Ako ste se školovali u Titovoj Jugoslaviji, vrlo je vjerovatno da ste imali priliku da pred razredom recitujete Ćopićevu pjesmicu „Čuvar tvog djetinjstva“. Neznatno izmijenjeni, njeni stihovi opisuju i čine nam razumljivom, ako ne i opravdanom, brigu hrvatske predsjednice za bezbjednost državne granice

Ko je, naime, pokupovao naše firme? Negdašnji automehaničari, šoferi, bageristi i piljari, ljudi kojima ulaznica u svijet krupnog kapitala nije bio ni novac, ni znanje, još manje poduzetnički duh, nego poznanstvo – ne, doduše, sa Trampom i Putinom, nego sa ovdašnjim političarima, i samim mahom regrutovanim iz reda bivših robijaša i onih koji na robiji nisu bili samo zato što je u njihovom slučaju zatajio sistem

Kada je lopovluk temelj i razlog postojanja države, ono što čini Žurnal, dakle borba protiv lopovluka, zaista jeste antidržavno djelovanje.

Jedini put kad je ova država zaista bila socijaldemokratska, jedini put kad je nešto valjala, nju je vodio bravar. I danas bi, hoću vam reći, u predsjedništvu svake socijaldemokratske partije morao biti neko ko zna promijeniti česmu. Inače, neće ići. Ni promjena česme, ni promjena društva

Svaka ideologija i svako zakonodavstvo koje prikrivaju zločine na kojima su utemeljeni država-nacija, kultura i civilizacija, i sami su zločinački. Alternativa tome je slaba, no silna u svojoj slabosti – umjetnost koja neće ući u kanone i u škole, umjetnost koja rastemeljuje

Velepoštovani, u danima pred nama, biće onih koji će poželjeti da Vam razjasne razloge stvaranja Dodikovih trupa naoružanih dugim cijevima

Podjele: Srbi-Hrvati, katolici-pravoslavci nisu bitne, sve dok traje zajednički projekat razgradnje Bosne i Hercegovine. Istovremeno, SDA insistira na liniji podjele “prijatelji Bosne i Hercegovine i njeni neprijatelji”, pri čemu sve druge podjele, recimo ona ljevica-desnica, treba ostaviti po strani

Pravosudno-stranački teror kojem je već mjesecima izložen „Žurnal“ nije slučajan, nije tek odbrambeni refleks korumpirane moći. U pitanju je pokazni primjer, u pitanju je poruka: ovo će vam se desiti ukoliko budete dirali u ono što je naše

Ne postoji alternativna istorija. Postoji samo jedna, a ona je krvavi haos. Kada god pomislimo da je na neku priču stavljena tačka, varamo se: mi samo ne vidimo preostale dvije tačke...

Znam, nisu važni oni, nego građani Srbije. Ali ma ko da pobijedi, Srbijom neće vladati ti građani, nego Vučić ili Obradović

Naravno da Busuladžić i Mihailović nisu usporedivi po konkretnim počinjenim zločinima. Samo im je ideologija bila ista – zločinačka

U tom trenutku, dok tananim glasom pokušava otpjevati „the words of the prophets are written on the subway walls“, osjetiš kako te preplavljuje spokoj. Misliš: na svijetu, uprkos svemu, postoji i ljepota. Koja upravo sada pjeva samo za tebe

Opljačkali su sve što nije bilo vezano za nebo, no to nije bio razlog da se stanovništvo samoorganizuje i zaštiti svoju imovinu. Jedan ukradeni novčanik i jedan bicikl to jesu. Dok stanovništvo bude jurilo za migrantima, ruka vlasti istrešće iz džepova svojih stanovnika i posljednje mrvice.

Umjesto da sprovode agendu održivog lopovluka, naše elite, koje se predstavljaju kao “državotvorne” i zaštitnice nacije i države, ponašaju se kao horda koja je okupirala neku teritoriju pa u najvećoj žurbi pljačka sve na što naiđu, prije nego ih neko ne objesi ili ne otjera iz zemlje

Planirati put međ’ zvijezde dok oko njih plutaju zemni ostaci jučerašnjih obroka mogu samo vizionari, idioti i hulje.

U nacionalnoj euforiji, u događaju čiji se režiser odlučio za estetiku pretjerivanja, a onda sve što je pretjerano hipertrofirao do pucanja smisla i pucanja od smijeha, lako je podleći atmosferi i učiniti nešto što ljudi inače rade samo kada popiju litar i po votke, ili kad su, prosto, idioti

Tradicionalnu Žurnalovu novogodišnju bajku ove godine napisao je Andrej Nikolaidis

Srbiji želim samo dobro. Želim joj, zapravo, isto što i Bosni i Hercegovini, u kojoj sam rođen, i Crnoj Gori, u kojoj živim. Želim joj, dakle, isto što i sebi: da uđe u NATO, Evropsku uniju i čim prije postane dosadna, cinična, trula demokratija. Posve je druga stvar što većinska Srbija pobrojano doživljava kao najgoru kletvu

Amfilohije mrzi Tita zato što je Titova politika bila odveć slična onome što piše u Novom zavjetu. Tito je Hristov nauk iz “metaistorije”, “čežnje” i “istorijske potrebe” preselio ravno u živu istoriju. To je ono što mu Amfilohije ne može oprostiti