Mali Životopisi: Antifašizam

Kišno martovsko jutro 2000. godine u San Franciscu. Bio sam u društvu američkoga poznanika, Benjamina Hollandera, pjesnika i profesora na lokalnome koledžu, penjali smo se kosim ulicama u potrazi za prvom jutarnjom kafom. I on se iznenadio kad je ugledao poznati lik naslonjen na bankomat. Odmah mu se obratio, pozdravio ga, a mene je predstavio kao „bosanskog pisca“. Nasmijani čovjek s kreditnom karticom u ruci, zaustavljen usred važne radnje preuzimanja vlastitog novca od banke, okrenuo se prema meni i rekao: 

„Iz Bosne? Pa onda sigurno poznaješ Izeta i Sinana?“

Bio je to Jack Hirschman, američki pjesnik koji se upravo vratio iz Italije. A tamo su s njim na nekom književnom festivalu bili Izet Sarajlić i Sinan Gudžević. I još pod dojmom Italije i, po svemu sudeći, veselog i ugodnog druženja s našim pjesnicima, s posebnim je simpatijama opisivao kako ga je Izet zadirkivao da engleski jezik nije pogodan za poeziju. 

„Govorio je, kakve su to rime... pejšn stejšn!“ I zagrcnuo se od smijeha Jack Hirschman. „Išao je Izet iza mene i dobacivao Pejšn! Stejšn! Pejšn! Stejšn!“ I u tom trenutku je bankomat zvučno izbacio keš.

Njegov je književni početak bio prilično zanimljiv. Kad je imao devetnaest godina, svoju je pripovijetku poslao Hemingwayu, a ovaj mu je napisao odgovor u kojem je, između ostalog, rekao: „Ne mogu ti pomoći, sine. Ti pišeš bolje nego što sam ja pisao kad sam imao devetnaest. Ali problem je što ti pišeš upravo kao ja. To naravno nije grijeh. Ali tako nećeš dogurati daleko.“ Nakon Hemingwayeve smrti taj odgovor je Associated Press objavio s naslovom "Pismo mladome piscu". 

Rodio se u New Yorku, ali je od rane mladosti, što znači već od pedesetih, živio na zapadnoj obali. Predavao je na UCLA, a jedan njegov student je bio Jim Morrison (The Doors). Aktivist, ljevičar, Hirschman se deklarirao kao komunist, što je za američke prilike, najblaže rečeno, heretički izbor. To je ono što sam o njemu znao prije našeg susreta ispred bankomata. Ranije sam čitao i njegove pjesme. Naravno da sam se obradovao našem susretu. 

Potom smo otišli u Caffe Trieste, na prvu jutarnju kafu. 

Ali na putu do tamo, prolazili smo pored jedne crkve, a Hirschman se zaustavio i rekao: 

„Ovdje se Joe DiMaggio slikao s Marilyn Monroe nakon njihovog vjenčanja u gradskoj vijećnici!“ 

On je u hodu nastavio govoriti o religijama koje danas postoje samo kao državne religije, drugim riječima kao totalitarne ideologije. I nakon toga je rekao nešto zbog čega se, evo već dvadeset godina spremam opisati ovaj naš susret. Rekao je: 

„Jedina ideologija koja bi danas Isusu bila prihvatljiva je antifašizam.“ 

Imao je problem s lijevom nogom, šepesao je, ali je svejedno žurno napredovao u šetnji tako da smo se morali ubrzati da ga slijedimo. Peripatetički aktivist Jack Hirschman! I još je rekao: 

„Ako ćemo pravo, po onome što je propovijedao, Isus je bio komunist.“ 

Prošlo je od tada dvadeset godina. 

                                                                             (Hirschman u Caffeu Trieste)

(zurnal.info)