine. Ono što me već na samom početku knjige fasciniralo jeste njegovo konstantno propitivanje smisla toga što čini. Ima li smisla toliko godina nakon propasti projekta u kojeg je uložio veći dio života pisati o tome kako je taj projekt nastajao i provodio se.

Stvar je, dakle, odavno propala ali nešto u tom starom, mudrom čovjeku je zvalo da ipak zabilježi vlastita sjećanja na sve što je prošao on sam a i ono što su prošli njegovi drugovi.

Čovjek se rodio u Banatu i ono za što sam se posebno zakačio jeste njegov lament nad činjenicom da je samo za vrijeme njegovog djetinjstva grad u kojemu se rodio nekoliko puta mijenjao ime. Te Bečkerek, te Veliki Bečkerek, te Petrovgrad a, na koncu, Zrenjanin. Kako god se zvao taj grad je i dalje ostajao njegov zavičaj, mjesto za koje su vezana njegova najranije sjećanja.

To me podsjetilo na jednu kavansku raspravu u kojoj sam pokušavao objasniti polupijanim patriotima kako države budu i prođu a naši zavičaji ostaju gdje su. Zato se u države ne treba ni kleti. Mostar je tamo gdje jeste a administrativno je pripadao bogtepitaj koliko država i pokušajima država. To je negdje suština. Zavičaj, naša sjećanja za koja Ivanji tvrdi da je sigurno pouzdanija od bilo kakvih dokumenata jer su dokumenti pisani za potrebe trenutnog režima.

A smisla što se tiče. O njemu stalno razmišljamo, uglavnom o smislu postojanja. Rijetko kada razmišljamo o smislu našeg djelovanja a možda upravo smisao našeg djelovanja jeste i smisao našeg postojanja.

(zurnal.info)