Marko Tomaš
PISMENA ZADAĆA: Laki ti bili okovi, slobodni svijete
Sustav koji je davno ukinuo društvo i na pijedestal uzdignuo pojedinca odjednom pojedince poistovjećuje s državama i eliminira one čije države nisu uskladile stavove s većinom. Njemu je potpuno svejedno ako taj pojedinac ima izrazito neusuglašene stavove s državom u kojoj se nekom zlom kobi rodio.
Od svih bizarnih pojava u kapitalizmu posljednjih me tjedana fascinira način na koji taj sustav reže troškove. Odavno smo postali vlastite knjigovođe, sami obračunavamo poreze i povrate istih, sami vadimo dokumenta, potvrde o nezaposlenosti i prihodima, sve je, reklo bi se, pojednostavljeno, na klik dva daleko a opet mene upravo žulja to što smo kao olakšicu preuzeli poslove koje je nekada obavljala cijela armija ljudi. Kapitalizmu je, dakle, potrebno sve manje ljudi. A svijet se pretvara u visokodigitaliziranu favelu, karton naselje s internetom.
Kuće se grade, struja i voda provode, namještaj sklapa preko youtube tutoriala. Bojim se nekako da bi sve moglo planuti i bez bombe. Kazališta više ne trebaju pisce. A, kako vidimo, kad dođe do nekog velikog incidenta, neke intervencije koja uključuje uporabu oružja kapitalizam praktički ne treba ni klasične medije. Dovoljno je tek nekoliko zadrtih portala i državnih agencija a ostatak propagande obavljamo mi preko takozvanih društvenih mreža koji nisu bez razloga posljednjih godina dobile naziv – društveni mediji.
Diljem facebooka, twitera, instagrama žrtvama brutalnog anfrendanja padaju milijuni onih koji nisu s nama pa su protiv nas dok svi zajedno sjedimo u karton naseljima s internetom.
Sustav koji je davno ukinuo društvo i na pijedestal uzdignuo pojedinca odjednom pojedince poistovjećuje s državama i eliminira one čije države nisu uskladile stavove s većinom. Njemu je potpuno svejedno ako taj pojedinac ima izrazito neusuglašene stavove s državom u kojoj se nekom zlom kobi rodio. Da, shvatili ste, kapitalizam zapravo u vama ne gleda pojedinca koji ima specifične potrebe. Vi ste pojedinac isključivo onoliko koliko vas on može koristiti za održavanje algoritma.
Ako pokušate u taj algoritam ubaciti nepredviđenu nepoznatu on vas eliminira kao smetnju, kompjutorski virus takorekuć. Zbog toga je i napravio sve da što manje mislite a što više radite. Ne zamarajte glavice samo uživajte i ukoliko netko nasrne na vašu privilegiju da radite 20 sati dnevno znate što vam je činiti. Uključite se i pobrinite da svatko zna da su vaši stavovi usuglašeni sa stavovima onih koji su na vašoj strani svijeta.
U ratu hakslijevog i orvelovog svijeta Ukrajina gori i natapa se krvlju. A mi svi, svatko na sigurnoj udaljenosti od vatre i krvi sudjelujemo u propagandi. Evo, i ja moram priznati, radije Haksli, otupi me i anestetiziraj, bolje to nego da me pendrečiš kao što to čine barbari orvelovog kapitalizma. Bolje drogiran nego modar, što jest jest. Samo mi dajte još nešto, da ne tugujem zato što gore gradovi i ginu ljudi a sve da bi se sačuvao poredak koji je upao u probleme nakon par godina pandemije i posljedičnog poremećaja jedine slobodne stvari u kapitalizmu – tržišta.
Laki ti bili okovi, slobodni svijete. Zapiši negdje da ne zaboraviš – oni koji su danas heroji u sutrašnjem novom dogovoru postat će oni kojih ćemo se gnušati jer će ostati jedini podsjetnik na to koliko smo tupi intelektualno i emotivno bili kad su oko njih gorjele zgrade i u mukama umirali ljudi. I to čisto da nas ne iznenadi kad shvatimo da nismo dobili nijedno pravo i privilegij da bismo postali jednaki. Dobili smo ih da nas se sve pomnoži s nulom, da bismo postali isti, da nas se svede na sustavu adekvatnu mjeru. Kad svačija bude vrijedila isto ničija neće vrijediti ništa.
(zurnal.info)
