Poreski obveznici u Federaciji BiH svake godine daju preko dva miliona konvertibilnih maraka za stranačke kadrove koje vlast iz budžeta plaća pod formom “savjetnik ministra”. O kakvim savjetnicima se radi najbolje govore rezultati rada samih ministara. Žurnal će se u narednom periodu baviti njihovim biografijama, životnim (ne)uspjesima, sumnjivim poslovima i ilegalnim aktivnostima. U prvom nastavku bavimo se savjetnicima premijera Federacije

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine potroši skoro dva i po miliona konvertibilnih maraka na plaćanje savjetnika ministara. U 16 federalnih ministarstava, plus kabinet premijera Mustafe Mujezinovića, uposlena su 62 savjetnika. Svakom od njih ponaosob godišnje se isplati između 25 i 60 hiljada KM, neto. Za njihove “genijalne savjete”, čije efekte svakodnevno osjetimo na vlastitoj koži, oni pored ovih stalnih primanja zarađuju i značajne honorare kroz angažmane u kojekakvim komisijama i savjetima...

Važno je napomenuti da za specifične oblasti u svakom ministarstvu već postoje uposleni stručnjaci, dakle stalno zaposleni kadrovi koji za svoj (ne)rad dobijaju solidne plate. Čemu onda služe savjetnici, ako ne daju savjete? Uglavnom, da bi se uhljebili kadrovi kojima vladajuće stranke nisu pronašle bolju i unosniju funkciju, a sve to na račun poreskih obveznika.

Kada je Žurnal prije nekoliko mjeseci krenuo sa istraživanjem: “Ko su savjetnici u Vladi FBiH?”, iznenadio nas je podatak da niko u federalnoj Vladi, pa čak ni sam premijer, ne zna ko su oni i koliko ih ima. A da i ne govorimo o rezultatima njihovog rada.

Za razliku od premijera, Žurnal je prikupio podatke o savjetnicima njegovih ministara i otkrili smo da se tu krije zaista šaroliko društvo. Ima tu svega, od istinskih stručnjaka, preko izbacivača i vlasnika kafića, pa do vječitih apartčika s kojima se već skoro dvije decenije sudaramo po javnom prostoru, a još nikada nismo otkrili čime se oni zaista bave.

KABINET PREMIJERA VLADE FBIH MUSTAFE MUJEZINOVIĆA

ŠEFIKA HAFIZOVIĆ: Neokrznuta

Opis posla: Savjetnica premijera Federacije BiH za finansije, europske integracije i odnose sa međunarodnim institucijama.Vrši najsloženije poslove koji zahtijevaju posebnu stručnost i samostalnost u radu koji se odnose na: saradnju Premijera sa Svjetskom bankom, Međunarodnim monetarnim fondom, Europskom bankom za obnovu i razvoj...

Karijera: Vječita savjetnica za finansije, europske integracije i odnose sa međunarodnim institucijama. Nekadašnja zamjenica ministra finansija, savjetovanjem se bavi još od mandata federalnog premijera, rahmetli Ahmeta Hadžipašića. Trenutno angažirana na dijeljenju savjeta premijeru, također federalnom, Mustafi Mujezinoviću.

Iz vremena doministrovanja ostala je poznata po isplati novca lažnom tajnom svjedoku u slučaju “Leutar”. Tada je bila na funkciji zamjenice federalnog ministra finansija. Iz tog perioda ostala je njena nikad razjašnjena uloga u potpisivanju lažnog Uvjerenja o izmirenim poreznim i carinskim obavezama Energopetrola, mada joj je bilo poznato da su u to vrijeme neizmirena dugovanja ove firme, samo po osnovu neplaćenog poreza, prelazila četiri milijuna KM.

Šefika je od 1998. do 2001. bila pomoćnica ministra za fiskalnu politiku. U njenoj nadležnosti su bili porezi i carine, a baš u to vrijeme su otkriveni i javnosti predočeni podaci o višemilijunskim carinskim prevarama u mesnoj industriji. Tadašnji direktor Carinske uprave Želimir Rebac je utvrdio kako su u vrijeme kada je Hafizovićka bila pomoćnica ministra finansija Lijanovići, Stanić, Mega Comm i G.P.I. promo oslobađani od prelevmana na uvoz pilećih separata, a otkrivene su i carinske prevare sa oslobađanjem od plaćanja akciza na cigarete i alkoholna pića u free shopovima u Bihaću i Orašju. Rebac je izvršio samoubistvo nekoliko godina nakon objavljivanja ovih, kao i mnogih drugih malverzacija i informacija o kriminalu i carinskim utajama, a akteri njegovih istraga su i dan danas na slobodi.

Interesantno je da se tadašnja pomoćnica ministra finansija Šefika Hafizović, u čijoj nadležnosti su bile carine i porezi, nekažnjeno izvukla iz svih skandala, a protiv njezinih bivših šefova Dragana Čovića i Mehmeda Alijagića podignute su kaznene prijave.

Dosta je zamagljen i njen politički background, s obzirom da ona ima podršku i SDA i Stranke za BiH. Prilikom formiranja Vlade Federacije BiH, kada je mandatar bio Nedžad Branković, Hafizovićka je bila najozbiljniji Silajdžićev kandidat. U Stranci za BiH su smatrali kako njima treba pripasti mjesto ministra finansija, a na tom mjestu su vidjeli Šefiku Hafizović. Na njihovu žalost, tu fotelju je popunio kadar iz HDZ BiH Vjekoslav Bevanda, a Šefika se morala zadovoljiti savjetničkom ulogom.

TIMUR NUMIĆ: Vječiti ključar Alijine sehare

Opis posla: Savjetnik premijera za društvene djelatnosti. Vrši najsloženije poslove koji zahtjevaju posebnu stručnost i samostalnost u radu iz oblasti obrazovanja, nauke, kulture i sporta i boračko-invalidske zaštite.

Karijera: Nekrunisani ključar blagajne Stranke demokratske akcije i siva eminencija ove stranke, kao bivši član Saveza komunista obreo se početkom devedesetih u društvu vođa SDA, osoba proganjanih i suđenih od strane Numićevih komunista. Karijera inžinjera Timura uzlaznu putanju dobiva početkom sukoba u Bosni i Hercegovini, u vrijeme kada je bio logističar u brigadi Mušana Topalovića Cace. Vještina u raspodjeli cigareta doprinijela je da Numić bude zapažen od vrhuške bošnjačke vlasti. Nakon toga sve se događa kao u fantastičnoj priči. Uvijek ogrnut skutima gospodara bošnjačkog dobra, Numić je redovno bio počašćen organizacijom kakve bošnjačke kulturne promocije, redovan član odbora za proslavu raznih duhovnosti, imao je rezervirano mjesto savjetnika ili ugodnu fotelju nekakvom upravnom odboru. Čovjek od povjerenja Alije Izetbegovića, čiju dobrotu i plemenitost inžinjer Numić nikada ne propušta pomenuti. Jedan od rijetkih koji posjeti mezar prvog predsjednika i u godinama koje nisu izborne. Kada je riječ o upravljanju državnom kasom, Numića redovno prate kritike i pohvale zbog načina raspodjele budžetskih sredstava. Kritikovan od medija zbog sunovrata bošnjačke kulture, hvaljen od umjetnika na državnim jaslama, čije su izložbe, stvaranje, promocije, istraživanja i opstanak uopšte, zavisili od raspoloženja i volje nakadašnjeg direktora Centrale SDA. Žestokim injekcijama državnog novca ubrizganog u lokalne teferiče, organizovane unutar bošnjačkog nacionalog korpusa, redovno priskrbljuje ogroman broj glasova Stranci. Veliki je pobornik piramidizacije Visokog te ideje da se prosperitet Bosne i Hercegovine temelji na otkrivanju kamenih kugli na području Zavidovića. Nekada, ne tako davno, Timur Numić bio je predsjednik Nadzornog odbora Fabrike duhana Sarajevo. U periodu Numićevog šefovanja Nadzornim odborom, dogodio se preustroj vlasničke strukture u FDS čime je Stranka Demokratske Akcije dugoročno obezbijedila sponzorstvo jedne od najjačih kompanija u BiH. Nakon „preuzimanja“ Fabrike duhana događa se i afera oko čelićke firme Fruteks gdje dio vlasništva preuzima FDS. U pozadini ovog propalog projekta najčešće pominjano ime bilo je Timur Numić.

