Pismena zadaća (audio): Utvara zvana Bedepe

Opet sam zatekao samog sebe u situaciji za kakvu sam se zarekao da ću je izbjegavati. Našao sam se usred rasprave s kratkovidim a ostrašćenim ljudima, nesklonim razmišljanju ali zato magareći upornim u zagovaranju vlastitih stavova. Bio sam, dakle, u bezizlaznoj situaciji u kojoj nikakav argument, pokušaj objašnjavanja uzročno posljedičnih veza ne može polučiti nikakav uspjeh.

Sebičnost i pohlepa kakve kod ljudi uvjetuje kapitalizam učinili su moje sugovornike neprijemčivim za drugačije mišljenje. A kako znamo – dva monologa nikako nisu dijalog ali čak ni ta konstatacija branitelje demokratske iluzije ne može pomaknuti u njihovoj krutosti koja je poprimila tolike srazmjere da su upravo oni dokaz kako je demokracija kakvu imamo obična prevara baš kao i komunizam kojeg preziru a da ne kuže da suprotnost demokraciji nije komunizam već totalitarizam. Nasuprot komunizmu stoji kapitalizam.

Prvo ekonomsko uređenje sprovodilo se totalitarnim režimima, drugo je pak samo po sebi totalitarno. Dakako, nisam imao volje za dugačke rasprave jer odavno uviđam kako sam liberalniji od samoproklamiranih liberala. Tek, u toj sam se prigodi sjetio jednog isječka dnevnika televizije Zagreb kojeg je Rajko Grlić umetnuo u film „U raljama života“ za kojeg mu je kao predložak poslužio roman pokojne Dubravke Ugrešić „Štefica Cvek u raljama života“.

Elem, u tom ulomku, spiker TV Zagreb govori rečenice čiji ću smisao pokušati prenijeti.

„Drugovi, stalno ističete kako ne dopuštamo da javno iznosite svoja stajališta pa vas pitamo biste li vi nama to dopustili da ste u našem položaju?“

Danas je razvidno da je dijalog između različitih mišljenja u javnosti nemoguć, točnije nedopustiv ukoliko se dotaknete „svete krave“ kapitalizma.

Uzalud je ljudima govoriti i proste i jednostavno provjerljive činjenice poput onog paradoksa da je najuspješnija kapitalistička zemlja posljednje dekade Kina - predvođena komunističkom partijom. Naravno, to u slučaju ako uspjeh mjerimo kapitalističkim aršinima, isključivo kroz bruto društveni proizvod (BDP) o kojemu se ponajviše govori upravo u ovom razdoblju godine. Kolika je ubleha BDP govori i činjenica da je do pojave suvremene Kine država s najvećim uzastopnim godišnjim rastom BDP – a bio SSSR, i to za vrijeme vladavine Josifa Visiaronoviča Staljina.

To nikada nećete čuti od tzv. liberala kojima je šarena laža bedepea jedino mjerilo uspjeha nekog društva. Te ih činjenice neće ni pokolebati u stavovima jer su, suštinski, njihovi liberalni umovi potpuno totalitarni te ne mogu uvidjeti koliku štetu po čovječnost, ljudskost, humanizam ako hoćete, radi kapitalizam koji je kao jedinu mjeru uspjeha nametnuo potrošačku moć.

Ljude se može hipnotizirati raznim iluzijama, kako onom o jednakosti tako i ovom o istosti. Ali, prosto više nemam volje ni s kim debatirati na tu temu. Tako sam sada izgubio volju i dalje razlagati priču u koju sam se upustio. Ionako ne želim nikomu nametati vlastito mišljenje, volio bih da ga ljudi sami stvaraju, toliko slobode bi svatko trebao imati.

Mogu se samo, kako Cohen kaže, „izgubiti u beznadnom malom ekranu“ i gledati kako korporacije preuzimaju svijet, mirno promatrati ludilo takozvane normalnosti, još jednu u nizu propast čovječanstva.

(zurnal.info)