PISMENA ZADAĆA: Trgovci tuđom patnjom

Tamo gdje časna osoba može samo zašutjeti nečasna diže galamu. Od šutnje, biva, nema se nikakve koristi. A korist je ključna stvar, ništa na svijetu nije napravljeno i ništa se nije dogodilo od čega se ne bi trebala izvući kakva korist, ona materijalna, posredno ili sasvim neposredno.

U zemlji, u kojoj je osvjedočeno, da ne postoji ništa sveto, ništa pred čim je tišina dovoljan znak poštovanja nakupilo se onih koji vole dizati galamu i okoristiti se nečim pred čime ni pognuta glava i zavezan jezik nisu dovoljno poštovanje.

Pretvaranje patnji u monetu za političko kusuranje je jedna od najnečasnijih pojava u suvremenoj BH povijesti. Zato su oni rijetki koji su na drugačijoj liniji viđeni i prikazivani kao nepodobni, pače izdajnici svog naroda. Svatko tko iskorači iz gomile i priđe drugom u pokušaju da kao društvo pospremimo neke stvari i pokušamo stvoriti zajedničku budućnost biva prikazan kao nečastivi jer, takav je nauk gomile, bez neprijatelja nama nema života. Treba ga i izmisliti ako ga nema na vidiku. I tako već bezmalo tri decenije.

BIOGRAFIJA PRED KOJOM SE ŠUTI

Biografija Edina Ramulića priča je pred kojom častan čovjek može jedino zašutjeti. Valja dobro razmisliti da bi se shvatilo kako je moguće u sebi, nakon svega, pronaći toliko ljudskosti da se živi bez mržnje i da se vlastita patnja ne pretvara u nešto s čime se trguje na neljudskoj političkoj tržnici u Bosni i Hercegovini. Zato je pojava makar jednog čovjeka, pojedinca za primjer, tolika smetnja silnim trgovcima smrću i patnjom.

Volio bih ovdje govoriti samo u korist jednog čovjeka, Edina Ramulića, jer se ne skriva iza neregistriranih udruga i organizacija, ne traži donacije u njihovo ime, ne bavi se širenjem mržnje i manupiliranjem strahom koji se zapatio u našim dušama već nas pokušava osloboditi svih tih stvari koje nas sputavaju u pokušaju da živimo kakav takav život, da se oslobodimo tih emotivnih lanaca i živimo kao slobodni ljudi među oslobođenim ljudima.

Ne treba tu puno stvari raditi, dovoljna je ona igra koju vole igrati oni koji žive u sretnijim zemljama kada pokušavaju nešto odlučiti. Uzmite sami pročitati biografije i radnu povijest onoga kojega se napada i onih koji napadaju. Na listu papira napravite dvije horizontalne rubrike za i protiv. U njih upisujte stvari poput mržnja i ljubav, strah i sloboda(ne hrabrost jer naspram straha nije hrabrost već sloboda) i na koncu podvucite crtu. Doduše, morate biti nepristrani, razmišljati samo u kategorijama dobra i zla, bijelog i crnog.

DJELO GOVORI ZA SEBE

Lako je shvatiti da BiH kakvu zamišlja netko tko govori u ime neregistrirane organizacije a traži novac za donacije nije BiH u kakvoj želimo živjeti. Barem tako volim misliti. Želimo živjeti u zemlji u gdje nema sive u zone kojoj trgujemo svim i svačim a ponajviše patnjom i smrću. Život nam se zbog toga sveo na svakodnevno boravljenje na groblju. Jer smo jedino tu, navodno, među svojima, svi živi nam se predstavljaju kao neprijatelji. A treba biti živ među živima, među, na koncu, preživjelima, kakvih nas je većina. Treba šutjeti pred onim vrijednim poštovanja a ne sve svoditi na vlastitu trgovačku mjeru.

Na koncu, svačije djelo govori samo za sebe. Sam ne smijete nasjedati na manipulacije i sve će vam biti jasno. Pogotovu tko tu radi za BiH a tko protiv nje. Ramulić zna s kim mu je živjeti i zato je iskoračio iz vlastitog mraka kako bi i nas oslobodio našeg straha. Ovi drugi nam žele samo strah. Ni ime neću da im spomenem. Nisu vrijedni. Trebamo se samo vratiti starim dobrim definicijama časti i beščašća. Sve će nam biti jasno.

(zurnal.info)