Žurnal, s ponosom, najavljuje: Divlji detektivi ili dva lica u potrazi za prevodiocem

U glasovitom romanu Roberta Bolaña Los Detectives Salvajes (Divlji detektivi) dvojica prijatelja - pjesnika, Čileanac Arturo Belano i Meksikanac Ulises Lima kreću u spektakularnu potragu za legendarnom nestalom meksičkom pjesnikinjom Cesáreom Tinajero. Ovaj roman ceste s elementima trilera također je i veličanstvena oda prijateljstvu, strasti prema umjetnosti i "autenticnom" zivotu, sa kojom se samo neko ko je svojedobno bio "mlad i lud"  moze u potpunosti identificirati. Šodan i ja upoznali smo se kad smo bili - sto bi rekao Leonard Cohen - "skoro mladi".

Bio je to maj godine koja se samouništila. Dok se taj stasiti Splićanin nije pojavio pred kapijom moje nikaragvanske hacijende bio sam ubjeđen da sam najviši čovjek u Managvi. Čvrst stisak ruke, zagrljaj i osjećaj da se oduvijek poznajemo. Nikada ne treba zanemarivati moć pisama –  lekcija je naučena. Imali smo jasan plan, nakon nekoliko laganih dana u Managvi prebacit ćemo se na drugu, karipsku obalu Nikaragve. Tamo je vrijeme karnevala, Palo de mayo, pravo vrijeme i dobro mjesto da za početak prijateljstva i njegovih posljedica. Iz Managve do Bluefieldsa postoje dva puta – avionom i brodom. Avion je bio spreman, instrukcije za pilota jasne, čekao nas je pokraj pajpera. Na kraju je dobio slobodan dan jer smo se odlučili za spuštanje rijekom. I dobro je da smo uradili tako. Rio Escondido (Skrivena rijeka) u davnim je vremenima služila kao utočište piratima Atlantika. Tako je i dobila ime. Putovali smo u pratnji vojske, i tada smo shvatili – obale koje označavale crtu džungle su nam objasnile – obojica moramo izaći iz nase anglosaksonske zone književnog komfora i pronaći poeziju tamo gdje je nikada ranije nismo tražili. 

Skrivena rijeka nas je dovela do Atlantika, do zemlje indiosa i kreola, tamo gdje je holandski gusar Abraham Blauvelt u sedamnaestom vijeku izgradio skrovište. Baš na tom mjestu je grad Bluefields. Obojica smo vrlo brzo zaključili: ovo je dobro mjesto za početak potrage. Na ulicama i terasama Bluefielsa (i kasnije Havane) nesvjesni smo slavili ono što ćemo sada vama da otkrijemo, divne riječi koje je napisala Daisy Zamora, ludilo kako to samo znaju zabilježiti Leopoldo María Panero ili Raul Zurita, pravu stranu borbe kojoj su ostali do kraja vjerni Roque Dalton i Mario Benedetti...

 

CAESAR VALLEJO (1892-1938) bio je peruanski pjesnik, pisac, dramatičar i novinar, koji je posljednje godine života proveo u izgnanstvu u Parizu. Iako je objavio samo tri knjige, smatra ga se jednim od najvećih modernističkih jezičnih inovatora u španjolskom jeziku. Thomas Merton proglasio ga je „najvećim univerzalističkim pjesnikom nakon Dantea“.  

 

 

Crni vjesnici 

 

Postoje udarci u životu ... ne znam!

Udarci božje mržnje: kao da pri susretu s njima 

skroviti talog patnje najednom sune  

odnekud iz duše... ne znam! 

 

Malo ih je, ali ih ima... Načinju mračne  

brazde na najdivljijem licu i najsnažnijim leđima. 

Možda su to pištolji barbarskih Atilâ, 

ili crni vjesnici što Smrt nam ih šalje. 

 

Ili duboki posrtaji Kristove duše, 

kakve štovane vjere Sudbinom oskvrnute. 

Ti krvlju umrljani udarci poput kruha 

što pucketa tamo u pećnici do vrata. 

