OPLJAČKANI GRADOVI

U Zavidovićima postoji jedan sretan čovjek : Krivaja je uništena ali zato se gradi teren za golf

FOTO: zurnal.info
piše : Amarildo Gutić

Priča o zavidovićkoj Krivaji je najbolji primjer beskrupulozne privatizacijske pljačke u BiH. Kriminal u fabrici, kriminal u gradu, kriminal u politici, kriminal u policiji gotovo su neskriveno povezani. Dok radnici Krivaje gladuju, novokomponovana poratna „elita“ u Zavidovićima priprema terene za golf

Prepoznatljiva ulazna kapija zavidovičke Krivaje polako, ali sigurno zarasta travom. Lanac i katanac pojačavaju znanu sliku kriminalnog postprivatizacijskog procesa u našoj zemlji. 

Nasuprot druge, tzv srednje kapije koja je služila za izvoz gotovih proizvoda, u imporizovanom skloništu sjede radnici Krivaje Safet Hantalović i Ahmet Džebić. Dežuraju u dnevnoj smjeni. Paze da se iz kruga ne odvoze mašine. Već mjesecima radnici Krivaje danonoćno tako pokušavaju zaštiti imovinu njihove, već umnogome i na razne načine, opljačkane fabrike.

na straži : Safet Hantalović i Ahmet Džebić

Posljednju incidentnu situaciju imali su prije desetak dana, kada je naočigled pripadnika zaštitarske agencije, unatoč sudskoj zabrani, nepoznata osoba pokušala izvesti rovokopač iz Krivaje.

“Trideset sam godina radnik obezbjeđenja ove firme, a sada sa druge strane ograde, ispred kapije gledam zaštitare koji kao čuvaju fabriku od mene i kolega, a ne reaguju na očiglednu krađu koja se tu odigrava. Našu imovinu pokušavaju na sve načine pokrasti, iznose i privatnim vozilima,” kazuje Safet.

Ahmet potvrđuje Safetove riječi. Na pitanje o njegovom radnom stažu, porodici i preživljavanju kratko odgovara : „ 38 godina radim u Krivaji...imam sina na fakultetu, borimo se nekako da preživimo, ne znam...“

Ukoliko primjete sumnjive aktivnosti ili pokušaj odvoza imovine Krivaje, pozivaju policiju, ali i ostale radnike koji za nekoliko minuta dolaze u velikom broju da svojim tijelima naprave prepreku na kapiji.  

Bolne radničke priče

Deveti mjesec je protekao kako Krivaja ne radi. Radnici su bez plaća, zdravstvenog osiguranja i što je najgore bez naznake da će ponovo početi proizvoditi. Pokušavali su razne metode borbe za svoja prava, protestvovali, štrajkali glađu, blokirali puteve, apelovali nadležnima. Sve uzalud.

blokada puta M-17, decembar 2015.

Okupljaju se svakog utorka i petka nadomak firme kako bi dogovarali šta i kako dalje. Preostalo ih je 800. Nekada je Krivaja bila utočište za njih 12000, i za njihove porodice i za same Zavidoviće, čiji je kvalitet života srazmjeran stanju u fabrici.

 

Svaki od njih ima oporu priču o tome kako preživljavaju te o sistemu koji im 20 godina obećava bolje, a svakim je danom sve lošije.

Nekada su na skupovima bili glasni, neki su plakali ili na drugi način ispoljavali nataloženi bijes i gorčinu, ukazivali na pljačku firme, no akcije ni politike ni tužilaštva nije bilo. Danas više nemaju volje da opširno pričaju o svojim mukama. Rifat Hasić u Krivaji radi 26 godina.

„Šta da ti pričam, svaki je dan borba da preživiš do narednog. Sin i kćerka su mi na birou. Radim ako uspijem šta naći na crno. Kupim onda brašna, ulja i graha, da zavaraš glad,“ kazuje pognute glave, kao da njega treba biti stid zbog svega što se dešava sa Krivajom.  

