Iz Crvenog solitera: Stijeg čestitosti

Njemački izdavač piše mi o iznenadnoj i vrlo pozitivnoj kritici Schindlerovog lifta u njemačkim novinama, oko Frankfurtskog sajma knjiga. Izvjesni francuski izdavač (!) tražio je kontakt, zanima ih objava na francuskom, autorska prava... Također se na Interliberu, u Zagrebu, zainteresirao bugarski izdavač za romane i poeziju.

/U bosanskoj/srpskoj provinciji, u najsiromašnijoj zemlji Europe, u kojoj sam  četrdeset godina bavio se pozorištem (Učitelj bi rekao - kao siromašni seoski učitelj i baštovan), na balkonu devetog kata Crvenog solitera čitam H. Blocha, ili tiho slušam Brucknerovu Sedmu simfoniju, ili pak nad Skrjabinovim čarobnjaštvom klavira šutim satima./

Francuzi bi više da čitaju Schindlerov lift, prava prvog izdavača ističu naredne godine. Soliter je (pa i Crveni), na francuskom - usamljenik.

* * *

Redatelj Szabolz Tolnai, status na facebooku, 2.11.2022.: "Jutros je Novi Sad bio najzagađeniji grad u Evropi.

Za to vreme pod obezbeđenjem policije se seče poslednja šuma u istom gradu." Redatelj Tolnai, napravio je, režirao film Peščanik, po romanu Danila Kiša, čisto remek djelo i filmski spomenik Daniluški. A Daniluška je posljednje drvo Novog Sada?

Zadnji zasad svijeta, brate. Novi zasad.

Stari usamljenik.

* * *

/"Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti - mi ćemo ga držati za vas"

Vaši pradjedovi, djedovi i očevi/

U beznađu oceanskom interneta, netko citira nekog. Puno je magle, nekog neopisivog antiudisaja. Kao kad bi zadržavanje zraka u plućima prevazilazilo minut, i postajalo polusatno. Ne može.

Rekao bi Aco Trifunović - ne ide, rođaci.

Aneks sa nastavkom ispod tri zvjezdice:

/Moralna procjena umjetničkog djela uvijek završava kao umjetnička konstrukcija morala. (Svetislav Jovanov)/

* * *

Ukrajinski tužitelji kažu, navode svjetski mediji, Associated Press recimo, da su za nasilje u Ulici jabuka 144, u Buči, odgovorni vojnici iz ruske neke X gardijske desantno-jurišne divizije. Progone zapovjednika, general bojnika S. Č. i njegovog šefa, general pukovnika A. Čajku - čovjeka poznatog po svojoj brutalnosti dok je vodio ruske trupe u Siriji - zbog zločina agresije i vođenja nezakonitog rata.

Čajka (Galeb) u Ulici jabuka.

Neki poludjeli Čehov u Višnjiku?

Slijedi tekstura iz udžbenika za rane devedesete prošlog stoljeća u Bosni: ono što se tog dana dogodilo u Buči bilo je baš to što su ruski vojnici u presretnutim telefonskim razgovorima nazvali ‘začistka‘ - čišćenje. Lovili su ljude s popisa koje su pripremile obavještajne službe i išli od vrata do vrata kako bi identificirali potencijalne prijetnje. Oni koji nisu prošli ovu filtraciju...

Posljednji zasad, za sad, rođaci.

* * *

Čini se da inozemni izdavači puno "pravilnije" čitaju Schindlerov lift. Oni nisu opterećeni imenima (Ivo, Jovo ili Suljo), niti vojskama. Odnosno upliv ideologije u čitanje kratke povijesti o raspadu jednog svijeta u kojem su svi služili istu Armiju a pobili se međusobno, puno je manji, iako iz posve drugih razloga. Odjednom, jasniji su im Hersonski ili Mariopuljski soliteri, recimo, ili Lavovski. Ili pak drohobički kakav haustor.

Staljnij (ruski - željezni) J. V. od kartona, ili snješko s falusom dužine polegnutog prometnog znaka, koji se naglo ledenošću udebljao.

Sve im je razumljivije. U Ulici jabuka čuje se ljeti ćuk? Ili je to naš neki crni sanski riječni galeb?

Muhe su raznosile iluziju da se radi o akvariju. Ptice se vraćaju usporeno, kao da se nešto desilo ukućanima, rođaci.

(zurnal.info)