Važno je sljedeće: oni koji donose odluke i oni koji ih savjetuju, dakle moćni i njihove armije analitičara, ako ne primjenjuju, a ono u obzir uzimaju Wendtovu doktrinu

Ne postoji niti jedan razlog da se u namjere i volju Nove ljevice ne vjeruje. Napokon: ono jednom kad je ljevica uspjela, u startu je imala još manje šanse

Dragi fašisti, vi koji volite Antu i Dražu, Radovana, Ratka, ponosite se djedovima u handžar-diviziji, vi čijim očevima su „komunisti branili da idu u crkvu i džamiju“: recite da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju

Komunizam je pao ali on je pobijedio. Na parčetu zemlje pod njegovom komandom istorija se odvijala drugačije nego u ostatku kosmosa

Naši su ljudi navikli na malo i u svom srcu čuvaju mjesto za svakoga. Nije Trump za njih učinio ništa, niti će, naprotiv: šta god bude, biće na njihovu štetu, ali bilo je dovoljno da zaprijeti zabranom ulaska u zemlju i deportacijom muslimanima, pa da u njima probudi topla sjećanja na slavne dane Keraterma, Omarske i Trnopolja , pa da ga prihvate kao najrođenijeg

Da sam ja na Dodikovom mjestu, iz zahvalnosti bih svake godine, i za Božić i za Prvi maj, sa bombonjerom i bocom pića odlazio na kafu kod Visokog predstavnika

Andrej Nikolaidis pokušava dešifrirati šta se zaista dešavalo tokom crnogorskih izbora

Šta danas na Balkanu znači biti ljevičar? Tek nešto - ako uopšte - više od toga da nisi fašista. Naša društva su još jedna potvrda Benjaminove teze da je uspon fašizma svjedočanstvo o propaloj revoluciji.

Jedini je problem: nakon što na pitanje smrt ili „điđi-miđi“ podigneš do tada pognutu glavu, kao Tito pred sudom koji nije priznavao, neustrašivo pogledaš moći u oči i kažeš da „odbijaš izbor između dva zla“, slijedi odgovor: dobro, onda điđi-miđi

Sefer Halilović, rekoh, u Bosni nije vlast. Ali Ivica Dačić u Srbiji – jeste. Čovjek je srpski Ministar inostranih poslova. Koji je, ne znam jeste li stigli primijetiti baveći se Seferom, zaprijetio agresijom na Bosnu i Hercegovinu

Ono što Zuckerberg i ostali patrijarsi Silikonske doline imaju kao viziju religija je. Koja ima ime: Dataism. Ta religija uči da je svijet neprekidni, nepregledni protok podataka (data), čovjek tek bio-algoritam, a oni, patrijarsi, ti koji će nam pomoći da se stopimo sa našom pravom prirodom

Pogledajte sve vaše partije i lidere – vidi li iko tu i najmanji trag vrline? Retoričko je pitanje: zašto glasamo za sve te ljude? Odgovor glasi: zato što mislimo da su oni manje zlo – ako ne dobiju oni, dobiće oni drugi, a onda će nam biti još gore.

Na ovom svijetu postoje samo dvije nacije i dvije vjere: oni koji kupuju i oni koji se prodaju. Oni prvi to razumiju. Oni drugi na raspolaganju imaju mnoštvo tradicija, vjera i nacija iz kojih, kao iz kutije za nakit, mogu odabrati đinđuve kojima će ukrasiti lance, mnoštvo divnih obrazloženja zašto je njihovo ropstvo – uzvišeno

Bosna i Hercegovina je kao smisao života: šta god kome zatreba. Može biti rijeka, pa još modra, tma i tmuša neprebolna, koju u nekom trenutku bolje budućnosti napokon treba preći, a može biti, i to jeste za sve tri nacionalne elite – piće, droga, žene i kocka

Ono što se dešava na kratkoj crnogorskoj obali zapravo je priča o svakom kapitalizmu – ovdje je, zbog malog uzorka, ishod brži, stoga lakše uočljiv

Bakir Izetbegović ovih dana napravio je omanju kafansku državničku turneju. Sa polovičnim uspjehom. U motelu pored Sarajeva sa Miloradom Dodikom je dogovorio da odblokira evropski put BiH, dok u kafani u Orahovici sa Draganom Čovićem nije uspio dogovoriti ništa

Ljudima treba pružiti šansu da destruktivno glasaju ne zato što su pripadnici grupa koje dijele kolektivne fikcije, pa su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. Nego zato što su, ne fiktivno, nego kao fakat, individualno kreteni. Već to je korak ka boljoj, evropskoj Bosni i Hercegovini

Istorija Evrope i Bliskog istoka, hrišćana i muslimana, kulturoloških post-hrišćana i muslimana, sitih Evropljana i polugladnih ljudi sa periferije, tako je sve-povezana, da nikakav orbanovski zid i bodljikava žica tu istoriju više ne mogu razdvojiti

Nema gdje nisam bio. I u Bosnu sam išao, u Sarajevo, kod onog Torabija. Kupio gajbu vode od njega, od toga mi bilo bolje dva mjeseca, onda sve Jovo-nanovo. Bio i kod Milana Tarota, sve uradio kako mi je rekao: mazao uši kokosovim uljem, držao klikere ispod jastuka, slušao po cijeli dan one vajtsnejk, pa opet ništa