Darko Cvijetić
Iz Crvenog solitera: Tako je bilo
"Duda, Duda, Duda, zakaj me ne zoveš, Duda, Duda Duda, si zabila moj broj?" Prosvjetljenje skrivanja? Dubravku sretnem, pa se i gledamo oboje zbunjeni. Svatko u svojoj izmaštanoj verziji svijeta. Nikada nismo progovorili.
Danas sam saznao, ("iz pouzdanog izvora") da je Dubravka Zec, moja sugrađanka, kojoj su pred očima ubili oca i brata, i koja se kao lik pojavljuje u predstavi "Schindlerov lift" Kamernog teatra iz Sarajeva - također i stvarna junakinja pjesme Džonija Štulića, u izvedbi banda Azra, osamdesetih prošloga stoljeća!!
"Duda, Duda, Duda, zakaj me ne zoveš..."
Slušam pjesmu čitav dan.
Zapravo je pjesma tako tužna, kao da je Džoni htio da spasi Dudu, davno još, dok je studirala farmaciju...
I, možda, i brat i otac ostali bi živi, a on možda ipak "bum bil tvoj, samo tvoj", dok lijepe žene prolaze kroz grad?!
Duda je već dugo godina duboko sama, poluluda, šeće čaršijom, a on, na kraju svijeta prevodi Ilijadu, kaže Lj.
Bilo je tako.
* * *
Hamvaš napominje Heideggerovu formulaciju, po kojoj je istina prosvetljenje skrivanja. U razdoblju laži bivstva to je vrlo aktualna formulacija. Laž će tek onda nestati ako čovjek sebe samog oslobodi od prinude skrivanja, i ako bude umio da pogleda u oči spostvenu savjest. Pominjem to još u kontekstu mojeg tumačenja sebe u predstavi "Što na podu spavaš". Fascinantno je koliko sebe sebi skrivamo. Ne želimo da znamo sebe koji bi bio, recimo, društveno neprihvatljiv. U igri sebe na sceni, sva se stvar dodatno usložnjava jer je uvid u sebe zastrašujuć.
Moje doživljavanje predstave, unutar dva sata, sasvim je drugačije i od mojih kolega i, dakako, od publike.
"Moje stanje" na sceni je potpuno drugog koda, jer oni su "moji", trebali su ostati samo u romanu. Ali izašli su iz priče i okružili moj svijet, uvukli me u rođenu dramu, da sam vidim kako je njima biti samo u čitateljevoj imaginaciji. No, i publika je također izmjenjenog očišta, i to je vrlo zbunjuje.
Gadno je kad morate od viđenog sami razabrati što je "punoća", a što "privid punoće", kako je učio Kiš.
To je lijepa tajna majstorluka nevjerojatnog Kokana Mladenovića.
* * *
Naša kćerka D. je sada udata žena. Već nekoliko dana. Lj. i ja jedva vjerujemo da je ono malo stvorenje koje nam je gotovo na dlan moglo stati, sada nečija supruga.
Anđeo je u bijelom otišao biću koje je odabrao za ljubav. Naravno da je lijepo i patetično, i naravno da smo u Crvenom soliteru i Lj. i ja sretni plakali.
Tako je bilo.
* * *
Znanstvenici Sveučilišta Michigan rekonstruirali su udar asteroida koji je prije 66 milijuna godina pao na poluotok Yucatan u Meksičkom zaljevu te pokrenuo seriju katastrofičnih događaja što je u konačnici dovelo do izumiranja dinosaura. Udar asteroida, ekvivalentan 10 milijardi atomskih bombi poput onih bačenih 1945. na Hirošimu i Nagasaki, bio je okidač za seriju apokaliptičnih događaja koji su doveli do izumiranja 75 posto biljnih i životinjskih vrsta. Nestali su i veliki morski gmazovi, leteći reptili, divovski puževi i mnoge vrste planktona. Ptičje vrste pritom su također pretrpjele gubitke, ali neke su uspjele preživjeti. Nakon što su Zemljom vladali gotovo 160 milijuna godina, dinosauri su izbrisani s našeg planeta u kratkom roku.
Neke su ptice nekako preživjele, dinosaur niti jedan. Imamo fosile, a neke ptice i dalje cvrkuću kuću.
Asteroid koji će jednom doći sličit će Apokalipsi koju je pisao Ivan. Te preživjele ptice, znat će je li to bio Dolazak ili se opet samo umiralo masovno, i onako.
Svaki snijeg, svaka pahulja meni je zlokobna najava asteroida koji će se pobrinuti za nestanak gordosti neopisivog grabežljivca - čovjeka. Neuspjeli pokušaj, kaže Beckett, ponovimo.
Tako je bilo.
"Duda, Duda, Duda, zakaj me ne zoveš,
Duda, Duda Duda, si zabila moj broj?"
Prosvjetljenje skrivanja? Dubravku sretnem, pa se i gledamo oboje zbunjeni. Svatko u svojoj izmaštanoj verziji svijeta. Nikada nismo progovorili.
Duda, Duda, Duda, i ne treba da me zoveš, ja sam nesretan Odisej, nepreveden i bez tona.
Lijepe žene prolaze kroz grad. Zauvijek.
Punoća privida.
* * *
Rusi su iz katedrale Svete Katarine u okupiranom Hersonu, odnijeli posmrtne ostatke kneza Grigorija Aleksandroviča Potemkina, zajedno s njegovim spomenikom, izjavio je Vladimir Saldo, proruski separatistički vođa regije.
Glasi vijest.
Bitke se vode u okolici grada, zasad naravno u brojnim selima.
Vijest se oglasi.
* * *
Djeca zabace glave unatrag, da se žmireći najedu pahuljica.
Da, taj je motiv bio na tapiseriji na zidu, kad sam nekad ulazio u tu sobu.
Danas, na istom mjestu vjerski kalendar.
I svuda aždaja zinula.
(zurnal.info)
