PISMENA ZADAĆA (audio): Želim osjećati

Ponekad imam dojam da idem svijetom i usisavam tugu. I to ne bih li popravio svijet. Onda tako tužan i slomljen dignem glavu i vidim kako ljudi i dalje prave iste probleme. Ne vide one koji su pored njih nego gledaju što ima tamo negdje gdje je nedokučivo jer i ne treba ništa osim onoga što je pored tebe.

Svijet smo mogli upoznati i na drugi način.

Pogledajte, na primjer, kroz prozor.

Ptice lete. Nikad se ne sudaraju. Ne trebaju kontrolu leta.

Kad puhne vjetar dva jablana se savijaju jedan prema drugom kao da se ljube u potaji.

A ispred rijeka. Velika, ona iz nekih pjesama, koju se rijetko tko usudi preplivati. Iza rijeke je šuma. Kad je gledaš iz daljine izgleda kao grmlje. A iza tog grmlja tko zna što je. Bitno je ono što je tu, bliže, što te grije.

A brodovi plove i nose ljude i šljunak i otpad.

Čuju se i neki zvuci žurbe. Ljudi negdje krenuli. Nervozno trube, deru se jedni na druge, žele tamo iza šume a da ne vide ono pored sebe.

Na koncu, mogu pričati koliko god hoćete priča ali ona najbitnija se može svesti na to koliko je slova u imenu osobe koja je trenutačno pored vas.

(zurnal.info)