MEHO REKIĆ: Guru za ekonomska pitanja, privatizaciju, strana ulaganja i investicije

Opis posla: Savjetnik za ekonomska pitanja, privatizaciju, strana ulaganja i investicije. Vrši najsloženije poslove koji zahtjevaju posebnu stručnost i samostalnost u radu iz ekonomske oblasti, privatizacije, stranih ulaganja i investicija.

Karijera: Malo je ko u Stranci demokratske akcije imao tako munjevit uspon u karijeri kao predsjednik medžlisa Islamske zajednice u Bihaću Meho Rekić. Baš onog medžlisa, koji je javnost upoznala kroz brojne afere vezane za izgradnju gradske džamije. U svim tim pričama neizostavno se spominjalo i ime ovog Mujezinovićevog savjetnika za ekonomska pitanja, privatizaciju, strana ulaganja i investicije. Da li je Rekićeva uloga u takvom radu bihaćkog medžlisa bila preporuka za ovo značajno savjetničko mjesto, vjerovatno se nikada neće otkriti, ali je mnogo teže povjerovati u neke druge stručne kvalitete ovog SDA kadrovika. Naime, prije zauzimanja ove značajne funkcije u medžlisu IZ u Bihaću, kadrovik Rekić je obavljao vrlo odgovornu funkciju predsjednika Mjesne zajednice Izačić. Vjerovatno zbog neupitnih zasluga prilikom služenja vrlo odgovorne funkcije u najzapadnijoj tački Bosne i Hercegovine, Rekić je nagrađen savjetničkom službom premijera Federacije BiH u oblastima ekonomskih pitanja, privatizacije, stranih ulaganja i investicija. Na to mjesto su ga preporučili predsjednici SDA Cazin Rifet Hozanović i Mujo Beganović, zvani Letva, koji je taj nadimak zaradio napadom na predsjednika Stranke za BiH Harisa Silajdžića. Ova dvojica su kasnije promijenili politički dres ali to nije zaustavilo Rekića u njegovoj karijeri.

Postoji mogućnost da je ovaj bivši prvi čovjek MZ Izačić, inače decertificirani policajac, stekao povjerenje vrha SDA kada je, uoči izbora natjerao bihaćkog imama da pozove vjernike da glasaju za SDA-ovog kandidata na mjesto načelinka Bihaća. On je bihaćkog muftiju Hasana Makića, ucijenio svojom ostavkom na mjesto predsjednika Medžlisa IZ Bihać ukoliko ovaj ne bajramskoj hutbi ne pozove vjernike da glasaju za kandidata SDA Zibiju Muslića.

Koje od svih nabrojenih Rekićevih kvaliteta njega delegiraju na mjesto savjetnika za ekonomska pitanja, privatizaciju, strana ulaganja i investicije, vjerovatno zna samo premijer Mujezinović i njegov stranački vrh.

Građane u Federaciji bi mnogo više trebao zanimati zašto su u 2009. godini strane investicije u Federaciji BiH manje za 40 posto u odnosu na prošlu godinu. Ili da to možda pitaju savjetnika Rekića?

RADOVAN VIGNJEVIĆ: Ikebana za penzionere

Opis posla: Savjetnik premijera za rad i socijalnu politiku

Karijera: Nakon blijedog ministrovanja u ministarstvu rada i socijalne politike nagrađen je savjetničkim mjestom u kabinetu premijera za istu oblast. Na tom mjestu ponovo nije učinio ništa po čemu bi se mogao pominjati. Najveći njegov kvalitet za SDA je bila činjenica da je predstavljao Srbina u federalnoj Vladi.

(zurnal.info)

Više od tri miliona maraka umjesto u budžetu Kantona Sarajevo završilo je, mimo zakona, u budžetima sarajevskih opština. U poigravanju sa novcem poreznih obveznika, kanton i opštine vode se izgleda logikom, “pošteno, pa ko koga prevari”, ne obazirući se na zakone.

Prema važećim zakonima svaki investitor koji gradi novi objekat, ukoliko u njemu nije predviđen odgovarajući prostor za sklonište, dužan je kantonu uplatiti naknadu od jedan posto od vrijednosti investicije.

Obaveza uplaćivanja novca u kantonalni budžet podjednako se odnosi i na prihod ostvaren izdavanjem pod zakup postojećih skloništa. Kanton bi potom dio novca trebao vratiti opštini a dio prebaciti kantonalnoj Upravi civilne zaštite.

U praksi, ovaj novac uberu opštine a da li će i koliko od dobijenog novca uplatiti u kantonalni budžet, stvar je izgleda dobre volje opštinskih načelnika.

Pri tome niko nema pojma koliko je novca po ovom osnovu stvarno prikupljeno i gdje je taj novac na kraju završio. Niti ko zna niti to nekoga pretjerano zanima.

Opštinski načelnici jači od zakona

Od 2006. do 2008. godine, šest sarajevskih opština od investitora je naplatilo 3,26 miliona maraka po osnovu naknade za skloništa, ali ukupna cifra vjerovatno je veća. Za tri opštine, Novi Grad, Ilijaš i Trnovo, nema nikakvih podataka, navodi se u izvještaju Ureda za reviziju institucija FBiH o kontroli finansijskih izvještaja budžeta Kantona Sarajevo za 2008. godinu.

Ono što su revizori utvrdili je da je u 2008. godini u budžet Kantona Sarajevo po osnovu naknade za sklonište uplaćeno tek 380.512 KM, što znači da su ostatak novca zadržale opštine a da dio nije vjerovatno niti naplaćen.

Ko je i koliko trebao uplatiti po osnovu naknade za skloništa trebala je znati kantonalna uprava za civilnu zaštitu, barem tako kaže zakon.

Kantonalna uprave za civilnu zaštitu, iako je bila obavezna da vodi ove evidencije dužnika, revizorima nije prezentirala evidencije pravnih i fizičkih lica koja su po zakonu bila obavezna platiti naknadu za izgradnju skloništa.

