Pandemija

Kako je glupost donijela virus u Mostar: Korupcija bi nas, doslovno, mogla stajati glave!

Piše: Marko Tomaš

Do ovakvih situacija dovode bajadere, viskiji i kuverte koje se guraju doktorima. Do ovakvih situacija dovode kupljeni i preko veze ispolagani ispiti. Do ovakvih situacija dovode za glas dobiveni poslovi. Do ovakvih situacija dovode glasovi kupljeni za sto maraka

Uvođenjem stanja prirodne nesreće vlasti u Federaciji BiH konačno su ozvaničile i javno objavile kliničku sliku BH društva u protekle tri decenije. Ali ne bi se to stanje zvalo nesrećom da prvi pokušaj naših vlasti da se ponašaju odgovorno nije neslavno propao gotovo istog trenutka kada su vanredne mjere predstavljene javnosti. 

Cijeli je svijet posljednjih nekoliko mjeseci postao neprepoznatljiv. Samo, eto, BiH i nakon uvođenja vanrednog stanja ostaje u dlaku ista kao i prije toga. Ponavljam se, ali valja to podvući – vanredno stanje, stanje nesreće ovih je dana samo ozvaničeno. Sve drugo je u vlas isto. Osim što bi nas ovog puta korupcija doslovno mogla stajati glave. Dođe čovjeku da zažali što ne živi pod Aleksandrom Lukašenkom, pardon Vučićem kojem se proteklih dana ostvaruju mokri snovi pa je dočekao ostvarenje svoje davnašnje želje da on bude taj koji će uvesti policijski sat makar vremena bila mirnodopska. Poslao je vojsku na ulice kako bi u slučaju da netko napadne drevnu srpsku poštu mogla uporabiti oružje koje je Vučić proteklih godina s radošću kupovao a da mu na pamet nije palo da se domovina u miru brani, recimo, respiratorima. Manja jeza čovjeka podilazi kada zna da mu život ovisi o čovjeku koji se toliko smijao facebook virusu da se na koncu ozbiljno zakašljao na press konferenciji danima nakon što je neki šaljivi liječnik javno pozivao srpske žene da slobodno idu u Milano u shoping. Cijeli je taj kalambur istinski smiješan, skeč letećih nadrealista monty pithona, picin dim, rekao bi narod, kada čovjek shvati što se dogodilo u Mostaru netom nakon proglašenja stanja prirodne Bosne i Hercegovine. 

VAKCINA ZA GLUPOST

Odgađam prelazak na stvar jer naprosto ne mogu vjerovati svojim očima i ušima pa i dalje neurotično  čačkam google, provjeravam da izvor vijesti nije ero gag ili neki portal ili facebook stranica koja proizvodi crni humor za crne dane. Ali, avaj, vijest je istinita. Prvi čovjek zaražen korona virusom u Mostaru je potvrđeno glup i bešćutan. S obzirom da je glupost zarazna čini se da je njome zarazio i ljekara koji ga je „preko štele“ primio u bolnicu i uveo, ni manje ni više, nego na odjel pulmologije. Ubiše se tako proteklih dana farmaceuti diljem planeta pronaći lijek i vakcinu za najužasniji virus kojega smo dočekali u 21. stoljeću a da nitko među nama nije pomislio da bi Bosni i Hercegovini najviše pomoglo da pronađu vakcinu ili protuvirusni lijek za glupost. 

Da postoji takav lijek ne bismo sada bili u situaciji da su glupost i bahatost(bahatost je posljedica, najizraženiji simptom kod onih zaraženih glupošću) uzrok mogućoj zarazi velikog broja medicinskog osoblja korona virusom. Epidemija još nije dotakla Mostar a neki je pajdo svojim neodgovornim ponašanjem iz stroja izbacio priličan broj zdravstvenih djelatnika SKB Mostar. Nadajmo se da ljudi nisu zaraženi ali su, s obzirom da moraju u izolaciju, izbačeni iz stroja u danima kada se pojavljuju prvi potvrđeni slučajevi zaraze korona virusom. 

Pomoglo bi nam i da je izmišljen učinkovit lijek protiv rodijačke ekonomije iliti korupcije. Da je toga manje, da nema one „znam ja dotura, dođe mi neke pare“ možda sad ne bi bilo mjesta strahu od upravo najgoreg mogućeg scenarija u ovoj situaciji – onog talijanskog. Dobro, naši su ljudi poznati da se ljekarima javljaju tek kada doslovno padnu s nogu, ali je meni i dalje nepojmljivo da čovjek može biti toliki tikvan da ne upozori nadležne da je nedavno boravio u Italiji te da je sve dok nije pokazivao simptome zaraze živio život običnog tempa, družio se s tko zna koliko ljudi, tapšao ih po ramenima, grlio ih i ljubio i grohotom se smijao. Kada je počeo padati s nogu naš ti je pajdo rekao svom malom da ga vozi „doturu“ u Mostar a on će ga pripaziti. Doktor je učinio upravo to. Kolegama i osoblju bolnice je rekao da će se on pobrinuti za pacijenta, unatoč posebnom protokolu koji je uveden u sve zdravstvene ustanove zbog očekivane pojave korona virusa u Mostaru i Hercegovini. 

