PORAZ OD IZRAELA: Sušić & 18 imaginarnih bodova

Jedan sam od najupornijih kritičara Safeta Sušića. To traje toliko dugo da sam već sam sebi dosadio. Uvijek jedno te isto.

UVIJEK JEDNO TE ISTO

A jedno te isto sa Sušićem traje još od davne utakmice u Tirani u kojoj je BiH remizirala s domaćinom. Već tada je Sušić svojim izjavama nagovijestio da će se, ukoliko ostane izbornik, dobro napiti krvi svim navijačima bosanskohercegovačke izabrane vrste.

No, imali smo sreće, svi skupa, i mi i Sušić. Neki su veliki ljudi počeli sređivati odnose u savezu i oko reprezetacije, iskristalizirala se i, za sada, najbolja generacija igrača u kratkoj povijesti BiH i stvari su krenule nabolje. Na tom valu, uz očitu stručnu pomoć ljudi sa strane, Sušić je kao izbornik napravio najveći uspjeh u povijesti BH nogometa, plasman na Mundijal u Brazilu. Napredak u svim segmentima je bio očit, kao što je svo to vrijeme bilo očito da Safet Sušić, najprostije rečeno, nema pojma s poslom koji se bavi i da će se s reprezentativnim nogometom u BIH dogoditi u dlaku isto što se događa u drugim društvenim segmentima: taman kad napravimo jedan korak naprijed, neki nas bekrija ekspresno vrati deset koraka unatrag.

Čim su se Osim, Bajević i društvo malo odmaknuli od Saveza i čim su prepustili posao u ruke Begića, Sušića i sarajevske nogometne čaršije, stvari su strmoglavo krenule prema Haifi pa smo u par mjeseci od momčadi koja je sjajno parirala Argentini postali isti oni stari outsideri kakvi smo bili godinama unatrag. A u Hafi smo djelovali upravo tako, kao momčad u rangu Malte, dobro ne baš Malte, ali momčad jedva klasu bolja od Malte. A ono što je očito da očitije ne može biti, jeste to da ni za jedan debakl u ovim kvalifikacijama nisu krivi igrači.

Naprosto se u energiji momčadi vidi da ništa nije do njih, da ih se ne može kriviti, da su njihovi podbačaji rezultat šireg konteksta u kojem moraju nastupati. Sušićev prezrivi i bahati stav spram BH novinara i javnosti najbolje oslikava tu situaciju. Sušić, njegovo uporno ignoriranje nekolicine igrača koji mogu pojačati konkurenciju u momčadi, još upornije forsiranje nekih igrača koji očito nisu dorasli reprezentciji i njegovih imaginarnih 18 bodova doveli su nas do ponižavajućeg poraza u Izraelu.

Poraz je sastavni dio nogometa, ali kad vas netko porazi samo na želju i voljni moment to je nedopustivo. A upravo su nas tako pobjedili sasvim prosječni, ali izuzetno motivirani i solidno vođeni izraelski igrači. To je najbolje opisao čovjek koji je istinski kapetan i vođa našeg tima, Asmir Begović. Nemojte zaboraviti da je on godinama dio jedne ratničke momčadi koja upravo na voljnom momentu i snazi uspijeva iz sezone u sezonu ostati dio elitnog razreda engleskog nogometa. Tako da Begović sigurno zna ponešto o tim stvarima.

ANALIZA, S MUČNINOM

Pokušajmo ipak malo analizirati utakmicu koju smo morali gledati s grčem u želudcu. Dođe mi žao Anela Hadžića kojeg seljakaju po pozicijama sam kako bi nekako bio unutra. Tako dečko mora nužno biti izgubljen, direktni je krivac za prvi zgoditak Izraela kad je, povlačeći se na stranu, ostavio Begovića na streljani. Umjesto da dobijemo Lulića u napadu mi smo izgubili i Lulića u odbrani samo zbog Sušićevih egzibicija.

Momčad je djelovala nesigurno od početka. Ipak su nešto uspjeli napraviti. Period dobre igre trajao je nekih 5 minuta. Lulić je imao kolosalnu šansu, nije ju iskoristio i   tu smo se mogli pozdraviti s dobrim rezultatom. Izraelci su sjano izolirali rovitog Pjanića.

Bešić je ostao sam na širokom prostoru i upravo su kroz sredinu Izraelci prolazili kao po Korzu. No, Bešić se borio, pokušavao je svim silama dati borbeni impuls momčadi koja je glavinjala po terenu. A kako i neće kad su solidni Kvržić i Hajrović promjenili barem 5 pozicija u momčadi tijekom jedne utakmice.

U takvoj postavci stvari Šunjić i Spahić nisu mogli očistiti sve što se moralo očistiti. Da su Izraelci barem malo kvalitetniji razbili bi nas u toj mjeri da se od toga ne bismo nikad oporavili. Naprosto, da skratimo priču, ponudili smo se Izraelcima i oni su to iskoristili. Bili smo očajno loši. A, opet ponavljam, nekako nisam stekao dojam da je razlog našeg očaja na terenu. Razlog očaja je na klupi i u VIP loži. Nešto je trulo u sustavu.

KO ĆE POSPREMITI NERED

Naravno, Sušić ni ovaj put, unatoč tome što smo bili desetkovani, nije našao za shodno da uputi pozive na adresu Milana Đurića, Ivana Crnova i Semira Štilića, ali o tome se već danima piše nadugačko i naširoko. Sušić se tvrdoglavi kao malo bezobrazno dijete i upropaštava momčad koja je imala potencijal da ode na nekoliko velikih natjecanja za redom.

Ovako, već sada se možemo slobodno pozdraviti s Eurom u Francuskoj, osim ako se ne dogodi neko čudo, jer samo nam je to još ostalo: vjerovati u čudo i Safetovih imaginarnih 18 bodova. Kvalitetu imamo, netko je pametan i stručniji od Sušića može još i proširiti, ali tko će sad pospremiti nered koji mu Sušić ostavi iza sebe, ako se uopće udostoji napustiti izborničku funkciju.

(zurnal.info)