Poezija Selme Asotić: Sve što dotakneš počne da reži

U Čitaonici Žurnal predstavljamo poeziju pjesnikinje Selme Asotić, autoricin izbor iz njene prve zbirke "Reci vatra" (Buybook, Raštan izdavaštvo).

 

 

 

...

 

 

Lekcije o ratu

 

Nikad se ne završava. 

Poslije kandila, rafala i generala dolazi

intelektualac. Ne nužno tim redoslijedom. 

U hotelskim sobama godinama kasnije sanjaš

lice iza vrata, pritisak puške na potiljku, sudbinu 

možda odgođenu, ali neumoljivu 

kao oči Marine Cvetajeve. Svaki put je prvi put. 

Jer tijelo pamti, ali ne nauči ništa.

Nikad se ne završava. Neka tuđa imena sad krvare 

na sienenu, umjesto tvoje zapaljene kuće u kadru jedan čovjek

predaje dijete vojniku. Njegove oči  

oči su tvog oca ili oca tvog oca, nije ni bitno. Ti si negdje, 

na nekom trgu sad piješ kapućino, gospođa pored tebe kaže: 

Kakav užas. Tvoj prezir pupa prelijep i svet. 

      Nikad se ne završava. Rat se vucara za tobom kroz kontinente

u dronjavim karavanima. Svaki rat je tvoj. Kad te na granici 

američki policajac pita odakle si, ti prstom pokažeš 

na sva mjesta koja nestaju. U supermarketu, među patlidžanima, 

borovnicama iz Perua u decembru, tvoje zečje srce bježi 

pred saznanjem da ćemo svi umrijeti. 

Na kasi čuješ pedesetpetdolaraišezdeset i sjetiš se

čokoladica u šakama Unproforca, plavušana na sličicama za koje kaže da se zovu

Backstreet Boys. Tada je počeo, tvoj prelijepi,

tvoj sveti prezir prema svakome ko ima nešto za dati. 

Nikad se ne završava. Ovo bježanje.

Rat ide za tobom i jeca od kostobolje. Čita tekst

zabrinutog intelektualca: Moramo spasiti Ameriku od balkanizacije.

Smijete se ti i tvoj rat. Iz vaših usta sipa ruda

sumnjivog porijekla. U prolazu

govoriš ispeglanim košuljama: Znate li 

za kruženje kostiju u prirodi. Čovjek je najprije

koža i kost, onda samo kost usred bijela dana, 

kost u zemlji, ispliva za majskih kiša u tvom vrtu, 

ti tom kosti miješaš čaj, jer tvoj rat razvio je gadan kašalj. 

Za praznik puknu 

vatrometi, ti šmugneš pod stol.

Tijelo pamti, ali ne nauči ništa.

Teško je uvjeriti vlastito tijelo da je preživjelo. 

Nikad se ne završava. Poslije kandila, rafala i generala

dolazi investitor. Tvoj prezir pupa  

prelijep i svet. Na Tviteru čitaš

kolumnistu Nju Jorkera: Suosjećajnost nije prva stvar

koja padne na pamet kad neko kaže Balkan. 

Smijete se ti i tvoj rat. Smijete se, temeljito balkanizirani. 

Onda se tvoj rat zakašlje i ti ga moraš

odvesti u vece. Držiš mu glavu dok povraća, tješiš ga:

Uredu je, stari, ja te se još sjećam.

Gadiš se sama sebi dok sjedite, rame uz rame, 

na hladnim pločicama. Jer ovdje se nema

šta drugo raditi, i niko drugi nije tu,

samo ti i tvoj rat.

 

 

 

 

 

 

 

,,,

 

 

 

nana 

 

Sanjam je kako ulazi

u vlastitu kuću kroz razbijen prozor,

na leđima joj šumski požar.

 

Spušta ga nasred sobe

pored miraza stisnute vilice 

i predskazanja,

 

četiri puta je njena utroba

izrešetena otkucajima, 

četiri puta je saznala

sve što u životu treba da zna.

