Pismena zadaća: Kafanske prijetnje iz Udruge građana

 

 

 

To da živimo u paklu od zemlje odavno je svima poznato. Dijelom to možemo zahvaliti svojim ručicama koje uporno već trideset godina na glasačkim listićima zaokružuju političke grupacije koje su našom glasačkom zaslugom dobile prigodu biti kreatori pakla. U toj paklenoj čorbi posebno je, ipak, interesantna uloga medija koji, jel', najvećim dijelom sudjeluju u kreiranju naših stavova. 

 

MEDIJSKE LOŠE NAVIKE

 

Spadam u skupinu ljudi koji imaju nebrojene loše navike. Odgovorno tvrdim da u skupinu lošijih spada navika svakodnevnog informiranja, trpanja informacijama s kojima se poslije mozak bori kako zna i umije. Veliki je udio te navike u mojoj poslovičnoj anksioznosti. Slika koju putom medija dobivamo o društvu u kojem živimo spada u žanr horora. Kad se izborim s užasima svakodnevice trudim se ipak dobiti kakvu takvu realnu sliku onoga što se zbiva i o čemu se govori. Pogotovu se trudim proniknuti u kojem grmu leži mali zeko kako bi zaključio o čemu se to ne govori a često je bitnije od onoga o čemu se govori. Mediji su ionako odavno postali stranački bilteni i kao takvi namjera im je često javnosti podmetnuti informacijskog trojanskog konja a suštinu zašušuriti u njegovom ogromnom drvenom trbuhu. 

Umori se čovjek od silnog pretraživanja raznih medija pa mi je sasvim dobro došlo pojavljivanje newsgradient platforme koja na jednom mjestu skuplja najčitanije/najvažnije vijesti i podvale s BH medijskog neba i pride ih rangira po pouzdanosti i, ne manje bitno, ocjenjuje političku pristranost pojedinih vijestotvoritelja i puštača guste medijske magle. 

Naš je Žurnal, hvala na pitanju, na mapi ocijenjen kao pouzdan medij s lijevim političkim nagnućem. Žalosno je vidjeti kako je malo medija koji nam u tom području prave društvo a još žalosnije da ti mediji redom ne spadaju među one najčitanije i najgledanije. 

Što ćete, svatko voli živjeti u uvjerenju da je pravu. Zato je ljude teško razuvjeriti jer se kod nas ne radi o publici koja želi promišljati i shvatiti stvari. Više je tu, kako stvari stoje, na snazi postojanje različitih navijačkih skupina koje bez razmišljanaj podupiru odavno nametnute političke fraze. 

Uloga medija, tako ispada, u cijelom bosanskohercegovačkom horor cirkusu prilično sramotna. Mediji su tu oruđe političkog opsjenarstva i generator sukoba ni oko čega. Da je tome tako jasno je kad na jednom mjestu, uz pomoć newsgradient platforme, vidite najčitanije dijelove najčitanijih medijskih izvješća o najpraćenijem događaju proteklog vikenda. Radi se, dakako, o 9. kongresu Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru. 

Mostarski bljesak.info donosi tako vijest pod naslovom „Procurili zaključci HNS -a: Bojkot izbora i preustroj države“. Klix je vijest o istom događaju naslovio „Procurio prijedlog zaključaka HNS -a: „Treći entitet“ ako ne bude dogovora o izbornom zakonu“. Staro dobro Oslobođenje istu vijest naslovljava „Procurio prijedlog zaključaka: Jedan se direktno odnosi na odgađanje izbora“. Internetski portal Vijesti kratko i odlučno naslovom poručuje „Prijedlozi HNS – a: Ili Izborni zakon ili treći entitet“. Treba li dalje?

Kako vidimo većinu medija, bez obzira na njihovu političku agendu, odlikuje neinventivnost i lijenost u opremanju tekstova. Naslovi su gotovu u dlaku isti. Razlika je u nijansama i u tome što Oslobođenje pokušava tzv. clickbaitom natjerati čitatelje da osim naslova pročitaju i podnaslov. Kod drugih je već naslov vijesti sama vijest ili barem tako izgleda a ljudi nemaju vremena pa se često smatraju informiranima nakon što pročitaju naslov. Naslov na bljesku je prilično pomirljiv dok su oni na klixu i vijestima formulirani pomalo prijeteći. Iz njih izranja bauk „Trećeg entiteta“. Valja tu postaviti jedno pitanje. Dajući ovoliku važnost zasjedanju HNS – a ne priznaju li time svi BH mediji redom, na izvjestan način, postojanje Trećeg entiteta? 