Osim, dakle, što se proteklih dana gospodin pajdo družio s neznanim brojem ljudi neodgovorni doktor je prekršivši vanredni bolnički protokol svog štićenika uveo na odjel pulmologije, omogućio mu kontakt s osobljem, šetao s njim između ionako ugroženih pacijenata i već na samom početku epidemije u Mostaru napravio totalni dar mar. Valja kazati kako pacijent doktoru nije spomenuo da je nedavno boravio u Italiji što je obveza svakog građanina. Točnije, trebala bi biti obveza. 

Rečeni se građanin, da kažemo koju u njegovu obranu, ponio po navici, sukladno sustavu, setu izvanzakonskih vrijednosti koje već tri decenije baštinimo kao istinske pozitivne pravne propise. Jer tamo gdje ne vlada zakon postoji sustav sastavljen od koještarija koje su u zbroju nalik običajnom, narodskom pravu. Posljedica je to kapilarne korupcije koja je pak posljedica politika koje se u 21. stoljeću trude uvesti naša društva u 19. stoljeće. U ovom slučaju pokazalo se da im je to u potpunosti uspjelo. 

CAR JE GOL

I to baš kada su, po prvi put u tri decenije, vedrooblačitelji u Bosni i Hercegovini donijeli odluku da se ponašaju odgovorno. O glavu im se obilo, a nama će se tek obiti, upravo ono što su sijali – kaos, neodgovornost, bešćutnost, sebičnost, samoživost i, dakako, glupost kao stanje koje objedinjuje sve navedeno. 

Do ovakvih situacija dovode bajadere, viskiji i kuverte koje se guraju doktorima. Do ovakvih situacija dovode kupljeni i preko veze ispolagani ispiti. Do ovakvih situacija dovode za glas dobiveni poslovi. Do ovakvih situacija dovode glasovi kupljeni za sto maraka. Pa dobro razmislite naredni put kada vam dođe da stvari riješite prečicom, telefonskim pozivom kumu ili susjedu. Što sada kada njihovi brojevi ne vrijede pišljiva boba? Što sada kada ni sav novac svijeta ne vrijedi koliko opušak? Što sada kada se treba osloniti na nekakav stručan sustav osposobljen da nas štiti u ovakvim situacijama?

Isto ovakvo neodgovorno ponašanje dovelo je horora kojemu svjedočimo u Italiji iz koje je zaraženi pacijent došao prije neutvrđenog broja dana. Ispada da se u borbi protiv ove pošasti ne može računati na zdrav razum naših građana. Nekako me to i ne čudi ako znamo da je zdrav razum višedecenijski neprijatelj broj 1 našim vlastodršcima. Car je sada konačno gol. Točnije odavno je on gol samo su ljudi okretali glavu. Sada smo pak primorani širom otvorenih očiju gledati taj užasni prizor. Dodatnu horor nijansu cijeloj toj priči, na žalost, dodaje činjenica da će, čini se, račun za carevo ruho opet bit ispostavljen nama. Jednako meni i mojim kolegama koji se godinama drečimo da je car gol kao i onima koji su od tog prizora okretali glavu jer im je car znao tu i tamo nešto srediti preko reda. 

MOSTAR KAO OGLEDNI PRIMJER

Opet nisam siguran koliko su ljudi svjesni ozbiljnosti situacije. Na žalost je opet Mostar ogledni primjer do čega može dovesti neodgovornost pojedinca. Uzalud je, naime, svo kupljeno vrijeme, uzalud su pripreme bolnica i bolničkog osoblja jer ako samo netko od nas odluči da se pravi blesav doslovno svačiji život može biti doveden u pitanje. To se, ne mogu i dalje da vjerujem, na naš užas već dogodilo. Neodgovorni pojedinci su na neodređeno vrijeme iz stroja izbacili ljude koji su nas trebali liječiti i njegovati. Neodgovorni pojedinci su već ugrozili živote ljudima koji su ih ionako bili spremni riskirati kako bi pomogli nama. Ugrozili su sve nas jer svi i jesmo potencijalno ugroženi. Neću da sudim jer sudac nisam ali kaznu ćemo, bojim se, kusati svi. Jer sad valjda vide svi koje nije briga za komšijske krave koliko je bitan sustav, koliko je bitno društvo u cjelini, jer svi smo skupa sa svime u kozmosu povezani, na ovaj ili onaj način ovisni smo jedni o drugima, sada više nego ikada ranije. Kamo lijepe sreće da ovaj užas jednog dana bude smatran lekcijom koju smo naučili. Ne bi valjalo da nas samo velike nesreće ujedinjuju i podsjećaju, na koncu, na božji nauk da smo svi braća i sestre. 