 

Nasred sobe gori

šumski požar, od čela joj

pravi plamenorez.

 

Sanjam je

kako ulazi u vlastitu kuću

kroz razbijen prozor, 

na leđima joj vjerolomstvo.

 

Kad u Ramazan zacvili glad u kolijevkama

ona u lonac iscijedi sol 

vlastitih bjeonjača, čuje

 

učena muška usta 

kako preživaju priče 

o Iblisu u ženi—

 

priperci duž njene kičme

kriju sjemena vreline, duboko u njoj 

jedno znanje zahvata dim.

 

Sanjam je kako ulazi u vlastitu kuću

kroz razbijen prozor, na leđima joj stoto 

Božje ime.

 

Sanjam je kako me gleda, 

gleda me dugo, 

čelo joj preorano zgarište.

 

Predaje mi miraz iskri.

Gleda me. 

Zovem je hak. Zovem je nur.

 

 

 

 

...

 

 

 

 

povijest 

 

Ja sam lice iznad tvoga lica 

koje te posmatra tamno, 

osiročenog hladnim svitanjem decembra. 

 

Sjećaš li se ičeg iz svog života?

Novina uredno presavijenih 

u ruksaku. Kravate

koju treba stegnuti. I to

kako si išao kroz sobe 

potišteno prosječan, 

progonjen starim pitanjima.

 

Čuješ li? Zastave

u kovitlacu pod tvojim prozorom.

Neko istrošenim glasom

pjeva Lili Marlene. 

 

Sjećaš li se

ičeg iz svog života? Prepoznaješ li

ovo lice nad svojim licem

koje te posmatra tamno. 

Alarm zvoni. Vani vojske

već marširaju, i ti, snen,

ideš sa njima. 

 

 

 

 

...

 

 

 

 

postajanje domovinom

 

Na početku si zemlja—

pusta pauza između mjesta

kojem se treba vratiti i mjesta gdje se stiže.

Potom s prozora neko prospe

šumu dlanova. Jutro se namršti.

U tebi sad neko čisti vidike,

u tebi su kuće,

iz njih izlaze uspravljena osujećenja, 

razmjenjuju pšenicu i mast, 

sijeku lipu i od njenog drveta prave

slavuje, iz razloga 

što su slavuji lijepi. Kako blesavo. 

I tebi su lijepi. 

Onda neko povikne

moje, neko drumom zakotrlja

podozrivu misao, od drveta lipe 

napravi sklonište. Osjetiš u sebi 

naježenu mahovinu, teror 

u kaležima cvjetova. Vrata pred vukove.

Kad vjetar pođe šumom dlanovi ga išamaraju

u cijuk. Sve što dotakneš

počne da reži.

 

 

 

 

...

 

 

 

 

 

 

 

aubade s temperaturom 41

 

Sve katastrofe 

znaju nam ime i adresu,

neko je u naš dah posijao 

izvjesnost loših vijesti.

 

U tebi iznevjereni osmijesi

sad dižu pobunu—

 

       nismo naučile ništa.

 

Na praznu parcelu vriska

       uselile smo luna park, 

jele kukuruz dok su se u brdima

       kotile jeseni.

 

Ako to nije dovoljno 

      već te zaboravljam svom 

svojom kožom,

 

zaboravljam te svim cestama

         na koje ćeš tek zakoračiti, u vjetru gradim

crkvu tvoga glasa.

 

Jednom, 

neko će stati ispred tebe

         i znaćeš da je vrijeme varka

kojom sunce obnavlja svoj zavjet bilju. 

 

Valja nam samo proći 

kroz ovo jutro kad sve što nam je drago 

odlazi ni ne mahnuvši u našem pravcu.

 

Na kraju nas možda čekaju ruke 

koje umiju držati 

nešto lijepo, bez gorčine. 

 

 

 

 

 

 

 

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom konkursu Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu „Nana“, a 2021. i 2022. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima. Njena prva zbirka „Reci vatra“ (Buybook, Sarajevo; Raštan izdavaštvo, Beograd) objavljena je 2022. godine.

 

(zurnal.info)