Pismena zadaća (audio): Spaljena zemlja

Čitam memoare britanskog maršala Montgomerija. U njima, između ostalog, piše o tome kako se jedini od visokih oficira pobunio protiv taktike „spaljene zemlje“, koju je zagovaralo Ministarstvo rata u slučaju njemačke invazije na „Otok“.

Taktika „spaljene zemlje“ podrazumijeva povlačenje trupa u unutrašnjost i usputno uništavanje sve infrastrukture i svih resursa kojima bi se okupator mogao koristiti.
Posljednjih dana posmatram gotovo spržen krajolik i razmišljam o tome kako čovječanstvo iza sebe kao da ostavlja „spaljenu zemlju“. Iza svake generacije ostaje sve manje resursa neophodnih za život. Ponašamo se kao da su oni koji nas imaju naslijediti okupatori što nastupaju kako bi oteli nešto osobno naše, zauzeli naše pozicije i uživali naš tzv. komfor.

Dane provodim u ravnici. Većim dijelom vremena sam ravnodušan. Najveća radost mi je djelimično ostvarenje snova. Na imanju na kojem boravim žive i dva magarca, Miki i Riki. Svakodnevno ih obilazim. Prije toga dlanove napunim jabukama i onda, jednu po jednu iz dlana dajem svojim klempavim prijateljima. Zatim ih češkam iza ušiju dok sunce uranja u oranice a na još vedrom nebu počinje zijevati mjesec.

(zurnal.info)