Osim što ne postoji evidencija dužnika, “ne postoji niti Program o utrošku sredstava naplaćenih od navedenih naknada, koji je trebala odobriti Vlada Kantona” navodi se u revizorskom izvještaju.

Slična je situacija i sa novcem koji se naplaćuje od izdavanja postojećih skloništa fizičkim i pravnim licima, gdje pare umjesto u kantonalni budžet ponovo odlaze opštinama.

Opštine kriju novac

“U 2008. godini samo općine Centar i Novo Sarajevo ostvarile prihode po ovom osnovu u ukupnom iznosu od 110.057 KM koji su uplaćeni na račune ovih općina, dok za ostale općine nisu prezentirani podaci”, utvrdili su revizori.

Šta se sa novcem od izdavanja skloništa dešava u preostalim opštinama u Kantonu Sarajevo ne znaju ni revizori a izgleda ni u Vladi Kantona Sarajeva, a još manje u Kantonalnoj upravi civilne zaštite. To znaju samo opštinski načelnici koji mudro ćute i koriste opšti haos kako bi ubirali novac na koji po zakonu nemaju pravo.

Čudna nezainteresovanost za ubiranje novca, u situaciji kada potrebe višestruko nadmašuju raspoložive prihode u kantonalnom budžetu, teško je objašnjiva. Krivicu snose kantonalna vlada, kantonalno ministartvo finasija, kantonalna uprava civilne zaštite i naravno opštine.

Kako su utvrdili revizori, da bi se zaveo red i sprječilo gubljenje miliona maraka, kantonalno ministarstvo finansija moralo Vladi kantona ponudi na usvajanje odgovarajuću odluku kojom bi se tačno precizirao kako se novac dobijen po osnovu naknade za skloništa i od izdavanja postojećih skloništa može trošiti i način raspodjele između kantona i opština.

Nemaš sklonište, daj pare

A da bi se uopšte imalo šta za trošiti, kantonalna uprava civilne zaštite morala bi prije svega napraviti kompletnu listu svih postojećih skloništa kako bi se konačno znalo kome su izdati i za koliko para, te napraviti precizan plan za trošenje novca koji im sleduje po osnovu naknada za skloništa.

Kako se ionako ne zna šta se dešava sa novcem od naknade za skloništa, najbezbolnije rješenje bi bilo u potpunosti ukinuti ovu besmislenu naknadu naslijeđenu iz bivšeg sistema. Time bi bio postignut dvostruki efekat, investitorima bi gradnja novih objekata bila jeftinija a istovremeno bi bio presječan jedan od potencijalnih izvora korupcije.

(zurnal.info)

 

Ne, nisam poludila niti mi je mozak spržen. Još. Jednostavno patim od takozvanog sindroma brain pregnancy (trudni mozak)!

Moram Vam priznati da mi je laknulo kad sam dobila dijagnozu. Ne, nisam poludila niti mi je mozak spržen. Još. Jednostavno patim od takozvanog sindroma brain pregnancy (trudni mozak)!

To što taj fenomen nije priznat od liječničke komore već iza njega samo stoje svjedočanstva miliona raznih Joanna Smith iz Teksasa i sl, koje stavljaju toalet papir u frižider ili voze do nepostojećih kuća tokom trudnoće, meni je dovoljno.

Samo to što sam trudna u mozak može da objasni šta mi se dešava ovih mjeseci.

Trudna u mozak, a još živim

Sve je krenulo potajice, naravno. Moj mozak koji je obično brzo radio, ne uvijek i briljantno ali bolje od cijelog Parlamenta, počeo je da zastajkuje. Prvo sam počela zaboravljati sitnice, tu i tamo neku misao, ništa posebno. Nisam baš Ajnštajn da su te misli gubitak za čovječanstvo, tako da sam to sve prepisala umoru i frustraciji i uticaju kozmičkih sila.

Potom sam počela gubiti nit i u organizacijskim stvarima. Nisam prepoznavala sopstvene podsjetnike na mobitelu, poslati tekst svakih deset dana uredniku? Koji tekst, koji urednik? Quo vadis? Kupiti toalet papir na vrijeme, prije nego što nestane baš u krucijalnom momentu u rano jutro, postala mi je misaona imenica. Sve dok se sa šolje ne osvrnem oko sebe i prokunem nimalo majčinski.

Danima se podsjećam da kupim sapun za ruke, naročito svaki put kad ih perem ukradenim hotelskim sapunićem izvučenim iz nekih majica i gaća gdje su mirisali u miru zaborava. Još da začinim grah potpurijem iz kupatila pa da kompletiram ponudu.

I što je najčudnije, postalo mi je žao drugih ljudi. Ne previše, naravno, ali eto osjetim neku nelagodu pri pomisli da maltretiram oko sebe. Zamislite, zna mi se desiti da sama ustanem u četiri ujutro da iscijedim sok od prave narandže. POTPUNO SAMA! Ne znam šta je čudnije mojoj porodici – to što ja SAMA cijedim sok ili što to činim u četiri ujutro, umjesto da kao i do sad probudim najdražeg i izdam nalog. Tačno se vidi da sam .... u mozak. ( I sad kad ovo čitam gadim se sama sebi. Odmah sam probudila najdražeg da mi skuha kafu. To što su mu krvave oči i što je triput posrnuo do kuhinje malo mi je vratilo samopouzdanje.)

Sve to prati i promjena ukusa. Krompir mi je alfa i omega života. Dala bih muževljevih deset plata samo da svaki dan mogu jesti pomfrit, krompirušu, restovani, kuhani, pečeni u rerni krompir, kao pire, kao kroketić, kao kljukušu, da ga nosim uza se kao pojas za spasavanje, da ga stavim pod glavu kao jastuk kojeg mogu grickati cijele noći kad god se promeškoljim...mmmm... Erotski snovi puni su vibratora od krompira.

Nina i alipašinski banditi

A tek što volim sok od narandže i to onaj najjeftiniji pun E-ova i šećera, kojeg prije 5,5 mjeseci nisam htjela ni pogledati. Sad mi je eliksir života. Ma kad razmislim nakon trećeg mjeseca više mi se ništa ne gadi. Neki dan sam se uhvatila kako mjerkam posudu za hranu medenog Francija, vidim hrska li hrska on onaj Frieskis i nešto si mislim možda valja? Tek me je osvijestio odraz na pločicama neke ženetine što se četveronoške gura s mačkom ispred posudice.

Sindrom brain pregnancy-ja širi se nezaustavljivo. Zbog njega ogadila su mi se na primjer mnoga imena. Osposobio me je da odmah prozrem kako bi neko ime zvučalo drugoj djeci, kao što znamo sve od reda huliganima. Evo, donedavno divno žensko ime Nina. Odmah sam vidjela alipašinske bandite kako ispred škole zavijaju Nina – Slina.

Dočim nisam u stanju da prepoznam knjigu omiljenog pisca Stiega Larssona ako mu ime na koricama piše kao Stig Lašon.

Više ne čitam i ne govorim kao svi normalni ljudi. Godinama stotine ljudi prolazi pored jedne sarajevske firme čiji je natpis MEDICALIZ. I nikom, osim meni, on ne zvuči kao ono što piše MEDICA-LIZ već neki tamo medikalis. Mislim stvarno...ako neko želi da nudi liz iz medicinskih razloga zašto bismo mu mi mijenjali ime i namjenu?