 

UDRUGE GRAĐANA

 

Pregledao sam na newsgradientu većinu vijesti koje govore o zasjedanju HNS – a i nigdje nisam našao da itko dovodi u pitanje samu važnost tog događaja s obzirom da je HNS BiH praktički udruga građana. Samim tim postavlja se pitanje zašto je u BiH toliko bitno što je tamo neka udruga zaključila?

Odluke ovog sabora obvezujuće su koliko i zaključci građanskih plenuma iz 2014. godine ili sesije famoznog Kruga 99. Recimo, Dragan Čović tvrdi kako SIP (središnje izborno povjerenstvo) ne može biti zakonodavac a nitko se ne pita po kojem to zakonu HNS BiH može nastupati kao tijelo čije su odluke obvezujuće. Faktički, stvar se svodi na političke ucjene izvan institucija, svojevrsne kafanske prijetnje. A javnost se talasa iako se sva ta priča može prosto odbaciti baš kao neka kafanska priča. Sličan je to princip po kojemu se za ključne odluke konzultira čovjek bez ijedne javne funkcije izuzev one stranačke. Da, riječ je o Bakiru Izetbegoviću. O, ček, isti je slučaj i s Draganom Čovićem. Pa što je tu posrijedi?, upita se mali Marko? 

Zaključak je jednostavan. Ključne odluke u BiH pregovaraju se i donose izvan institucija države. Time nam akteri tog kalambura šalju poruku da nitko od njih Bosnu i Hercegovinu ne smatra državom jer država, ponavljam milijunIti put, nije nego skup zakona i propisa. Ako sve radimo mimo njih ona praktički ne postoji osim na papiru, kao virtualna tvorevina bez uporišta u stvarnosti. BiH, dakle ne postoji i to zahvaljujući upravo onim faktorima dužnim da osiguraju poštovanje zakona i vladavinu prava. U starom, dobro im poznatom komunističkom duhu, oni državu nastoje ustrojiti kao partijsku organizaciju. Što će reći – BiH ne postoji, postoje samo SDA, HDZ i SNSD. Takvo je, naime, stanje na terenu. Sve drugo je virtualna stvarnost. Da nije tako ne bi razni narodni sabori i ljudi bez ovlasti mogli svakodnevno zagorčavati život građana i trovati javni prostor. Samo da su kroz 30 godina gotovo kontinuirane vladavine uspjeli stvoriti klimu u kojoj nitko ne može djelovati izvan zakona a da ne snosi posljedice. Sve drugo je antidržavno ponašanje, praktički politički terorizam. A pošto nisu, to suštinski znači da oni sebe i svoje partije stavljaju iznad zakona što će reći iznad države. Zato su učinili sve, i dalje to rade, kako bi područje odlučivanja smjestili izvan državnih institucija. Zašto bi inače mediji koji zapisuju sve što ovi antidržavni elementi čine podrignu davali toliki značaj odlukama i zaključcima jedne udruge građana? Upravo je medijska slika Bosne i Hercegovine ta koja govori u prilog mojim pokušajima da proniknem u suštinu toga što se događa u medijima a posljedično i na terenu. 

 

NA TERENU I NA PAPIRU

 

Prema svemu tome možemo zaključiti i da Herceg Bosna postoji na terenu a Bosna i Hercegovina samo na papiru. Kako drugačije kad su zaključci tamo nekog sabora važniji od ijednog pisanog propisa i zakona? Ono jest da zaključci sabora žele utjecati na to da se ti propisi promijene ali ni po čemu oni nisu obvezujući ni za koga. Barem ne po slovu zakona. 

Ispada po svemu da mediji u Bosni i Hercegovini nisu tu kako bi javnosti rasvijetlili što se zapravo događa. Oni su svojevrsne dim mašine koje imaju zadatak zamagliti i skriti suštinu stvari. A to je sramotna povijesna uloga. Ovo što se u BH događa nije drugo do zločin protiv života a medije se može smatrati suučesnicima u tom zločinu. Donekle i egzekutorima. Ali što da se radi kad ljudi više vole da im se zaključci serviraju nego da ih sami stvore. Upravo na tu kartu političke partije i njihovi glasnogovornici igraju. Čast izuzecima na svim stranama. Na žalost, kako znamo, davno je to zaključio naš predobri i premudri narod - izuzeci su tu samo da potvrde pravilo. 

(zurnal.info)