Rifat Hasić

„Stid me je reći, ali nakon 20 godina rada sada preživljavam od majčine penzije,“ gotovo će nam šaptom izgovoriti Edhem Mejrić.

Preostalim radnicima za to vrijeme predstavnik sindikata Besim Hasić prenosi posljednje informacije o njihovom statusu. Obećane sitne finansijske pomoći još nema. Diskutuju o tome gdje da ponovo protestvuju, ispred općine Zavidovići ili da idu u Sarajevo, ispred zgrade Vlade Federacije. Ostavljaju još nekoliko dana za konačnu odluku i razilaze se.

Vlast nema rješenje

Stajemo zbog fotografisanja ispred glavne kapije i tu primjećujemo grupu od pedesetak ljudi kako žustro diskutuju. Kažu nam da su radnici Krivaje koji su trebali biti penzionisani tokom 2014, 2015 i ove godine. Zbog neuplaćenog staža to im je onemogućeno. Trenutno ih je 130, do kraja godine pravo će steći još njih 23. Njihove priče ne odudaraju od onih kolega s kojima donedavno radili.

„Supruga nema primanja, ja čekam dvije godine da ostvarim zarađenu penziju. Imam dvoje djece, srećom kćerka radi, pa od njene plaće živimo, inaće ne znam kako bi. Ništa nije bolje, ako nije i gore kod ostalih,“ objašnjava Nusret Mehić, predstavnik ove obespravljene grupe i dodaje : „Pazite i na ovaj paradoks. Evo proizvodnje u Krivaji nema, a uprava radi, imaju, platu regres, sve prinadležnosti. Eto šta rade. Kako to ?“

Nusret Mehić

Komentarišu kako je Ortačka grupa, posljednji vlasnik Krivaje, prepisala svu imovinu na sebe. Informišemo ih da je sud prije nekoliko dana poništio uknjižavanje. Priznaju kako teško dolaze do valjane informacije, te da ne znaju kome više nakon toliko godina prevare da vjeruju.

Milijarder u radničkoj menzi

Možda odnos prema radnicima Krivaje nabolje ilustruje situacija koju nam je ispričao jedan bivši radnik. Prije nekoliko godina, u vrijeme kada je pravom vlasništva nad Krivajom raspolagala porodica Mujanović, Zavidoviće je posjetio  milijarder Ongvar Kamparad, vlasnik čuvene švedske fabrike Ikea.  

„Gazde su pripremile svečani doček, a nakon obilska pogona bio je planiran i obilni ručak na ovdašnji način, od janjetine pa nadalje. No gazda Ikee je tražio da ruča u radničkoj menzi, objasnivši da on tako radi i u Švedskoj i da ne želi da jede ono što ne mogu i radnici. Bio je to pravi šok za ove naše gazde,“ prisjeća se naš sagovornik.

Žurnal je ne tako davno opširno pisao o tome kako je opljačkana Krivaja. Objasnili smo kako je nestalo 100 miliona KM državnog kapitala firme. Pisali smo i o ogromnom nekažnjenom kriminalu u ovoj firmi, a jedine posljedice osjećaju radnici koji su ostali bez posla i njihove porodice.

Dok najavljuje otvaranje hiljade radnih mjesta, aktuelna federalna vlada ne nudi bilo kakvo rješenje da zadrži ona u Krivaji, koja bi uz kvalitetno i nekorumpirano rukovodstvo, još uvijek mogla biti profitabilna firma.

U Zavidovićima ima i sretnih ljudi

Više od petine, od 35 hiljada stanovnika Zavidovića, je nezaposleno. Zaposlenima je prosječna plaća 633 KM, a statistika istovremeno bilježi smanjenje njihovog broja. I ovdje su mladi, nezaposleni ljudi s kojima smo pokušali razgovarati ispred zavidovićkog biroa za zapošljavanje, uglavnom neraspoloženi za javni istup, dok oni stariji samo uzdahnu odmahujući rukom. Pojedini su i psovkom prokomentarisali aktuelnu situaciju u gradu. U repertoaru su im uglavnom političke partije.  