Sve to utiče i na moj odnos sa porodicom. Sve me manje i manje poštuju. Sestrični sam jučer ponudila u restoranu da naruči pileća prsa punjena mocarela sisom, umjesto mocarela sirom.

Dokle tako? Još 3,5 mjeseca nadam se.

Gdje sam ono stala? Pročitala sam tekst od početka i džaba, da me ubijete ne mogu da se sjetim koja je poenta ovog teksta? Šta sam željela reći?

(zurnal.info)

 

Srpski predsjednik Boris Tadić, predajući zahtjev za članstvo u EU-u, rekao je da će Srbija u nekoliko narednih godina ispuniti sve uvjete kako bi postala punopravna članica Evropske unije.

"Put ka članstvu je dug i bit će potrebne velike reforme, ali će Srbija ispuniti sve za članstvo", rekao je švedski premijer Fredrik Reinfeldt na konferenciji za novinare.

Švedski premijer je, izrazivši zadovoljstvo što je osobno primio aplikaciju, rekao da će evropska integracija Srbije predstavljati pozitivan pomak u sveukupnoj stabilnosti Evrope.

"Danas je povijesni dan za Srbiju", rekao je Tadić. "Za ovih deset godina naš cilj je bio da uvedemo Srbiju u EU i taj cilj nije bio puka vježba već i simboliku", rekao je Tadić.

Srpski predsjednik je rekao kako očekuje da će Srbija u narednih nekoliko godina ispuniti sve uvjete kako bi postala punopravna članica EU-a, naglasivši da će Beograd "nastaviti napore da uhapsi sve one koji su optuženi za ratne zločine".

Tadić je rekao da je danas dan kada su ideje Zorana Đinđića potvrđene i dodao da Evropa znači posvećenost trajnoj demokratiji.

Zahvalio je premijeru Reinfeldtu i šefu diplomatije Carlu Bildtu te svim članovima švedske vlade na podršci Srbiji.

Evropski povjerenik za proširenje Olli Rehn rekao je, nakon što je Srbija podnijela kandidaturu za punopravno članstvo u EU-u, da je ovaj događaj "kruna švedskog predsjedanja" Unijom i poručio da Evropska komisija jedva čeka da počne sarađivati sa Srbijom.

"Srbija kreće ka Uniji, cijeli zapadni Balkan kreće ka EU-u, i to je važno za stabilnost i mir jugoistočne Evrope“, rekao je Rehn, koji je prisustvovao ceremoniji predaje kandidature.

Ceremoniji u Stockholmu prisustvovao je i šef švedske diplomatije Carl Bildt.

Sastanku koji je uslijedio nakon predaje kandidature prisustvovali su i ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić, potpredsjednik Vlade Božidar Đelić i šefica Ureda za pridruživanje Srbije EU Milica Delević.

Vlada Srbije je u subotu donijela odluku o podnošenju kandidature za članstvo u Uniji do kraja godine, a Švedska kao predsjedavajuća odredila je 22. decembar kao datum kada ta odluka može i službeno biti formalizirana.

Kandidatura za članstvo u EU-u je korak u procesu evropskih integracija koji slijedi nakon što na snagu stupi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) ili dok traje proces njegove ratifikacije.

Nakon podnošenja kandidature, zahtjev za dobivanje statusa kandidata će biti stavljen na dnevni red sastanka Vijeća ministara EU-a, a ukoliko ga podrže ministri svih 27 zemalja članica EU-a, bit će proslijeđen Evropskoj komisiji.

Komisija će nakon toga Srbiji proslijediti opsežan upitnik, a odgovor o prihvaćanju kandidature slijedi nakon što država koja želi status kandidata odgovori na pitanja iz upitnika, prenio je RTS.

(FENA)

Pomilovani Blažo Stevović preko Žurnala odgovara episkopu zahumsko-hercegovačkom vladiki Grigoriju na njegovu odluku da pred crkvenim sudom pomiluje Blaža Stevovića i Nikolu Sekulovića

Jučer sam imao toliko naporan dan, da mi je kao šlag na, da ne kažam šta, stigla Srnina informacija da je vladika Grigorije predložio njegovom eparhijskom sudu u njegovoj new Grigolend church, pomilovanje Nikole Sekulovića i Blaže Stevovića.

Odmah mi je pao na pamet Pahomije. I on voli da miluje. Ali zašto mene pored toliko konkubina. Viđen si brate, budi muško pa priznaj. Barem nisi dosad djecu i muškarce milovao.

Pomilovanje pravno i formalno u ovoj zemlji mogu vršiti samo predsjednici, u mom slučaju mlađahni Rajko Kuzmanović. Da li je prebacio ingerencije na Grigorija, ne znam. Ali jedno je jasno, Grigorije je u predizbornoj utrci za patrijarha ali i u teškim finansijskim problemima.

Naime, ovo prvo svi znaju, ali javna je tajna da mu bježe radnici iz vinograda, da mu se vina kisele, da se ta vinarija raspada, neimarstvo, građevinska tvrtka da je legla, oteti hotel Platani, malo pa malo ima gosta, crkvena knjižara ima sve sem pazara, a Herceg televizija takođe ima sve sem gledanosti, marketinga...

Žalio mi se ovaj nesretik jednom prilikom kako će vraćati kredit sprdnji zvanoj Investiciono-razvojna banka, kao neće traktorista i ronhillaš platiti! No na stranu to, vratimo se pomilovanju.

Dakle Grigorije i njegova OZNA su saznale da ja završavam projekat Trebinje otvoren grad/ Trebinje čist grad. Naravno misli se na represivnu ekologiju i lustriranje iz Trebinja između ostalog i Mladena Jevrića-Durića, alijas Grigorija.

Ove godine, po prvi put, nisam primio u kuću njegovog popa da sveti vodicu za svetog Nikolu. Razlog jednostavan, bezobrazluk prema meni i mojoj porodici koji se može nadomjestiti samo velikim novčanim odštetama, naravno građanskim sudskim procesima i slično.

Zvao sam ljude u Beograd u patrijaršiju i oko patrijaršije i potvrdili su mi da Grigorije sve što radi, radi separatno od centrale u Beogradu. Uostalom, da me pomiluje neko iz Beograda za ovo što me Grigorije miluje i sa njima bih raskrstio. Što reče Nenad Čanak: “Ja nemam problema s bogom, imam sa posrednicima”. Tako je i kod mene.

Grigorije je opet slagao. Ja nisam vrijeđao narod ni crkvu, pa ni njega. Samo sam tvrdio kao i danas da je on kriminalac u kandžama Milorada Dodika i da je on Don Vito u Hercegovini pa i šire.

Dakle samo pravosuđe RS, BiH i ja možemo pomilovati Grigorija, ali on i Dodik da miluju nekoga, pa to je ruglo! Namjerno kažem Dodik, jer oko njega je okupljena ta ćelija Centralnog komiteta koja loži Grigorija. Tamo je i moja i Grigorijeva ljepotica, koja je bila udbašica za vrijeme ratnih zločina u istočnoj Hercegovini nad Bošnjacima ali i ostalim neistomišljenicima prodemokratskog režima, sada vež Dodikovog prijatelja Božidara Bože Vučurevića.

