Ako je Andrić o ljudima iz prošlosti Bosne pričao kao da im viri kroz prozor sobe, a Selimović kao da sedi sa njima za stolom, onda Mak o Istanbulu piše kao da ga posmatra dvogledom iz nekog dosta čistog i lepo uređenog Airbnb stana na evropskoj strani Grada

Gary Snyder je jedan od najvećih živih američkih pjesnika. Hrvatsko društvo pisaca nedavno je objavilo njegove izabrane pjesme "Prašina u vjetru". Objavljujemo predgovor prevodioca Voje Šindolića i nekoliko Snyderovih pjesma.

Objavljujemo pjesme iz prve knjige "Beatblioteke" Hrvatskog društva pisaca - Krajolici živih i mrtvih (izabrane pjesme), Lawrencea Ferlinghettija

Kruno Lokotar napisao je divan tekst za novossti koji, sa zadovoljstvom i uz njegovo odobrenje, prenosimo. Kako ne bi: "Ćićo je čitao i još bi se ljudi smijalo, i njihov bi se smijeh lijepio za smijeh onih prije, smjehovi su se udruživali, spajali u sve veći balon smijeha koji je rastao..."

Drugovi oficiri, dozvolite da vam se obratimo. Služili ste narodu tako što ste nehotice, čak mimo svoje volje, bitno zaslužni za rock’n'roll u Jugoslaviji i zbog toga vam, kao zbog malo čega drugoga, vječna hvala i slava!

Dvadesetak godina nakon raspada Jugoslavije, jasno je da je rock zvijezdama tadašnje 22-milijunsko tržište omogućavalo nikad više dosegnutu ugodu, punu egzistencijalnu potvrdu i smisao, profesionalan i ekonomski miran život

Popis djece vojnih lica koja su postali istaknuti rokeri mora obuhvatiti u svojem najrestriktivnijem izdanju: Borisa Belea & Marka Brecelja, Branimira Štulića Johnnyja, Gorana Bregovića, Boru Đorđevića, Milana Mladenovića i Momčila Bajagića Bajagu. Nije teško iza pobrojanih imena prepoznati, ni manje ni više – a kud ćeš više? – Buldožere, Azru, Bijelo dugme, Riblju čorbu, Katarinu II / Ekatarinu Veliku, Bajagu i instruktore pozitivne geografije. Odmah je jasno da je to popis koji obuhvaća gotovo cijelu prvu ligu Yu rocka, čak i kup UEFA-e, u doba etabliranja i prvog velikog omasovljavanja scene 1970-ih godina