 

A čovjek, Jadnik... jadnik! Koluta očima, 

kao kad ga netko presretne s leđa i pljesne po ramenu:

okreće svojim sluđenim očima, dok sve proživljeno 

iz njegova pogleda suklja iz dubine – kao iz lokve krivice.  

 

Postoje udarci u životu, tako snažni... ne znam! 

 

 

RAÚL ZURITA (1950), čileanski je pjesnik, dobitnik nagrade Pablo Neruda, kao i Čileanske nacionalne nagrade za književnost. U rujnu 1973., kad je vojnim udarom svrgnuta vlast socijalističkog predsjednika Allendea, Zurita je poput mnogih drugih lijevo orijentiranih mladih intelektualaca uhapšen i zatvoren. Nakon oslobađanja postaje angažirani umjetnik i društveni aktivist.  

 

 

 

Besprijekorne ravnice 

 

 

 

I  Dopustimo da beskrajnost pustinje Atacama prođe

II  Dozvolimo da jalovost ovih pustinja nestane

 

Tako da se iz raširenih nogu moje majke izdigne 

Molitva što presijeca beskrajnost pustinje u Atacami 

Pa da mi majka ne bude ništa drugo doli točka topljenja na cesti

 

III  Bit ću tada Molitva nađena na cesti

 

IV Bit ću raširene noge moje majke

 

Pa kad se dignu pred očima usamljenih pejzaža pustinje

u Atacami moja majka bit će tamo u kapljicama vode 

kao prva pustinjska kiša 

 

V   I tad će nam se obznaniti beskrajnost Pustinje 

 

VI  Što se vrti oko sebe dok ne udari u noge moje majke

VII  Da bi se preko praznine svijeta u potpunosti otvorilo 

        zelenilo Pustinje Atacama 

 

 

MARIO BENEDETTI (1920-2009), urugvajski pjesnik, romanopisac i novinar, veliko ime latinoameričke književnosti, u vrijeme diktature živio je u egzilu u Peruu, Argentini, Španjolskoj i na Kubi, da bi se nakraju skrasio u Madridu i Montevideu. Mnogi tvrde da bi Benedetti, koji je objavio osamdesetak knjiga, dobio i Nobelovu nagradu, da nije tvrdokorno ustrajavao u svojem ljevičarstvu, podupirući socijalističke ideje, a naročito Kubansku revoluciju.

 

 

Probudi se ljubavi

 

 

Bonjour buon giorno guten morgen 

probudi se ljubavi i zabilježi

samo u trećem svijetu 

dnevno umire četrdeset tisuća djece 

mirnim nebom bez oblaka 

lebde bombarderi i lešinari 

četiri milijuna ima AIDS

pohlepa depilira amazoniju  

 

buenos dias good morning probudi se 

na računarima UN babe 

nema mjesta za sva trupla Ruande 

fundamentalisti kolju strance

papa propovijeda protiv prezervativa

havelange davi maradonu 

 

bonjour monsieur la maire 

forza italia buon giorno

guten morgen ernst junger 

opus dei buenos dias 

good morning hiroshima 

 

probudi se ljubavi 

s jutrom užas sviće 

 

 

ROQUE DALTON (1935–1975) el salvadorski pjesnik, novinar i politički aktivist, bio je jedan od najpoznatijih i najomiljenijih pjesnika Latinske Amerike sredine dvadesetog stoljeća, a ujedno i sin poznatog američkog odmetnika Winnalla Daltona, jednog od članova čuvene bande braće Dalton, koja je sijala strah i trepet na Divljem zapadu krajem 19. stoljeća. 

 

 

Mnogostrano

 

 

Biti ironičan u vezi socijalizma 

ispostavlja se ovdje dobrim za probavu,

ali ti se kunem da u mojoj zemlji 

večeru prvo moraš zaslužiti.

 

Za mene je socijalizam još uvijek buržujska faza

u marksističkoj historiji čovječanstva. Ovo izjavljujem 

baš ujutro kada nema sumnje da sam  

priseban, nakon skoro cijele sedmice bez

ijedne kapi alkohola. 