Ima Grigorije ljude, pare... ali, narod je gladan. Zna se da su pokradene pare kod Grigorija. Mrvice su kod cuka, Vučurevića i ostalih ništarija.

Zato Grigorije pokaj se, izađi u javnost i izvini se meni i mojoj porodici, i možda ti budem pomogao u predizbornoj borbi za patrijarha odnosno ti više voliš poglavara Srpske pravoslavne crkve.

Sastancima Vijeća za vanjske poslove, koje okuplja ministre vanjskih poslova zemalja članica, predsjedavat će visoka predstavnica za vanjsku politiku i zajedničku sigurnost Catherine Ashton, koja će ujedno biti i potpredsjednica Europske komisije, a njezin mandat traje pet godina

- Zabrana manjinama da učestvuju na izborima nema objektivno i razumno opravdanje, i zato je u suprotnosti s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koja zabranjuje diskriminaciju, ocijenile su evropske sudije, javio je u utorak Radio Slobodna Evropa.

Jevrej Jakob Finci i Rom Dervo Sejdić odvojeno su Sudu u Strasbourgu podnijeli prijave žaleći se da su kao pripadnici nacionalnih manjina u BiH diskriminisani u uživanju pasivnog biračkog prava, koje je zagarantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

Odredbe Ustava i Izbornog zakona BiH omogućavaju samo pripadnicima tri konstitutivna naroda, Srbima, Hrvatima i Bošnjacima da budu birani u Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

(FENA)

Komentirajući činjenicu da predsjednik Srbije Boris Tadić danas u Stokholmu predaje švedskom premijeru Frederiku Rajnfeltu kandidaturu za punopravno članstvo Srbije u EU te to da su građani te zemlje, Crne Gore i Makedonije nedavno dobili bezvizni režim, Ivanić je u izjavi novinarima u Banjoj Luci ocijenio da je „tragedija“ građana BiH što su ostali zadnji u približavanju EU.

„Sve je to negativni efekat vladajućih struktura i činjenice da njih samo zanima kako je njima. To podrazumijeva sukobe, svađe, izolaciju. I krajni rezultat te izulacije jeste da jedino BiH nema ukinute vize i da BiH ostaje kao zadnja zemlja koja će podnijeti kandidaturu, čak i u odnosu na neke druge zemlje, kao što je Albanija“, rekao je predsjednik PDP-a.

(FENA)

Bit će omogućen i nastavak pregovora sa Svjetskom bankom, dodao je Bevanda, uz napomenu da će davanja iz budžeta za socijalne kategorije i veterane ostati ista kao u ovoj godini.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine predložila je da entitetski budžet za 2010. godinu iznosi tačno 1.747.272.490 KM.

To je za oko 375 miliona KM manje u odnosu na sumu predviđenu zadnjim (trećim) rebalansom ovogodišnjeg budžeta.

Planirani budžetski prihodi za 2010. su 1.412.272.490 KM.

Deficit od 335 miliona treba da bude namiren očekivanim novcem od stand-by aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom (248 miliona KM) te novcem od kredita Svjetske banke od 87 miliona KM.

Ministar Bevanda napominje da je predloženo budžetsko umanjenje u skladu s općim uštedama u javnoj potrošnji i da će iduća godina biti teška.

Uštede su planirane gdje god je to moglo, a oblasti industrije, energetike, turizma i zaštite okoliša, kao i poljoprivrede, pošteđene su, rekao je Bevanda.

Za brutoplaće i naknade u 2010. predviđeno je povećanje od 6,2 miliona u odnosu na 2009. i to je, prema Bevandinim riječima, rezultat ovogodišnjeg povećanja broja zaposlenih u javnim institucijama kao što su kazneno-popravni zavodi i Direkciji za ceste.

Povećanje broja zaposlenih u idućoj godini nije predviđeno, dodao je ministar, izuzev u uredu za reviziju, Zavodu za zdravstveno osiguranje i sudskoj policiji.

Opozicija je tokom jučeranje rasprave o budžetu u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta spočitavala Vladi da će predloženi budžet najviše pogoditi najugroženije kategorije stanovništva jer ne predviđa njihovu adekvatnu finansijsku zaštitu.

Naročito je tada Vladi zamjerano što u budžetu nije predviđen iznos za prevenciju karcinoma dojke, materice i debelog crijeva za stanovništvo u Federaciji a na drugoj strani, predviđeno je pet miliona političkim strankama.

To je, prema mišljenju ovih diskutanata, dokaz da je predlagač budžeta imao na umu predizbrono vrijeme.

(FENA)

Opozicija u RS-u upire prst u tri misteriozne stavke: sredstva namijenjena za javne investicije, koja za ovu i narednu godinu iznose više do 60 miliona KM, skoro 10 miliona za konsultantske usluge i 8,8 miliona za “pomoći u inostranstvu”, ma šta to značilo

Još jedan rebalans budžeta Republike Srpske za 2009. Godinu, i to samo par dana prije isteka kalendarske i budžetske godine, otvorio je brojna pitanja i polemike. Opozicija takav potez Vlade smatra skandaloznim i tvrdi da on obesmišljava postojanje i planiranje budžeta. Ekonomski stručnjaci ukazuju na činjenicu da je Vlada, zadržavajući postojeći budžetski okvir, samo uzela novac od onih koji ga nisu utrošili i prebacila tamo gdje ga nedostaje i tako napravila poravnanje, kako bi u narednoj, izbornoj godini, mirno dočekala revizore Boška Čeke.

ZVIŽDUCI U PARLAMENTU

Iako je već početkom 2009. sve ukazivalo na to da će ovo biti godina krize sa znatno samnjenim prihodima u budžetu, jedino premijer RS Milorad Dodik i njegov ministar finansija Aleksandar Džombić tu činjenicu nisu željeli da prihvate. Odbijali su i pomisao o rebalansu budžeta u prvoj polovini godine. Ipak, Vlada RS je u julu sačinila prijedlog rebalansa budžeta koji je uz neznatne izmjene odmah i usvojen. Rebalansirani budžet za 2009. bio je manji za 70 miliona KM i iznosio je 1,6 milijardi KM, a Vlada je uštedjela na stavkama kao što su isplata unutrašnjeg duga, za koji je, umjesto prvobitno planiranih 65,9, rebalansom utvrđeno tek 14,7 miliona KM. Rebalansom nije predviđena ni isplata kamata na dugoročne obveznice koje su emitovane za isplatu unutrašnjeg duga, a koje su bile planirane u iznosu od osam miliona, niti 41,9 miliona KM za otplatu glavnice po emitovanim obveznicama.

Ipak, ostavljena je mogućnost da se obaveze po osnovu obveznica isplate iz drugog izvora, sa eskrow računa, na kojem se nalazi novac od privatizacije.

Prilikom usvajanja prvog rebalansa, poslanici SDS-a, PDP-a i SRS RS napustili su skupštinsku salu dok je ministar finansija Aleksandar Džombić obrazlagao odluku o zaduženju RS prema MMF-u. Prije nego što su napustili salu, izviždali su Džombića i nisu mu dali da govori.

