Liga prvaka: Da li vam je dosadila Barcelona?

Barcelona - Milan 4:0

Barcelona mora na remont. Barcelona je potrošena momčad. Barcelonina igra je pročitana. Barcelona nema trenera. Puyol je za staro gvožđe. Xavi je umoran. Messi više nema žara u očima, potrošio se, izlizao, počeo je njegov zalazak, tražimo novog najboljeg na svijetu.

Ovakvi ili ovome slični naslovi krasili su sportske rubrike medija diljem Starog kontinenta u posljednja dva tjedna.

Barcelona je bila na koljenima. Real ih je dva puta razbio, a Milan ih je na San Siru dobio sa stilom, onako kako su to rijetki činili posljednjih godina. Nazirao se kraj jedne nogometne ere, jer nitko nije vjerovao da umjetnička squadra sa Camp Noua ima fajterski duh i da se može dići na noge poslije toliko primljenih izravnih udaraca.

Ne znam da li je Barcina momčad prije uzvrata protiv Milana posjetila kakav nama nepozntan, tajni nogometni servis, ali prekjučer smo ponovo imali priliku gledati Barcu kakvu znamo iz najsjajnijih nogometnih epizoda posljednjeg desetljeća.  

Meč sam pratio u jednoj zagrebačkoj birtiji i svi su sa određenom dozom likovanja podržavali Milan. Već dugo vremena svi smo skloni govoriti da nam je Barca, ma koliko lijepo igrala, jednostavno dodijala. Svaka nedodirljivost u kolektivnom sportu ubija draž.

Tako to ide i u životu. Kad si poseban, kad si vrhunski u bilo čemu, osim što stječeš poklonike i poštovatelje, stječeš i brojniju armiju protivnika kojima tvoja uspješnost ide na živce.

U ovoj utakmici sva je voda tekla na Barcin mlin. Poveli su u ranoj fazi. Taj pogodak osim što je doveo Katalonce u vodstvo u centar zbivanja je vratio i malog čarobnjaka, Lionela Messija. Tako je Barca ostvarila dvostruku prednost samo jednim golom, smanjili su prednost Milana i dobili svog najboljeg igrača natrag u punom sjaju.

No, ključni trenutak utakmice, onaj koji bi možda promijenio tijek zbivanja na terenu dogodio se u trenutku kad je mladi Niang sam izašao ispred Victora Valdesa. Sve je uradio školski i šutnuo loptu prema golu. Ona je zaobišla Valdesa i završila u vratnici. Tih par centimetara zapečatilo je sudbinu Milana.

Već u narednom napadu Barca je povećala vodstvo na 2 prema nula. I tu je priči bio kraj. Da je Niang postigao pogodak stvari bi se vjerovatno drugačije odmotale prije svega jer bi se momčad Milana digla s koljena.

Ako je u prethodnom ogledu ova dva tima Allegri dobio utakmicu, onda je na Camp Nou upravo on pokopao svoju momčad uvjeren da cijela priča o kolapsu BArcine igre ima smisla. Postavio je momčad upravo onako kako je Barca i priželjkivala, tako da faktički ne moraju brinuti o odbrani. 

Umjesto Muntarija u igru je postavio blijedog Flaminija i time potopio i Montoliva koji u Flaminiju nije imao dostojnog sekundanta. Tako su ih na koncu pokopale greške koje su napravili u zoni od četrdeset metara od svog gola.

Ne znam ni otkud Allegriju briljantna ideja da pusti Alvesa da igra kako hoće, ali to je samljelo ionako ranjivi lijevi bok Milaneza. Mexes nije bio onoliko dobar da bi pokrpio i lijevi bok onako kako je to činio u prvom ogledu. I eto uvjerljivog poraza. Barca je poraz na San Siru zaslužila, ali po Milan je najgora stvar što su oni zaslužili poraz od 4 prema nula. Tika taka kuca i dalje.

Bayern - Arsenal 0:2

Na Allianz areni smo gledali povijesni meč iz jednog jednostavnog razloga. Sumnjam da je ijedan ljubitelj nogmeta, bez obzira na svoju dob, ikad u životu vidio jednu njemačku momčad toliko opuštenu.

Ta podcjenjivačka samouvjerenost umalo nije koštala Bavarce plasmana u narednu fazu natjecanja. Svi smo već otpisali blijedi Wengerov Arsenal. Nitko u toj momčadi nije vidio potencijal ni za eventualni napad na izenanđenje protiv Minhenske mašine.  Tu je noć Engerovu momčad krasio pristup kakav od njih nismo vidjeli godinama.

Ne znam da li im se probudio inat i želja da dokažu kako su ipak dovoljno odbri i konkurentni te da mogu pobjediti bilo koga i igrati na rezultata, tek Arsenal je bio neprepoznatljiv. U pozitivnom smislu, naravno. Isto je to važilo i za Bayern ali u potpuno drugačijem kontekstu.

Bavarci su djelovali jalovo. Kao da su zatečeni Arsenalovom igrom i č činjenicom da uopće moraju igraju uzvrat, jer su u svojim glavama već upisali prolaz u četvrtfinale. Upravo je različit pristup ovih momčadi i obilježio utakmicu.

