PISMENA ZADAĆA: Država je servis, a ne svetinja

Koncept je jednostavan. Zabavljajte se čitajući vijesti o bogatim i ostanite siromašni jer – i bogati plaču pa bi vam to trebala biti utjeha. Sve više stvari delegira se na pleća pojedinca, s ciljem da sve što smo društvenim ugovorom delegirali državi - na koncu završi na našim plećima. Dovoljan primjer za to vam je da se sami testirate na bolest. Onda se sjetite da obavljate i masu stvari koje su ranije obavljali državni službenici. I to neće stati sve dok se ne vratimo u stanje nepostojanja bilo kakvog društvenog ugovora.

VRIJEME OPĆEG NASILJA

U kaosu koji nastaje raspast će se i psihološka struktura čovjeka. Dolazi vrijeme općeg nasilja. Već nam je pred vratima. Krivac je ekonomski sustav. Sve što je još ostalo od države jeste to da mi plaćamo poreze ekipi koja opslužuje interese ekonomske elite, koja se kroz korporacije depersonalizirala pa ih ne možete ni gađati pokvarenim jajima. A vi glasajte za nacionalne interese... Ostala vam je mogućnost da na izborima kaznite one koji od društva prave plemena koja će se u općem očaju krviti između sebe. Na kraju će nasilje izbiti i unutar plemenskih zajednica koje će velikim opkopima i zidinama biti ograđeni od njihove tzv. elite. Dobro došli u srednji vijek s internetom.

Previše tupim o ključnom uzroku svega? Plašite se socijalizma? U redu je kad se netko izjasni kao ustaša, četnik, vehabija ali nije u redu kad se izjasni kao socijalist? Mene ne zanima država, ne mrzim nijednu ali je nemoguće voljeti neku, jer niti jedna više ne postoji. Ne postoje ni vaši nacionalni interesi. Vitalni interes bilo kojeg čovjeka je jedino dostojanstven život. Da biste tražili išta od države prvo je morate stvoriti, na papirima, ugovorima koji obvezuju one koje biramo da stvore strukturu koja će obavljati posao koji smo govorima dogovorili delegirati državnoj upravi. A vi uporno birate one koji rade na njenom rastakanju već dugi niz godina i onda stojite na ćelopeku kako biste izrazili negodovanje jer si je državni aparat povećao plaće dok svi drugi rapidno siromaše.

POTPUNA NEMOĆ

Odbijte platiti poreze ili ih kaznite na izborima. Što opet nije mogućnost jer ste im dali dovoljno vremena da si unište bilo kakvu stvarnu alternativu. Porez vam se uzima po automatizmu a za svaku uslugu koju bi vam taj aparat trebao pružiti morate se ubijati od posla. To je poput situacije u kojoj u dva klika možete kupiti neku ulaznicu ali da biste povratili novac, ukoliko je nešto otkazano ili niste u mogućnost ići, e onda morate ispuniti toliko formulara da vam se sve smuči, pa na koncu obično odustanete. A više se ne možete ni izderati na službenike, pa frustracija raste, u vama se nakuplja bijes a oni ga obično usmjere na pogrešnu stranu i na koncu bijes počne žderati vas same. Ubija vas osjećaj potpune nemoći jer su svu moć prigrabili moćni.

Ako vam je teško pohvatati sve ovo, to je zato što se kaosom služim kao stilom jer i sustav u kojemu globalno živimo vodi samo tamo. U rečenice bez interpunkcije, a time i misli bez reda koje prati unutarnji raspad koji je posljedica izvanjskog.

A ako slučajno ponovno poželite red, unaprijed se prestravite onima koji će ga zavoditi. Nismo ništa do ljudski resursi. Potrošna smo roba. Država nije svetinja već običan servis koji bi vam trebao pružati određene usluge. Ako vam se čini da ih ne isporučuje to je zato što je nema. Barem ovdje gdje mi živimo. Tko god mi bili. Ako uopće jesmo.

(zurnal.info)