Sve to nije bilo dovoljno pa je Vlada RS zatražila od Narodne skupštine, da po hitnom postupku usvoji još jedan rebalans budžeta za 2009., i to na samom kraju budžetske godine. U budžet, između ostalog, treba vratiti davanja za borce i invalide, jer su u prethodnom rebalansu ove socijalne kategorije zapostavljene.

Predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić najavio je da će ova stranka zatražiti izmjene i dopune Zakona o budžetu RS prema kojima se rebalans ne bi mogao vršiti u posljednjem kvartalu. Čavić je naveo da bi se time spriječila praksa aktuelne Vlade Milorada Dodika da samo osam dana prije isteka budžetske godine utvrđuje rebalans budžeta.

On tvrdi da Vlada tako ispravlja greške u prethodnom rebalansu i sada želi da poentira tako što će obezbijeiti pare za borački dodatak i nosioce odlikovanja.

-Zakon o budžetu treba mijenjati i spriječiti Vladu da vrši rebalans budžeta u zadnjem kvartalu, čime se obesmišljava postojanje budžeta - kategoričan je Čavić: Skandalozno je što Vlada na ovaj način želi da realokacijom sredstava u određenim budžetskim stavkama preduprijedi buduću reviziju i poravna sve ono što je nenamjenski potrošeno tokom ove godine, čime se gubi smisao postojanja budžeta.

MREŽA OKO VRATA

Bivša ministrica finansija Svetlana Cenić smatra kako „Vlada pokušava da poravna faktičko stanje i tako spremno dočeka reviziju koja bi i te kako imala šta da vidi.“

-Ovo je samo šminkanje budžeta i kupovina vremena do narednog. Glavnoj službi za reviziju javnog sektora želim mnogo uspjeha u novoj godini, ako ih uopšte pripuste da u izbornoj godini vrše reviziju rada vladinih institucija- kaže Cenićeva.

Rebalans su morali ponoviti jer podloga za prvi rebalans nije bila ažurna, poručuje glavni revizor Boško Čeko.

-Iz izlaganja ministra finansija zaključio sam da se želi napraviti poravnanje na rashodovnoj strani budžeta i tako uzeti novac tamo gdje nije potrošen i namaknuti ga tamo gdje nedostaje - tvrdi Čeko.

On ne negira da Zakon o izvršenju budžeta omogućava Vladi da do kraja godine može vršiti rebalans, ali postavlja pitanje da li je do rebalansa moralo doći.

Primjedbi i to ozbiljnih ima i na budžet za 2010. godinu. Iz opozicije upiru prst u tri misteriozne stavke: sredstva namijenjena za javne investicije, koja za ovu i narednu godinu iznose više do 60 miliona KM, skoro 10 miliona za konsultantske usluge i 8,8 miliona za “pomoći u inostranstvu”.

Lider DP-a Dragan Čavić, koji je nedavno rekao da je osnovni cilj njegove stranke smijeniti bahatu vlast SNSD-a, postavio pitanje na šta je konkretno utrošeno skoro deset miliona KM kojima su plaćene konsultantske usluge kompaniji sa Cipra “Deloitte & Touche”, koje se odnose na izgradnju mreže autoputeva.

-Mreža autoputeva biće naša mreža oko vrata - tvrdi Čavić i pita šta znači budžetska stavka “pomoć u inostranstvu” za koju je izdvojeno 8,8 miliona KM u prošloj i ovoj godini.

-Ako već postoje predstavništva RS u inostranstvu, za čiji rad je obezbijeđeno finansiranje iz budžeta u iznosu od 2.150 000 KM, na šta se onda troši novac koji se izdvaja za “pomoć u inostranstvu” - upitao je lider DP-a, izrazivši sumnju da dio tog novca odlazi na finansiranje advokatskog tima premijera Milorada Dodika.

 

Intimni radovi su neka vrsta privatne izložbe u javnom prostoru, na kojoj posjetitelj može u mračnoj ćeliji ostati sam s umjetničkim djelom

Izložba američkog video-umjetnika Billa Viole Intimni radovi [Intimate works] postavljena je u muzeju suvremene umjetnosti De Pont u Tilburgu, jednom malom, no vrlo dobrom muzeju u Holandiji. Bivša predionica vune iz ovog gradića u kome je nekad cvala tekstilna industrija, pretvorena je osamdesetih godina prošlog stoljeća u muzejski prostor minimalističkog izgleda, koji se sastoji se iz jedne ogromne sale u obliku kvadrata, duž čijeg se jednog ruba proteže 12 malih prostorija u koje se nekad spremala oprana vuna.

U intervjuu za nizozemske novine NRC Handelsblad, Viola kaže da je ideja za ovu izložbu nastala još u to doba, prilikom jedne njegove posjete. Neposredno prije toga, proveo je par godina u Firenci, gdje su ga fascinirale ranorenesansne freske Fra Angelica koje je vidio u kaluđerskim ćelijama San Marca, bivšem dominikanskom manastiru koji je kasnije pretvoren u muzej. Prostorije za pohranjivanje vune u De Pontu asocirale su ga na ćelije iz tog manastira. Dvadeset godina kasnije napravio je, kako sam kaže, neku vrst privatne izložbe u javnom prostoru, na kojoj posjetitelj može na trenutak ostati sam s umjetničkim djelom ušavši u ove mračne ćelije, koje je i s prednje strane gdje se nalazi ulaz, zidom zaklonio od danje svjetlosti, a većinu i opskrbio klupicom s koje se mogu pogledati video-instalacije.

Stvarni razlog zašto se tako dugo čekalo na ovu izložbu tehnološke je prirode, kaže Viola. Svi njegovi radovi vezani su za dostignuća na polju komercijalne tehnologije i koji puta je prisiljen godinama čekati na realizaciju nekih svojih ideja. Na ovoj izložbi on tako koristi najnovija tehnička dostignuća, tzv. organic led-screens, koji su tek od prije nekih godinu i po dospjeli na tržište. Radi se o ekranima koji mogu emitirati savršeno crnu boju, što je po njemu revolucionarno dostignuće u povijesti filma i videa, a čiji je popratni efekt velika oštrina slike.

Viola ovu tehničku osobinu led-screensa uspješno koristi u radu Small Saints, koji se može vidjeti na izložbi. Ovdje je 6 takvih ekrana malih dimenzija ( 33cm × 28cm) poredano jedan do drugog na jednoj polici, tako da nas podsjećaju na niz uokvirenih obiteljskih fotografija. Na svakom od ekrana s vremena na vrijeme izranja jedna osoba iz mraka, okrenuta licem prema nama i mokre odjeće priljubljene uz tijelo. Uskoro zatim odnekud počinje štrcati voda sve jače i jače, tako da osoba posustaje, okreće se i nestaje ponovno u mraku iz kog je došla.

Viola smatra da je ovom novom tehnikom u stanju reproducirati efekte slične onima što ih proizvode minijaturna slikarska platna flamanskih Primitivaca.