Arsenal je igrao neubičajeno natjecateljski nogomet. Igra im je imala jasnu viziju u oba pravca. Nisu si smjeli dozvoliti da prime gol, a morlai su postići čak tri kako bi prošli dalje.

Velika je to i zahtjevna zadaća i da se radi o onom starom Vierinom i Henryjevom Arsenalu. S druge strane Bayern je djelovao prilično rekreativno. Takvom razvoju događaja doprinjelo je, naravno, i rano vodstvo Topnika. Arsenalov pogodak vratio je Bavarce u stvarnost, ali ih nije probudio.

Robben je igrao još jednu privatnu utakmicu i tako svojoj momčadi dodatno otežavao traženje prijeko potrebnog balansa u igri. Jedini igrač Bayerna koji je koliko toliko vukao stvari u ovoj utakmici bio je maleni kapetan Bavaraca, Lahm. Stvari su za Bavarce bile koliko toliko podnošljive do samog kraja utakmice. I poraz od 1 prema nula vodio ih je dalje.

Na koncu ih je dalje odveo domaći poraz od 2 prema nula.  Koscielnz je postigao pogodak pri zatvaranju utakmice i tek tad je Bavarcima voda došla do grla. Na žalost po Arsenal bilo je odveć kasno da bi se išta više od toga moglo učiniti. Ako su i ispali, Topnici su ovom pobjedom sačuvali čast. A to im je bilo prijeko potrebno u trenutku kad su već svi digli ruke od Wengera i njegove momčadi.

Bilo kako bilo, Bayern je neočekivano poražen, ali je sasvim očekivano izborio plasman u naredni krug natjecanja.

BRZOPOTEZNI PREGLED

Schalke - Galatasaray 2:3

Schalke je iz Stambola doma donio obećavajući rezultat. Galata nije djelovala kao momčad sposobna da ugrozi Schalkeov prolaz. No, ove noći nad Auf Schalke Arenu nadvio se nesalomivi duh Fatiha Terima.

Da parafraziramo Tomu Bebića: nije gotovo kad je gotovo, nego je gotovo kad Terim kaže da je gotovo. I to je to. Sukus svih događanja u ovoj sjajnoj utakmici punoj obrata. Ne znam motivacijske tajne Fatiha Terima, ali čovjek je definitivno doktor na tom području.

Sad kad su prošli Schalke i kupili sebi vrijeme da se još malo poslože, a uzimajući u obzir iskustvo igrača koje Terim ima u svojoj momčadi, Galata može iznenaditi bilo koju ekipu koja će imati nesreću da im ždrijeb za protivnike dodijeli trupe Terima veličanstvenog.    

Malaga - Porto 2:0

Osobno, tipovao sam na iskustvo. Shodno tome Porto je bio momčad koja je trebala proći dalje. Minimalna prednost s gostujućeg terena činila se kao kapital dostatan za prolaz.

Malaga jeste u dosadašnjem tijeku natjecanja pokazala da je velika i odlično vođena momčad, ali nitko nije očekivao da mogu otići ovoliko daleko. Pogotovo je malo tko očekivao da će eliminirati Porto, jednu od natjecateljski najkonkurentnijih momčadi u Europi. A danas Rosaleda slavi.

Na Rosaledi stanuje jedan od najvećih talenata euro nogometa, Isco, a na domaćoj klupi stoluje mudri Pellegrini. I nikome jasno gdje su granice ove atraktivne i potentne španjolske momčadi. Malaga je definitivno ekipa koja će imati svu moju naklonost u daljem tijeku natjecanja. Ne samo ybog toga što su u odnosu na druge momčadi mali klub već i zbog načina na koji igraju nogomet.

ŽDRIJEB

Po prvi put od 1996. godine u ždrijebu za četvrt finale LIge prvaka neće biti engleskih klubova. Otočke momčadi očito plaćaju ceh prejakog domaćeg natjecanja. Uz svu silu kupova koje igraju pod kapom FA - a za euro natjecanja im očito nedostaje snage. 

Možda su posrijedi i neki drugi razlozi tek niti jedna momčad iz ngometne NBA lige neće sudjelovati u četvrt finalu Lige prvaka. Kad je o Englezima riječ uvijek se moramo sjetiti davnih govora velikog Bill Shankleyja, koji je na pitanje o prioritetima odgovorio: trofej pobjednika engleske lige, to je naš kruh i maslac.  

Elem, u šeširu iz kojeg će biti izvučeni parovi četvrt finala lige prvaka ove su sezone završili: PSG, Real, Borussia, Juventus, Bayern, Barcelona, Malaga i Galatasaray. Dakle, tri Španjolska, dva Njemačka i pojedan talijanski, francuski i turski klub izborili su nastup među osam najboljih timova na starom kontinentu.

Favoriti su i dalje isti. U prvom redu to su Barcelona, Real i Bayern. No, njihovu poziciju može ugroziti i bilo koja druga momčad, prije svega Juventus i Borussia. Elem, u petak ćemo se saznati kakve nas nogmetne delcije čekaju u narednom periodu. 

(zurnal.info)