Ubijanje rijeka: Što li mi se Neretva muti

Svakog ljeta moram barem jednom sići na Pijesak. Ljeto nije ljeto ako ne se na tom mjestu ne spojim sa samim sobom i cijelim svojim životom. Sretnem tu par ljudi koje poznajem cijeli život. Upitamo se, popijemo pivo i uglavnom buljimo u Neretvu. Kući odemo smireniji, barem malo utješeni, još uvijek smo tu, rijeka je pouzdani svjedok našeg postojanja. 

Odavno ništa u Mostaru nije ni nalik sebi. Promijenili su se ljudi, način života, grad je presložen i urbanistički, jedva ga čovjek može prepoznati. Odavno govorim da nema table na njegovom ulazu na kojoj piše Mostar teško bi se Mostar dao prepoznati. U svemu tome jedinu sam utjehu nalazio u tome da je Neretva ostala ista, teče, vječna, nedodirljiva, mudrija od svih nas ali mi nikako od nje da naučimo tajnu postojanosti. 

Prije dva dana žitelje Mostara zatekao je prizor kakav ne viđaju često. Neretva, taj njihov ponos, smaragdna ljepotica, kako joj tepaju, potpuno je promijenila boju. Kroz Mostar je potekla blatnjava, muljevita rijeka. Taj sam prizor vidio na jednoj društvenoj mreži i, jebiga, sve mi diraj ali nemoj Neretvu, blago rečeno, popizdio sam. 

Uskoro je iz EP HZHB uslijedilo objašnjenje kako je do zamućenja došlo zbog redovitog ispusta iz akumulacije HE Mostar te kako isti ne utiče na okoliš. Mulj je to koji se nataložio u akumulaciji i kojeg se prije sezone kiša mora ispustiti. Sve u redu. Ali nije to poanta. Slika koju smo vidjeli nije problematična sama po sebi, problem je njezina metaforičnost. Prizor je to koji kao da nas upozorava da u ovim okolnostima ništa nije sigurno pa ni svetost Neretve. 

U tome da zamućenje dolazi zbog hidroelektrane ima nečega upozoravajućeg s obzirom na plan o izgradnji tisuću mini hidroelektrana po cijeloj Bosni i Hercegovini. Federalni parlament izglasao je zaustavljanje tih projekata do daljnjeg ali radovi se bez obzira na to nastavljaju. U zemlji bezakonja odluke parlamenta ne znače ništa. Na stranu što se u toj situaciji trebamo upitati zašto onda uopće imamo parlament, ovdje se radi o nečemu dugoročno puno pogubnijem. Naime, ukoliko se ti projekti realiziraju cijela će Bosna i Hercegovina postati ogromna električna stolica na kojoj ćemo spržiti ostatke svega ljudskog, kojih je ionako malo preostalo. Slivovi svih rijeka bit će uništeni i moja davna zajebancija da preko toka Neretve kroz Mostar treba napraviti autocestu punog profila konačno će moći nesmetano biti realizirana. 

A onda konačno možemo tamo kuda smo, čini mi se, odavno i krenuli, u tri pičke materine i mi i Bosna i Hercegovina, autocestom prema nepovratu. 

(zurnal.info)