U svim video- radovima na ovoj izložbi koristi se slow-motion, koji je Viola prvi uveo u video-umjetnost i koji je tipičan za njegove radove. Posebno je zanimljiva upotreba slow-motiona u radu The Greeting, koji je inspiriran Potormovim manirističkim platnom Vizitacija (Posjećivanje) nastalim između 1528-1529. U jednom statičnom kadru, vertikalno projektiranom tako da podsjeća na slikarsko platno, pratimo dvije ženske figure koje mirno razgovaraju. Ženama nakon nekog vremena hitro prilazi mlada i zagonetna treća ženska osoba. Radnja koja u naravi traje 45 sekundi, razvučena je ovdje na čitavih10 minuta, tako da se pretvara u malu kazališnu predstavu u kojoj prisustvujemo svakom micanju kapaka, pa čak i nesvjesnom pokretu lica ili tijela. Rezultat je emotivno nabijen doživljaj za koji se može reči da je po suptilnosti prikaza ravan Potormovom platnu. Violi, koji se bavi univerzalnim temama poput prijateljstva i smrti, ovakav vizualni jezik omogućava, da kroz susret ovih žena koje komuniciraju pogledima, grimasama lica i blagim dodirima, prikaže ono, nešto, opće u ženskoj komunikaciji neovisno o vremenu. Viola je izjavio da je ovaj rad nastao promatrajući njegovu suprugu i način na koji ona kontaktira sa ženskim djelom njegove familije.

Još jedan dobar rad s ove izložbe je The Lovers. U njemu se jedan muškarac i žena, crnac i crnkinja, koji na početku mirno stoje jedan nasuprot drugome i s licima okrenutima prema nama, hvataju ukoštac s vodenom stihijom koja ih želi odnijeti. Prateći ‘napetu’ igru mišića ispod mokre i prozirne bijele odjeće koju nose, prisustvujemo njihovom zbližavanju tokom zajedničke borbe protiv vodene nemani.

Mora se priznati, da je za razgledavanje ove izložbe u cijelosti potrebno dosta vremena i još više koncentracije, i da je zato najbolje negdje na pola puta okrijepiti se kavom i sendvičem, kao što je to uradio jedan čovjek za mojim stolom u muzejskom kafiću, mrzovoljno promrmljavši da ga malo smeta što su baš svi radovi na ovoj izložbi u slow-motionu.

Osim tog povremenog osjećaja da te netko potajno tjera da budeš ‘istrajan i discipliniran’ (a taj mi osjećaj nikad nije bio osobito drag), tu i tamo me je zasmetao i određeni perfekcionizam koji izbija iz ovih tihih i meditativnih video-instalacija. No sve u svemu, mislim da su to minorni nedostaci i da je Viola manje više uspio u svojoj namjeri da (citiram riječi kojima opisuje svoj projekt): u samoći svoje ćelije načini umjetničko djelo i potom ga iznese u svijet, odnosno u muzej poput ovog kao što je De Pont, kako bi ga podijelio s drugima.

Iako onaj tko pročita tekst na poleđini mini-kataloga s izložbe, u kom se navodi da je na radovima s ove izložbe koji su nastali u periodu od 1995. do 2008. godine, radilo više od sto ljudi iz Violinog studija, može lako zaključiti da je ‘ćelija’ odnsno studio iz kog potječu Violini radovi, morala biti nešto malo veća i prometnija od one Fra Angelica ili Pontorma.

Last but not least, ono što upada u oči na ovoj izložbi kao inovativno, je upotreba vremenske dimenzije u pozadini ovih video radova. Viola barata vremenom na sličan način kao što je njegov renesansni slikarski predak nekada koristio prostor kao okvir za svoje njegove freske. Snažnim i napetim estetičkim doživljajem uspijeva mu prikovati posjetitelja na klupici dok ne odgleda cijeli video, koji često traje i po deset minuta! Što je pravo čudo s obzirom na podatak, da se posjetitelj muzeja prosječno zadrži nekoliko sekundi pred jednim platnom.

(zurnal.info)

Chelsea bi u januarskom prijelaznom roku mogao da dovede bosanskohercegovačkog reprezentativca i napadača Wolfsburga Edina Džeku, za kojeg je spreman da ponudi 25 miliona funti, piše engleski sedmičnik People.

People Sport navodi da je trener Carlo Ancelotti saopćio čelnicima kluba da je dovođenje Džeke prioritet, jer će napadači Chelseaja Didier Drogba i Saloman Kalou početkom sljedeće godine nastupati na Afričkom kupu nacija.

Ancelotti je, navodno, odustao od dovođenja napadača Atletico Madrida Sergia Aguera jer Chelsea nije spreman da Argentincu plati 150.000 funti sedmično.

Tako je Anceloti, piše People, pažnju usmjerio na 23-godišnjeg bh. napadača, kojeg je pokušavao dovesti još dok je bio trener AC Milana.

People za Džeku piše da se "dokazao kao jedan od najboljih evropskih napadača, postigavši odličan gol na Old Traffordu u meču Lige prvaka protiv Manchestera. Chelsea je na tu utakmicu poslao i 'skauta', ali je Ancelotti već upoznat sa Džekinim kvalitetima".

(Fena)

Ništa od teorije zavjere. Situacija je čista kao ulice Brisela u zimskom periodu. Vize bh. građanima nisu ukinute samo zato što je to tako željela i predano na izolaciji radila bosanskohercegovačka vlast

ŽIVOT OBIČNOG TEMPA

DRŽAVLJANIN SRBIJE-STANOVNIK EVROPE „Prva skupina od 50 građana u društvu potpredsednika Vlade Republike Srbije za europske integracije Božidara Đelića, simbolično je, minut iza ponoći, otputovala u Bruxelles i tako označila početak putovanja državljana Srbije u EU bez viza. Građani Srbije koji žele putovati u zemlje Europske Unije, to ubuduće mogu učiniti bez ograničenja, pošto je u subotu stupila na snagu odluka članica Unije o ukidanju viza. Srpski ministar inostranih poslova Vuk Jeremić i građani Subotice u ponoć su, simboličnim prelaskom prelaza Horgoš ka Mađarskoj, obeležili ukidanje viza. Istim povodom tokom prepodneva to su učinili i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić te srpska ministrica pravde Snežana Malović, a troje ministara je na granici dočekao mađarski ministar inostranih poslova Peter Balazs.“

DRŽAVLJANIN CRNE GORE-STANOVNIK EVROPE „Sporazum o viznoj liberalizaciji je i zvanično stupio na snagu. Građani Crne Gore od ponoći mogu bez viza putovati u zemlje šengen zone. U Aplikacionom centru u Podgorici, gdje su građani od oktobra 2007. godine mogli da podnose zahtjeve za izdavanja viza za putovanja u više zemalja EU, u petak je izdata posljednja "ulaznica" za ulazak u šengen zonu od ukupno 20.000 u posljednje dvije godine od kada je otvoren taj centar. Nacionalna-aviokompanija "Montenegro-erlajnz" u saradnji sa Vladom Crne Gore će 21. decembra organizovati besplatni let za Rim za 100 studenata, penzionera, poljoprivrednika i socijalno ugroženih učenika. Kompanija je smanjila cijene karata ka zemljama šengen zone i te tarife će važiti do kraja januara, što je povećalo interesovanje za letove ka evropskim destinacijama, poručili su iz Montenegro-erlajnza.Porastao je i broj zahtjeva za izdavanje novih, biometrijskih pasoša za 100%, saopšteno je iz Ministarstva unutrassnjih poslova Crne Gore. Crnogorski premijer Milo Đukanović ocijenio je da je ukidanje viza "najradosnija vijest" za Crnu Goru ove godine i dodao da će taj čin doprinijeti novom kvalitetu života građana.“