 

Imperijalizam želi da nacija El Salvadora postane Salvadorska 

Nacija Inc., 

Made in USA.

 

Možeš reći da smo bilo što: narod u patnji, 

nepismen narod, pothranjen ali snažan, drugi bi 

narod već bio mrtav.

 

Znate li što bi El Salvador postao kad bi bio velik kao Brazil?

 

 

LEOPOLDO MARÍA PANERO (1948-2014), bio je jedan od najvažnijih suvremenih španjolskih pjesnika, prema vlastitim riječima „reinkarnacija Baudelairea”, ako ne i mnogih drugih, s pravom bismo mogli dodati. Svojom specifičnom „estetikom ružnoće” dobrano je uzdrmao španjolski književni establishment. Posljednjih godina živio je u jednoj ludnici na Kanarskom otočju, gdje je i umro. 

 

 

Tanger

 

(Café-bar Tigris, Zocco Chicco)

 

 

Umirem u zahodu u Tangeru 

tijela sljubljenog s podom 

dočekujem kraj pjesme i istine i postojanja

tamo gdje orlovi ulijeću kroz sunčane prozore 

tamo gdje anđeli s plamenim mačevima stoje na pragu sraonice 

tamo gdje drek o Bogu zbori 

dok se ja raspadam 

malo po malo u rukama 

pri činu čitanja 

i jedna golubica 

lebdi iznad golih tijela Arapa 

što gaze grubo, sve preko kiše 

i groba pjesme usađujući u nj svoje mačeve 

i smrt. 

 

Jedan dječak u dronjcima liže mi ruke 

i vrat, i govori: „Umri, 

ovo je divan grad za umiranje!

Vidjet ćeš na samrti ptice kako gmižu i pljuju 

vodu kroz kljunove 

i kako će me Filis zagrliti dok se grad sprema na predaju 

u obruču prokletničkom...”  

Ali ja ću radije živjeti van ičijeg okruženja 

s biljegom dreka na čelu. 

 

 

DAISY ZAMORA (1950), suvremena je nikaragvanska pjesnikinja, aktivistica i pripadnica Sandinističkog pokreta, danas akademska djelatnica, slikarica i profesorica književnosti na katedri Sor Juana de la Cruz na Centralno-američkom sveučilištu u Managui, gdje se uglavnom bavi latinoameričkom i regionalnom rodnom problematikom.

 

 

Vijesti iz supermarketa 

 

 

a vida é uma agitação feroz e sem finalidade 

– Manuel Bandeira 

 

 

Kroz naslage povrća čujem njihov razgovor

pričaju o nadzorniku, žale se na svoje smjene 

na onu što nije došla na vrijeme 

i mizernu plaću s kojom ništa ne možeš.  

 

Rano jutros desila se nesreća 

na cesti ispred moje kuće. 

Mlada žena je sišla s autobusa

i kamionet je pokupio i usmrtio

dok je pokušavala prijeći na drugu stranu ulice.  

Narod je okružio tijelo, 

i neko je potreseno zaključio 

da nije mogla imati više od osamnaest godina. 

 

Najednom, svi razgovori prestaju. 

Neko je donio vijest 

što je poput mračnog i gluhog zemljotresa

odjeknula supermarketom. 

 

Kako reći gospođi Marianni koja trenutno 

ljubazno služi meso svojim mušterijama 

da njena jedina kći 

za koju se toliko borila, 

koja samo što nije upisala fakultet 

i koja je jutros izgledala tako sretna, 

leži nasred ceste smrskane lubanje?

 

 

PEDRO SERRANO (Montreal, 1957), meksički je pjesnik, prevoditelj, publicist i sveučilišni predavač. Predaje modernu i suvremenu poeziju i književno prevođenje na Nezavisnom narodnom sveučilištu Meksika (UNAM) i direktor je Međunarodnog književnog centra za prevođenje BANFF, sa sjedištem u Kanadi. 

