Život je često okrutno nepravedan. Nogomet još i češće. Što je nogomet okrutniji i nepravedniji to su uzbuđenje i zadovoljstvo gledatelja veći. To je ono po čemu je nogomet nalik drevnim gladijatorskim borbama

Ovaj put nogometna osveta John Ibre Ramba nije bila potpuna. A valjda nitko i nije očekivao da Ibrahimović može sam srušiti nogometni imperij zvan Barcelona

Dati tri gola reprezentaciji Grčke može samo ozbiljno moćna nogometna momčad. Istu tu momčad možemo nazvati moćnom pogotovo iz razloga što su sva tri gola postignuta Grčkim nogometnim oružjem - iz prekida

Vjerujem da svaki ljubitelj nogometa u našoj zemlji ima svoju teoriju o tome kako nadomjestiti Miru Pjanića, ali, po meni, to je to, odgovor se nalazi u nogama Miroslava Stevanovića. Drugo ništa ne treba mijenjati

Već dugo vremena svi smo skloni govoriti da nam je Barca, ma koliko lijepo igrala, jednostavno dodijala. Svaka nedodirljivost u kolektivnom sportu ubija draž. Tako to ide i u životu. Kad si poseban, kad si vrhunski u bilo čemu, osim što stječeš poklonike i poštovatelje, stječeš i brojniju armiju protivnika kojima tvoja uspješnost ide na živce

Teatar snova svjedočio je srazu ekipa koje već decenijama dominiraju europskim nogometom. Igrao se čisti klasik. Modrić je konačno odigrao jednu veliku utakmicu u dresu Reala

Na kraju dana ipak se računaju trofeji. Umjetnički dojam nešto znači samo potpunim nogometnim zanesenjacima. Oprostiti ćemo se time i s jednom šarmantnom i zavodljivom vizijom nogometa

U povijest Mostara datum 14.02., zbog kojeg se pomenuti turnir i igrao u ovom periodu, ostat će upisan kao dan pobjede nad fašizmom. Posljednjih dvadeset godina ovaj datum je, kao i mnoge druge stvari, izvitopereni predmet političkih sporova. Danas u Mostaru, kako je to i red u gradu s bipolarnim poremećajem, jedni obilježavaju dan pobjede nad fašizmom, drugi služe misu za fratre pobijene prilikom partizanskog proboja u Mostar,a većina ljudi sumanuto pohodi tržne centre

Priča se da se za Miralema Pjanića raspituje Barcelona. E, pa ako su skauti Barce jučer bili u Ljubljani uvjeren sam da će večeras objedovati u Rimu u društvu Miralema Pjanića i Rominih direktora

Nije to, da se razumijemo, bio bog zna kakav hotel. Imao je, kao i većina niskokategornika, one tanke zidove, kakve nazivamo papirnim, koji propuštaju ugodne i neugodne zvukove te razina privatnosti u njemu i nije bila baš za poželjeti. Ali taj je hotel imao nekakvog boemskog šarma, osim toga, ponosno je nosio ime grada u kojem se nalazi pa je samim tim bio jedan od njegovih simbola