Kauč selektor: Sve nas je manje koji znamo kako se lopta kotrljala nekada

Tako to ide, opustiš se, legneš na kauč, hoćeš gledati utakmice a onda dođu vijesti. 

Ali, prvo o utakmicama. 

Hrvatskoj se opet o glavu obio poslovični strah naših trenera. Nema reakcije kada je treba biti. Pokušavanje igre na sigurno.  A lopta ne pita. Ona se kotrlja pa se kotrlja. 
Ispada tako da je Matjaž Kek jedini ozbiljan trener kojeg imaju izabrane vrste bivše države. Čovjek od onoga što ima napravi najbolje što može. Za razliku od Piksija Stojkovića koji i dalje misli da on igra. A ne može ništa na njegov autoritet. On je sve davniji. 

Kao što izvjesni ljudi neće da primijete kako se, eto, dok sam gledao utakmice ugasio život Franje Kulje Vladića. Čovjeka zvanog kompjuter prije nego smo ih svi imali. Svašta se događalo, nismo svi uvijek najbolji ljudi u nekim situacijama. Ali da je igrao, igrao je, i to kako, zapamtimo to, oprostimo budalaštine. 

JEDINI ČOVJEK

Onda još stigne vijest.

Umro je jedini čovjek s kojim sam mogao pričati o bendovima poput Tuxedomoona, Televisiona, Pere Ubua. Imali smo i nas dvojica uspona i padova u životu ali on me naučio kako se govori u mikrofon, uputio me u glazbu koja mi je obilježila život. I neka mu je laka mostarska zemlja. Njemu, Huseinu Oručeviću. 

Kao i Kulji Vladiću čiji smo auto gurali da upali prije nekoliko godina. 
Lopta se kotrlja i dalje. Samo nas je sve manje koji se sjećamo kako se kotrljala nekada.

(zurnal.info)