PISMENA ZADAĆA (audio): Život i spektakularne priče

Danas je nedjelja. Svijet je sit i tih, odmara. Provodim je daleko od zavičaja pokušavajući se iskorijeniti, odmaknuti u glavi i srcu od tog magnetnog polja koje me cijeli život vuče sebi kao opiljak željeza. 

Jučer sam se sjetio, po meni, jedinog vrijednog filma snimljenog po scenariju kojeg je pisao pokojni Mirko Kovač. Riječ je o filmu “Usijanje” kojeg je režirao Božo Drašković. Film je uspio, vjerojatno, zbog različitih senzibiliteta pisca i redatelja. Naturalizam, recimo, Mirka Kovača i Lordana Zafranovića ne funkcionira zajedno, potire se i postaje sam sebi svrha. No, ovdje to nije tema kojom se želim baviti.

Film “Usijanje” počinje prizorom beskrajnih duhanskih polja kakva su nekada bila jedan od najčešćih krajolika u Hercegovini. Kada biljka duhana naraste izgleda nekako egzotično i slike polja zasijanih duhanom, kakva sam viđao u djetinjstvu, daju upravo takvu, dodatnu nijansu egzotike mojem sjećanju na dječačke dane. 

Danas su hercegovačke duhanske stanice ili ruševine ili zgrade pretvorene u muzeje. A kako sam nekada ranije zaključio, sve što smjestimo u muzej selimo u povijest. 
Ipak, šverc domaćim duhanom opet je u porastu. Proizvođače je na to natjerala muka o kojoj i govori film Bore Draškovića. 

Svemu su krivi okrutni propisi i nameti na tzv. visokotarifnu robu. Vjerovatno pretjerujem kada kažem da je blizu dan kada će onima koji proizvode duhan biti zabranjeno pušenje istog, što je zakon takav kakav je bio na snazi u Kraljevini Jugoslaviji.

Eto, zavičaj me opet sustiže kako to biva gdje god se maknem.

Iako sam odrastao u Hercegovini, jučer sam prvi put u životu sudjelovao u berbi duhana. Otišao sam pomoći susjedima u tom poslu, koji me u mislima vratio u djetinjstvo i povezao sa zavičajem. Jednako me taj isti posao izveo, barem nekoliko sati, iz vlastite glave i povezao s ljudima koji svakodnevno rade mukotrpne poslove, izloženi nemilosrdnom suncu. Podsjetio sam se kako se razgovor može razviti i oko čaše ledene vode. To je stari književni zakon - od bilo čega se može stvoriti priča.

Za spektakularne priče nije potrebno spektakularno živjeti. Dovoljno je nakon buđenja ugledati mačku koja doji tri mačića, češkati psa koji ti se mota oko nogu ili iz otvorenog dlana jabukama hraniti magarce.

(zurnal.info)