KAUČ SELEKTOR: Stilske vježbe i čudo neviđeno Safeta Sušića

ČUDO NEVIĐENO

Situacija je postala ozbiljna. Odlučno kako samo on to može, Safet Sušić je prekinuo praksu reprezentativnih priprema na Ilidži i vizionarski objavio kako će se reprezentativna momčad od sada pripremati u kampu nadomak Zenice, izgrađenom, čudna li čuda, baš za potrebe reprezentacije. Zatim je i sa dozom, njemu tako svojstvenog, sarkazma šuknuo zapanjenim novinarima rekavši im da su baš oni tražili da se reprezentacija priprema u reprezentativnom kampu te da sada imaju snositi posljedice u vidu nemogućnosti da intervjuiraju igrače kad god ušetaju na hrasnički travnjak ili u obližnju ilidžansku zalogajnicu gdje je Safet, do sada, pripremao igrače.

Više nema zajebancije. Pet minuta prije treninga, za potrebe komentara utakmice, možete pitati nogoloptače kako im se zove jetrvina tetka koja živi u Oaklandu. Možete, zatim, pogledati uvodne minute treninga, a onda se imate udaljiti. Nema, kako rekoh, više zajebancije.

Što kaže jedan moj prijatelj: samo nek' se nešto događa! Makar to bilo i neviđeno čudo da se jedna nogometna momčad za nadolazeće utakmice priprema u nogometnom kampu. Takvo što, do sada, stvarno je bilo čudo neviđeno. A sudeći prema Safetu Sušiću, reprezentacija se u reprezentativnom kampu, ponavljam, priprema u inat novinarima i toj, kako se zove, javnosti. Fino nam ga je Safet zavukao, nema što.

KARAKTER

Mogli smo mi pisati što god hoćemo, kritizirati, jadikovati, ali dojma sam da nitko nije svjestan da je nastupila potpuno nova era u našem reprezentativnom nogometu. Koliko god dobri ili loši bili, momčad su napustila dva godinama najutjecajnija igrača i to od one vrste koja nogometnoj momčadi, svojom osobnošću i nogometnim navikama, potpuno određuju karakter i nogometni identitet. Reprezentacija bez Misimovića i Spahića postaje neka sasvim nova, drugačija momčad i nadam se da neće dugo lutati u potrazi za novim karakterom.

Gledajući popis igrača to se ne bi trebalo dogoditi, ali opet taj Safet i njegove stilske vježbe. Naprosto, ne mogu vjerovati čovjeku koji izmjenjenu momčad daje u ruke, a čini se da će tome biti tako, dvojici igrača na koja do prije par mjeseci uopće nije računao, a s jednim se od njih čak i javno svađao. Ne mogu zaključiti ništa drugo do da je Safet Sušić posvađan sam sa sobom. Muhamed Bešić i Sanjin Prcić su veliki dobitak za reprezentaciju, ali njihova je reprezentativna sudbina pokazatelj potpunog stručnog glavinjanja. Jednako kao i alibi pozivnica Ratku Dujkoviću, jer, jebiga, tako nalažu stari običaji, prvak države bi trebao imati barem jednog igrača u reprezentaciji. Da Sušić prati domaću ligu barem ovlaš kako i sam to činim našao bi na bosanskohercegovačkim ledinama barem dva bolja vratara od Dujkovića, a u momčad bi pozvao i najboljeg igrača lige, Ivicu Crnova. No, sumnjam da je Sušić za Crnova ikad čuo, a kamoli da ga je gledao.

A utakmica protiv Lihtenštajna bila je upravo idealna prilika da se isproba potencijal igrača iz domaće lige zbog čega svakako treba pozdraviti nastupe Gorana Zakarića i Gojka Cimirota. Znam ja, bojim se, kako to ide. Čim pređu u Željezničar ili Sarajevo, i budu Sušiću pod nosom, Crnov i, recimo, sjajni vratar Senedin Oštraković, dobit će poziv za neku novu utakmicu protiv Lihtenštajna. Tako je to kad ti skauting obavljaju čaršijski taksisti i barmeni. Evo, Oštraković je u odnedavno Olimpicu pa ga, možda, primijete i Safetovi skauti.

TRENING UTAKMICA

Nema se bogznašto pisati o utakmici protiv Lihtenštajna. Upisana je rutinska pobjeda u utakmici kojoj je cilj i bio bildanje samopouzdanja i kreiranje pozitivne atmosfere nakon čudnog nastupa na Mundijalu. Ono što je mene najviše intrigiralo jeste vidjeti kakvom će energijom zračiti momčad bez Misimovića i Spahića. Izuzev toga, zanimalo me je na djelu vidjeti Sanjina Prcića. Već i sama činjenica da je preuzeo Misketov broj govori da će Pjanić biti čovjek koji ordinira iza napadačkog dvojca. To, dakle, ostavlja Pjanićevu poziciju otvorenom za Sanjina Prcića. Nije Prcić ni blizu Pjanićeve klase, ali ono što plijeni kod njega jeste jednostavnost. Ne gnjavi loptu, igra uglavnom od prve uvijek tražeći najjednostavnije i najlogičnije rješenje. Čini se da ima i solidan trkački kapacitet i definitivno je igrač koji momčadima koje, poput naše, igraju u valovima, na inspiraciju, može donijeti balans.

E, sad, to što Sušić igračima na koje prije pola godine nije uopće računao daje takve odgovornosti nisu Prcićev problem. Dobro je što ova skupina igrača djeluje kao da želi i može jako brzo prihvatiti nove snage. Momčad će bez lole poput Spahića, za kojim ćemo svi pa i ja katkad osjećati nostalgiju, imati puno pristojniji karakter. Možda će joj ponekad i nedostajati bezobrazluka.

Toni Šunjić je već na Mundijalu pokazao da je sposoban biti vođa odbrane. A sudeći prema jučerašnjoj utakmici Vranješ i Bičakčić su spremni odgovorno sekundirati. Bešić će se, nadam se, u Evertonu rješiti navike da kao zadnji vezni igrač zabavlja publiku i time će naša odbrana biti manje divlja nego pod Spahićevim ravnanjem.

Teško je bilo što drugo izvući kao zaključak iz jedne pristojne trening utakmice. Dobro je i pametno odlučeno da se za protivnika uzme nogometni liliputanac poput Lihtenštajna. Trebalo je pošto poto ući u novi ciklus sa pobjedom. To je i ostvareno. A sudeći prema prijateljskoj utakmici između Hrvatske i Cipra, tri boda na otvaranju kvalifikacija ne bi trebala biti upitna.  

(zurnal.info)