Prolazimo pored hotela Kristal.  Hotel je zatvoren i polako dobija onaj sablasan izgled sličnih objekata koji zamiru zajedno sa gradom. Ništa bolje nije ni sa obližnjim poslovnim prostorima. Samo natpisi svjedoče o obrtu koji se nekada tu obavljao.

„Evo vam jednog sretnog, najsretnijeg čovjeka u Zavidovićima,“ kaže nam slučajni sagovornik u malom, gotovo neuglednom ugostiteljskom objektu, ali sa zanimljivim natpisom kako je tu zabranjeno pušenje motanog duvana !?

„Sretan sam," nastavlja on, "jer sam ostao bez posla u Krivaji, a našao posao u Njemačkoj. Sretan sam što mi je i kćerka uspjela tamo otići, kud' ćeš bolje,“ razriješio nam je dilemu o razlozima sreće.

Nabraja nam članove uže i šire porodice koji su već ili se spremaju put Njemačke, najbraja i poznanike, komšije. Niko od njih više ne vjeruje da će sa ovom i ovakvom vlašću, a u Zavidovićima i Zeničko-dobojskom kantonu SDA suvereno vlada, ikada biti bolje.

Golfom protiv depresije

Fotografišemo zgradu Općine Zavidovići. Iz susjedne policijske stanice izlazi policajac. Tvrdi kako je zabranjeno fotografisati općinu jer je to državna institucija!?  Uzaludno mu objašnjavamo da nema znaka zabrane, da je to javni objekat i da mi slikamo sa javnog prostora. Traži da krenemo s njim u stanicu. Kada je vidio novinarske akreditacije, kaže da u tom slučaju možemo fotografisati. Odustali smo dokazivanja da akreditacija nema veze sa slobodnim slikanjem zgrade.

„Nemaju pametnija posla nego da vas maltretiraju,“ dobacuje nam jedan prolaznik koji je sve posmatrao i dodaje : „A kada se lokalni kriminalci i kabadahije pojave, nigdje ih nema.“

Saznajemo da zavidovićka policija ipak nekada povede i opsežnu istragu, poput one za osobom koja je prepilala postolje velikog drvenog panoa sa posterima kandidata SDA.  

Mjesto "zločina" : ko je prepilio pano SDA ?

Ispostaviće se da je riječ o jednom radniku Krivaje, treba li posebno ponovo reći zbog čega ogorčenog. Naravno, niko nije postavio pitanje nelegalnog postavljanja improvizovanih panoa na zelenoj površini. SDA ovdje može sve što poželi  nekažnjeno raditi.

„Zavidovićka policija preko rukovodećeg kadra u potpunosti je podređena političkim interesima SDA. Oni će gdje god je moguće štiti kriminal koji je direktno ili indirektno vezan za ljude iz te stranke. Isto tako pokrivaju i kriminal u koji su uključeni i neki policajci,“ objašnjava za Žurnal sagovornik iz MUP-a ZDK.

No to je tema za posebnu priču. Posjetu Zavidovićima okončavamo obilaskom lokacije nadomak parka prirode „Tajan“. Tu je porodica Mujanović, suvlasnici zlehude sudbine zavidovičkih radnika i to ne samo Krivaje, započela izgradnju golf terena.

Biće to ekskluzivno mjesto za novopečenu bh elitu, koja se bogatila srazmjerno siromašenju radnika, zahvaljujući političkoj zaštiti prije svega. Možda će sretan biti neki otpušteni radnik Krivaje, da tu pronađe posao makar noseći štapove novim i starim „gazdama“. Onima koje teško da će interesovati da li su taj radnik i njegova porodica kako prethodnih godina tako i sada, imali barem jedan pristojan obrok dnevno. Daleko je Švedska.

(zurnal.info)

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

SDA, Amarildo Gutić, privatizacija, Zavidovići, Krivaja