DRŽAVLJANIN MAKEDONIJE-STANOVNIK EVROPE "Европскиот шенгенски простор со 28 земји, петстотини милиони жители и територија од 4,3 милиони километри кавдратни е достапен за патување за македонските граѓани без визи. Со одлуката што ја донесе Советот на министрите за внатрешни работи и за правда на земјите-членки на ЕУ на крајот на ноември, граѓаните на Македонија се ослободуваат од вадење визи за краткорочен престој до 90 дена во рок од шест месеци, односно до 180 дена во рок од една година. Без визи ќе може да патуваат само лицата кои поседуваат биометриски патни исправи. За граѓаните со стари патни исправи ќе важат условите за олеснет визен режим односно ќе треба да приложат важечка шенген виза. Делегацијата на Европската комисија во Скопје пред стартот на безвизниот режим со цел за информирање на јавноста за условите на неговата примена подготви и дистрибуира лифлет со сите неопходни информации, кој е поставен и на нејзината веб-страница. Меѓу препораките на македонските граѓани им се сугерира да внимаваат при изборот на туристичката агенција со која ќе патуваат, да си обезбедат патничко и здравствено осигурување, а во случај на патување со сопствено возило да поседуваат меѓународна возачка дозвола и зелен картон за возилото. Од Мисијата потсетуваат дека сепак за подолг престој, студурање или работа во земјите од ЕУ ќе бидат потребни визи.Македонската Влада денеска организира бесплатен еднодневен излет во Париз за сто граѓани, селектирани по случаен избор на кои ќе бидат првите македонски државјани што ќе ги почувствуваат придобивките од патувањето без визи и европскиот дух.Тие се предводени од вицепремиерот за европски прашања Васко Наумовски и министерката за внатрешни работи Гордана Јанкулоска, придружувани од дваесетина најдобри студенти од државните и приватните универзитети во земјата и од група новинари.“

DRŽAVLJANIN BOSNE I HERCEGOVINE-STANOVNIK CRNE RUPE „Ukoliko bi se korupcija u BiH smanjila samo za 30 posto bruto društevni proizvod bio bi višestruko povećan, rečeno je danas na okruglom stolu o temi „Korupcija u BiH". Izvršni direktor Transparensi internešnela (TI) BiH Srđan Blagovčanin podsjetio je da je BiH najkorumpiranija zemlja u regionu, prema posljednjem istraživanju TI-a o stepenu percepcije korupcije, te da je zabrinjavajuće što se to direktno odražava i na ispunjavanje uvjeta za liberalizaciju viznog režima.“
Ništa vjerodostojnije kao ove četiri agencijske vijesti koje sam neselektivno kopirao sa interneta (izvori: RTS, RTCG, RTMK, RTVBiH) ne opisuje stanje duha i tijela prosječnog Bosanca i običnog Hercegovca. U strahu da bi svako novo slovo nepovratno moglo pokvariti prvi efekat kod čitatelja portala Zurnal.info ( poniženog vlasnika pasoša/putovnice sa onim trokutom i karikaturalnim zvijezdama) ne mogu a da se ne sjetim one stare pjesme Đorđa Balaševića koju je vojvođanska lala posvetila onim koji su na razne načine najebali tokom „olovnih“ godina vladavine režima ratnog zločinca Slobodana Miloševića u Srbiji. Za razliku od Miloševićevog režima iz devedesetih godina prošlog stoljeća, mi ovdje, u Bosni i Hercegovini, kao, imamo demokratsku vlast verificiranu na izborima. Imamo stranog protektora u liku licemjernog birokrate Valentina Inzka. Imamo EUFOR i vlastitu vojsku. Na najvišem nivou smo usvojili evropski reformski kurs, a, kao, imamo i državu sa svim onim pripadajućim institucijama uključujući i pravosuđe- iz kojeg su, btw, ambasadori Vijeća za implementaciju mira nedavno protjerali strance. I u čemu je onda problem, zašto i mi nismo uskočili u isti voz za Evropu kao Makedonci, Crnogorci i Srbijanci? Znamo da i u Beogradu, baš kao i u Skopju, a o Podgorici da i ne pričamo, korupcija i kriminal ne zaostaju značajno za bosanskohercegovačkim. Ni u državnom, čisto ustavno-pravnom segmentu tri zemlje čiji državljani od danas slobodno putuju Evrpskom unijom ne stoje ubjedljivo bolje od nas. Recimo, vlast u Srbiji na teritoriju koji još samo ona smatra svojim vlasništvom šizofreno ne vidi nezavisnu državu priznatu od Amerike do Australije. Kod Makedonaca je neriješivi problem što su im od dobrosusjedskih, međudržavnih, još samo katatsrofalniji unutarnji, međunacionalni odnosi. O crnogorskom režimu i njegovoj upletenosti u razgranatu mrežu međunarodnog kriminala, skrušeno priznajem, ne vrijedi pisati. To najbolje znaju italijanski novinari i pokojni Ivo Pukanić.

I onda, kako to da su se svi nekako uspjeli izvući iz redova za vize? Svi osim nas. Islamski nastrojeni zagovornici teorije zavjere će reći da je to rezultat planetarne islamofobije nastale nakon 11. septembra. Ok, a kako onda u bezvizni režim uđoše Bošnjaci iz oba Sandžaka gdje živi više poštovaoca Bin Ladenovog lika i (zlo)djela nego na čitavom Balkanu? Baštinici pravoslavne teorije zavjere s bh. strane Drine će kazati kako je problem rezultat „vekovne zavere protiv srpskog nebeskog naroda, da je to kriv NATO, Clinton, Blair, islamski fundamentalizam...“ U redu bratko, a šta ćemo sa Šumadincima, od danas slobodnim Evropljanima od kojih su neki, vrlo moguće, pucali i po Sarajevu i po Vukovaru? Kao najmalobroniji narod u BiH Hrvati zapravo i nemaju problem sa putovanjem u EU. Sve njihove probleme sa putovnicama još davno je riješio dr. Franjo Tuđman, diktator koji je međunarodno izolirao Republiku Hrvatsku kako bi integrirao Hercegovinu u granice, zločinačkim umom, omeđene banovine.

Nema, dakle, ništa od teorije zavjere. Situacija je čista kao ulice Brisela u zimskom periodu. Vize bh. građanima nisu ukinute samo zato što je to tako željela i predano na izolaciji radila bosanskohercegovačka vlast šta god mi pod tim koherentnim pojmom podrazumijevali. Ta vlast je kriva zato što smo i zvanično postali pakaš Evrope. Oni i niko drugi, vjerujte i ne dajte mi lagati. Zato, olovke u ruke, notese u džepove, pa da se svakog narednog jutra upiše: Da, bh. vlast je kriva što sam ponižen i što me u EU smatraju smećem. A onda na prvim slijedećim izborima, pamet u glavu! Ako opet ostane isto,onda ništa. Radne vize u plave pasoše, bauštel, članstvo u BH fanaticosima i vozdra.