Prvo: Gareth Soutgate je kukavica.
Drugo: VAR je neopjevana glupost.
Prvo ćemo o prvom.
Ta užasna potreba da se sve kontrolira i pobjeđuje bez ikakvog rizika uništava igru. Osim toga izrazito iritira promatrače. Pogotovu kada to radi momčad koja je igračkom kvalitetom superiorna protivnicima. U toj opsjednutosti kontrolom leži razlog zašto je Engleska, slično recimo Španjolskoj, dominirala u posjedu i u svakom drugom statističkom segmentu, a uglavnom pobjeđivala na jedvite jade.
Gotovo svaku utakmicu Engleske možemo podijeliti na dva dijela. Prvi dio je onaj do ulaska Jacka Grealisha, drugi dolazi poslije. Grealish čak i nije ulazio uvijek. On je ulazio isključivo kada nije bilo druge nego poduzeti malo više rizika i razbiti stroge šablone koje svojim momčadima isrctavaju treneri. Do tada su napadi Engleske jalovi iz razloga što je momčad organizirana tako da napada koridorima u kojima je minimizirana opasnost da ih protivnik ugrozi po eventualno oduzetoj lopti.
Kombinacija Southgateovog kukavičluka i činjenice da su Danci od samog početka pokazali da ih se ne plaše njegove je igrače od početka učinila izrazito nervoznima. A tu je bio i teret Wemblija. Znači utakmica se ne razrješava kroz igru, vrijeme prolazi, živci su sve tanji, lopta je kod tebe ali sve je to jalovo i, da se ne lažemo, nimalo engleski. Ne pomaže ni što sudac svaki duel sudi tebi u korist.
Tu dolazimo do drugog.
Engleska pobjeda je sramota s obzirom na nepostojeći penal kojim je pobijedila. Niti su Englezi sebi smjeli dozvoliti da dođe do produžetaka niti im smije biti potreban poguranac cijele sudačke organizacije.
VAR je, dakle, neviđena glupost. Ono što nam je svima poručio jučer jeste: ne vjerujte svojim očima!
Pa kojeg ću vraga onda i kako i šta gledati!?
Bio je to potpuni antiklimaks.
U redu, shvatili smo, Engleska mora biti u finalu.
Cijeli život navijam za onu romantičnu, luzersku Englesku, ali Englesku koja na svakom turniru osvoji trofej za fair play. Sada imamo Englesku koja je to odbacila. Pa neka čuveni FA traži od Kraljevske akademije da iz rječnika izbaci termin „sportsmanship“. I neka onda dogovore da finale protiv Italije sudi engleska kraljica. A da se ne troši previše sredstava neka joj pomoćnik bude sam Southgate koji svojim odlukama sramoti vlastite igrače kojima nisu potrebne ovakve pobjede.
Danska je postigla puno, bili su hrabri, igrali onako kako su trebali i mogli i šteta da su na ovaj način eliminirani. Šteta i da je Schmeichel išao hvatati loptu nakon Kaneovog penala. Sramota, nepovratno sramota, cijela UEFA je svakom ljubitelju nogometa opalila ponižavajuću šamarčinu jer su pokazali da njihovim interesima ništa ne smije stajati na putu. Ni srce Christiana Eriksena ni srce cijele hrabre danske momčadi koje su slomili zatvarajući oči pred nepravedno dosuđenim penalom. Tako je metaforički iscrtan put ove Danske momčadi na ovom blesavom i neregularnom prvenstvu.
Sad ostaje da vidimo hoće li Bog čuvati kraljicu ili talijansku braću. I ostaje da vidimo hoće li se potvrditi ona stara, znate onu, karma je kučka…
(zurnal.info)