Tko će odgovarati za posljedicu nesreće u kojoj živimo tri pune decenije? Tko će odgovarati zbog svog medicinskog osoblja koje je otišlo u bijeli svijet, zbog svih bolničara, medicinske braće i sestara, zbog liječnika i liječnica koje nam danas nedostaju, pogotovu jer su dio njih neodgovorni pojedinci poslali u izolaciju a neke od njih možda i zarazili? Tko će odgovarati zbog nedostatka medicinskog materijala, manjka respiratora jer je bio veći prioritet naoružati policiju jer se narod nešto kao bunio? Bojim se da sada to nije bitno. Sada je bitno uključiti odavno isprani mozak. Bitno je ozdraviti ono malo preostalog razuma i ponašati se onako kako nam govore nadležne stručne službe. U Mostaru je to sada posebno bitno jer virus je odmah „preko veze“ ušao u bolnički sustav. A to je situacija koju se svi trude odložiti što je moguće dulje. Italiju je to koštalo velike tuge koja se njome valja već tjednima. Odgovorne možemo tražiti kasnije. 

Uzalud sav toalet papir ovog svijeta. Kad mi nešto zaseremo to ni vatrogasni šmrkovi ne mogu oprati. A ovo sranje je posljedica svih naših prehrambenih navika, našeg kanibalizma što sebičnost u svojoj suštini i jeste. Humor će nam pomoći da ne odlijepimo totalno, ali samo će nas krajnje odgovorno ponašanje eventualno spasiti. I toga mora biti svjestan svaki samoživi i bahati tikvan koji misli da će ga veza kod doktora spasiti. A neće jer sada svi dijelimo istu žalosnu sudbinu. Ostanite kući kako ne biste postali žrtvama takvih imbecila. 

PRIRODNO NEPROLAZNA NESREĆA

Pazite sebe jer tako pazite druge. Čuvajte, na koncu, druge od sebe samih. To je ono što bismo i u „civilnom“ dobu trebali raditi, ali nadati se da će nas ova situacija osvijestiti i usmjeriti k takvim formama društvene odgovornosti. A za Mostar nam ostaje da se molimo da stvari neće ispasti najgore moguće. Ništa nam drugo stvarno nije preostalo i to sve, ponavljam, zbog gluposti i neodgovornosti dvojice odraslih ljudi, jednog poduzetnika i drugog koji je ljekar. 

Imao sam prigodu poslušati glasovnu poruku jedne od medicinskih sestara s pulmologije SKB Mostar i njezina je nevjerica još i veća nego moja. Užas koji ona osjeća zbog svega prožima njezin glas. Odvezla se u izolaciju, unajmila je na brzinu poseban stan kako ne bi u slučaju da je zaražena zarazila ukućane. Jer ovo nije situacija kada vam stara majka donosi pileću juhicu. Ovo je, između ostalog, samotni užas. Horor koji moramo sami proživljavati. Zato bolje da ste u samonametnutom karantenu nego u samo ili nametnutoj izolaciji. 

Znam da tupim ono što svi drugi tupe tjednima ali nemojte biti Vučić da vas ne bi liječio Semir Osmanagić. Ne tupim ja nego užas koji me prožima i nevjerica koja me ne pušta. Ne mogu još uvijek vjerovati da planetom hoda netko toliko glup i samoživ da mu ne može do mozga doprijeti kakav užas može potencijalno izazvati ako se bude pravio mangup. Radije vjerujem da su brda pored Visokog drevne piramide i u karanteni uživam jer su iz javnog prostora nestali antivakseri i libertarijanci. Tražim male utjehe u velikoj nesreći. 

Ne mogu da shvatim taj mentalni sklop, tu razinu bahatosti. Jedino znam da je produkt izvanrednog stanja u kojemu se BH nalazi decenijama. A to je stanje prirodno neprolazne nesreće. Od jučer je to stanje zvanično. Kao što je bjelodano da je glup čovjek u Italiji isto tako glup i kada se vrati u Hercegovinu. 

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Pandemija, Mostar, Marko Tomaš, COVID-19