 

 

Rodenov vrt 

 

 

Poput vode u pustinji 

puž se spušta među travke:

drvolika i florescentna mrlja.

Sitni pigmenti u izvrnutoj memli

naziru se u tromim brazdama blata, u opnama sjenki.

On se lijepi za zid u potrazi za olakšanjem,

mirom na pločicama, kao sluz u zaleđu fontane.

Diše kroz zagušeni kanal,

između grubog lišća i začepljenja.

Prianja uz vlastitu nevjericu, 

slobodno slijedeći gipke mačke

što mijauču putem do luke.

Krajnje krhak, kruži i ubada, 

jaruža izubijano cvijeće.

Osluškuje pucketanje vode, 

sabijanje grmlja i njegovo lupkanje, 

stigmu i silovitu žeđ. 

Strpljenje, strpljenje, usrdnost počela, 

vječno je obilježje roblja.

Sužanj vlastite omče, 

pod malim ticalima, spretnim i spremnim, 

ispušta slanu sluz, svoj trag. 

Lomljava ništa ne mijenja.

Voda teče i zaplavljuje ga do davljenja. 

Pohara u prolazu. 

 

 

DIVLJI DETEKTIVI SU:

 

 

 

DAMIR ŠODAN (Split, 1964), pjesnik, prevoditelj, dramski pisac, urednik, diplomirao je engleski jezik i opću povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je pjesničke zbirke Glasovne promjene, Srednji svijet, Pisma divljem Skitu, Café Apollinaire i Unutarnji neprijatelj, knjige dramskih tekstova Zaštićena zona i Noć dugih svjetala, te Drugom stranom, antologiju suvremene hrvatske stvarnosne poezije. Za dramu Zaštićena zona nagrađen je prvom nagradom na konkursu za ex-Yu dramatičare u Beču (2000), a za burlesku Chic lit Držićevom nagradom (2012). U prijevodu je predstavio mnoge sjevernoameričke pjesnike (Charles Simic, Raymond Carver, Charles Bukowski, Richard Brautigan, Leonard Cohen, Frank O'Hara i dr). Član je uredništava časopisa Poezija i Quorum u Zagrebu, te onlajn časopisa Enklava u Beogradu, a poezija mu je prevedena na dvadesetak jezika. Među ostalima uvršten je u američku antologiju New European Poets (Graywolf Press), francusku Les Poètes de la Méditerranée (Gallimard) i britanske World Record i A Hundred Years' War (Bloodaxe). Dvadesetak godina radio je kao prevoditelj za Ujedinjene narode (MKSJ) u Nizozemskoj, a sad je slobodni književnik i književni prevoditelj. Živi u Haagu, i u Splitu.  

 

 

MEHMED BEGIĆ (Čapljina, 1977), pjesnik, prevoditelj i prozni pisac, osim u rodnom mjestu živio je i u Mostaru, Sarajevu, Barceloni i Managvi. Jedan je od osnivača i urednika časopisa „Kolaps“. Njegovi prevodi pjesama Leonarda Cohena objavljeni su u knjizi „Moj život u umjetnosti“, izabrana poezija i pjesme (Alternativni Institut, Mostar, 2003.). Uvršten je i u knjigu razgovora i odabrane poezije „Jer mi smo mnogi“, pjesnika Marka Pogačara. Dosada je objavio desetak knjiga, među kojima se ističu pjesničke zbirke „Savršen metak u stomak“, „Sitni sati u Managvi“ i „Opasan čovjek“. Sarađivao je sa bendom Vuneny, kao i sa mostarskim kantautorom Sanelom Marićem Marom. Povremeno piše za „Žurnal“ (Sarajevo), portal Abrašmedia (Mostar) i Blesok (Skopje). Sa Damirom Šodanom prevodi hispanoameričku poeziju, a kontinuirano sarađuje i sa multi-instrumentalistom i producentom Nedimom Zlatarom (Basheskia). Begić živi u Santo Domingu, na karipskom ostrvu La Española.  

 

(zurnal.info)