Rađanje i propast heroja: Siledžije, profesionalci, rezervni kapetani i djeca

Mirza Teletović jeste pogriješio. Koliko god ga volio, koliko god imao neprospavanih noći zbog njegovih utakmica u Netsima i Sunsima, koliko god se radovao njegovom izlasku na perket u dresu sa brojem 12, moram reći da me sinoć malo podsjetio na Emira Spahića. Valjda je to usud naših kapitena koji se ponekad ponašaju kao kapetani rezervnih sastava propale JNA. 

ON JE SAMO DIJETE

Mirza je, ponavljam, kriv i to je nesporno. Al, sporno je to što naši mediji, naši navijači od jednog drugog siledžije prave žrtvu. Džanan Musa nije žrtva. I to su mogli vidjeti svi oni koji su željeli da gledaju, a ne da slušaju neobjektivnu publiku kako skandira ime talentovanog dječaka koji koji je preko noći postao ,,heroj nacije,,.

,,On je samo dijete,, , smirivao je Jusuf Nurkić ruske kosarkaše koje je prethodno ,heroj nacije, nesportski provocirao.

Oni koji su htjeli gledati, mogli su vidjeti kako je Musa namjerno, ispred zapisničkog stola sapleo jednog ruskog košarkaša dok smo se branili od kontre. Potom je opsovao mater oborenom ruskom košarkašu. Onda je, opet, Džanan Musa, naš heroj nacije, počeo da verbalno vrijeđa Timofeja Mozgova. Ali to nisu vidjeli ni mediji niti publika. Nisu vidjeli kada je kapiten Teletović zamolio Musu ,da smiri malo, na šta mu je dječak koji je umislio da je Le Bron James rekao :

"Šta tebe briga".

Sve se to zbivalo dva-tri minuta prije incidenta i svi koji su željeli to vidjeti - vidjeli su. I kada je, nakon brojnih provokacija dobio ono što zaslužuje, Musa je pao na parket držeći se za glavu iako su i kamere zabilježile da ga je Karašev udario u grudi.

A onda je "heroj nacije" odlučio da verbalno izvrijeđa svog kapitena, koji ga, zaboga, nije zaštitio. Tek tada je uslijedila Mirzina reakcija. Nesporno, bespotrebna. I onda publika staje na stranu Džanana Muse. Dječaka koji se ponaša kao da je osvojio sve na svijetu. Dječaka koji je umislio da mu je samo nebo granica. Dječaka kojeg treba zaštiti od njega samoga.

Nisam košarkaški ekspert, ali imam oči.

Da čitam one koji o košarci znaju više od naših eksperata. Na web stranici specijaliziranoj za NBA DRAFT možete pročitati detaljnu analizu igre i ponašanja Džanana Muse. Niko ne osporava njegov talenat, ali jasno piše da Musa daje najviše kada igra protiv najmanje bitnih protivnika.

"Govor tijela mu je loš... Svaki put kada promaši gleda u sudije ... Monopolizira loptu ... Ulijeće u ralje odbrane bez plana ... Postoji ozbiljan problem sa njegovim stavom .... Nagnut je prema naprijed ... ".

No, ono što je najbitnije - Džanan Musa ne pokazuje skromnost. Sinoć u Mejdanu jedan sedamnaestogodišnjak koji igra u CEDEVITI želio se obračunati sa trojicom NBA igrača. Ne, nije se obračunavao u igri i u koševima. Želio se obračunati šakama. A da se kod nas cijeni samo šaketanje, pokazala je publika koja je skandiranjem podržala dječaka, a ne one koji su u karijeri odigrali više utakmica u NBA nego što je Musa kao profesionalac dao koševa.

DJETINJASTA AROGANCIJA

Musa je pokazao nepoštovanje prema Timofeju Mozgovu. Prošlogodišnjem osvajaču NBA prstena, prema čovjeku koji je igrao sa Le Bronom. Naš heroj nacije pokazao je nepoštovanje prema Sergeju Karaševu, čovjeku koji je osvajao medalje i kao senior i kao junior, koji je igrao u dva NBA tima. Pokazao je nepoštovanje i prema Mirzi Teletoviću, kapitenu svoje ekipe, koji je davao po 30 poena u Euroligi i čovjeku koji je ove godine postavio NBA rekord kao igrač sa klupe koji je u jednoj sezoni dao više od 160 trica.

Musa nije postigao toliko poena u svojoj dosadašnjoj, možda prerano započetoj, profesionalnoj karijeri. Sinoć smo, zbog djetinjaste arogancije i "objektivne" publike možda izgubili Mirzu Teletovića. Zauvijek. Bojim se da ćemo zbog te iste publike koja podržava djetinjasto ponašanje zauvijek izgubiti i Džanana Musu. Neko ga mora spusiti na zemlju. Iako je, kako kaže Jusuf Nurkić, "on još samo dijete".

(zurnal.info)