SUŠIĆEVA KLUPA: Dva Elvira, General, svjetski prvak i čovjek od najvećeg povjerenja

Safet Sušić najbolji je nogometaš Bosne i Hercegovine u posljednjih 50. godina. Do sada je, a to pokazuje prvi plasman naše reprezentacije na Svjetsko prvenstvo, i najbolji trener kojeg smo imali. Ako u Brazilu prođe grupu vjerovatno će postaviti ljestvicu koju će njegovi nasljednici godinama morati stizati. Sa njim u Brazilu našu ekipu sa klupe vode i iskusni Borče Sredojević, jedini Bosanac koji je igrao za Real Madrid Elvir Baljić, bivši mladi svjetski prvak Tomislav, Piplica i odnedavno iskusni igrač sa nadimkom "General" Elvir Rahimić.

Žurnal prenosi biografije naše trenerske ekipe iz knjige "Zmajevi: 18 godina nogometne reprezentacije BiH" koju potpisuju Dario Mehmedović i Saša Ibrulj

Safet Sušić

Službeno najbolji nogometaš Bosne i Hercegovine u posljednjih 50 godina. Rodio se 13. aprila 1955. godine u Zavidovićima.

Najveći dio igračke karijere proveo je u Sarajevu i PSG, a bio je i standardni reprezentativac Jugoslavije. U humanitarnim utakmicama početkom ‘90-ih igrao je i u dresu reprezentacije BiH. Iako je radio u Turskoj, Francuskoj i Saudijskoj Arabiji, angažman u nogometnoj reprezentaciji BiH je za Safeta Sušića najveći trenerski ispit i uspjeh. Na selektorskoj klupi debitovao je 3. marta 2010. godine kada je naš tim u prijateljskoj utakmici u Sarajevu savladao Ganu rezultatom 2:1. Do kraja 2013. godine,  reprezentaciju je vodio u 38 utakmica i ostvario skor od 19 pobjeda, sedam remija i 12 poraza. Ostat će upisan u istoriju bh. nogometa kao prvi selektor koji je reprezentaciju odveo na Svjetsko prvenstvo.

Prije nego što je preuzeo selektorsko mjesto u reprezentaciji BiH, radio je u Turskoj trenirajući klubove Istanbul, Konya, Ankaragücü, Rize i Ankara.

Borče Sredojević

Rodio se 1. februara 1958. godine u Gornjem Podracu pored Banjaluke. Bivši igrač Partizana, Rijeke, Borca i Deportivo La Corune (Španija), u svojoj trenerskoj karijeri vodio je, između ostalih, slovenske klubove Tabor Sežana, Domžale i Primorje te bh. klubove Kozaru, Borac i Leotar. U reprezentaciji BiH uživao je povjerenje čak trojice selektora – bio je asistent Fuadu Muzuroviću, Miroslavu Blaževiću i njegovom nasljedniku Safetu Sušiću.

Tomislav Piplica

Nekadašnji golman Iskre, Zagreba, Istre, Segeste, Samobora i legenda Energie Cottbusa (Njemačka) rođen je 5. aprila 1969. godine u Bugojnu. Za reprezentaciju BiH je debitovao u kvalifikacijskoj utakmici protiv Austrije 24. marta 2001. godine. Odigrao je  ukupno osam utakmica, sve kao starter. Branio je i za mladu reprezentaciju bivše Jugoslavije, s kojom je 1987. godine bio svjetski prvak, kao zamjena Dragoju Lekoviću. Nakon igračke karijere, koju je u reprezentaciji završio još 2002. godine protiv SiCG, posvetio se radu s golmanima. Kao trener specijalista, u reprezentaciji BiH je radio u stručnom štabu selektora Safeta Sušića.

Elvir Baljić

Jedini igrač u istoriji naše reprezentacije do danas koji je na jednoj utakmici postigao četiri gola. Dogodilo se to 9. oktobra 1999. godine kada je naš tim slavio u Estoniji sa 4:1. Početkom ovog vijeka, cijelu deceniju je držao rekord najplaćenijeg igrača na prostorima bivše Jugoslavije, jer je iz Fenerbahçea prešao u Real Madrid za 26 miliona eura. Ujedno, jedini je igrač u istoriji bh.  nogometa koji je branio boje kraljevskog kluba. Osim Fenerbahçea i Real Madrida, nastupao je za Sarajevo, Rayo Vallecano te turske klubove Bursu, Galatasaray, Konyaspor, Ankaragücü i Istanbulspor.
Debi za reprezentaciju je imao 24. aprila 1996. godine, u prvoj domaćoj utakmici naše selekcije. Odigrao je ukupno 38 utakmica, od čega je četiri puta ulazio s klupe. Postigao je ukupno 14 golova, zaradio četiri žuta i jedan crveni karton.

Oprostio se 30. marta 2005. u Sarajevu protiv Litvanije, iako je i kasnije bio u kadru, ali zbog povreda nije nastupao.

Karijeru je završio tri godine kasnije te se posvetio edukaciji za trenera. Prvi ozbiljni posao bio mu je upravo u stručnom štabu reprezentacije, gdje je  od februara 2010. godine pomoćnik Safeta Sušića. Rođen je 8. jula 1974. godine u Sarajevu.

Elvir Rahimić

Čovjek jednostavnog nadimka – General. Defanzivni veznjak, rođen 4. aprila 1976. u Živinicima, iako nikada nije nosio kapitensku traku, jedan je od lidera generacije koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo. Svojim iskustvom reprezentaciju BiH čini boljom i jedan je od najomiljenijih igrača. U domaćem prvenstvu nastupao je za Slaven i Bosnu iz Visokog, a onda je preko ljubljanskog Interblocka i austrijskog Steyra stigao do Rusije. Igrao je za Anzhi iz Mahackhale, potom preselio u CSKA iz Moskve, gdje je stekao status legende.

Titulu prvaka Rusije osvojio je četiri puta, još sedam puta je slavio u Kupu i pet puta u Super kupu, a podigao je i pehar namijenjen pobjedniku Kupa UEFA 2005. godine. Međutim, zbog spleta okolnosti, za reprezentaciju je zaigrao tek u 31. godini. Debitirao je 2. juna 2007. godine protiv Turske na Koševu. Odigrao je 40 utakmica u reprezentativnom dresu i bio u ekipi koja je izborila nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Našem Generalu već je i ponuđeno mjesto jednog od trenera u CSKA, pa u ovom klubu obavlja dvostruku ulogu.

(zurnal.info)