PISMENA ZADAĆA: Mala zemlja velikih iluzija

Kada je pročitao tu stravičnu vijest Fadil Novalić je ljutito sklopio novine, smotao ih u tubu, spljoštio muhu koja je upravo sletjela na njegov radni stol i s gađenjem ih bacio u košaru za papir. Takve se stvari ne smiju događati u predizborno vrijeme. Ispast će da vlada kojom predsjedava ne brine za kulturno naslijeđe države o čijim je interesima dužna voditi računa. Mora provjeriti kojem je zlobniku uopće palo na pamet da objavi tu vijest. Kad je, uostalom, javnost zadnji put čula za Kinoteku Bosne i Hercegovine? A sad odjednom svi mediji pišu o tome kako Kinoteka BiH mora iseliti iz zgrade koju koristi već pet decenija. Najradije bi savijenim novinama spljoštio one mamlaze iz saveza samostalnih sindikata, sad su našli zahtijevati deložaciju Kinoteke! Ali ne može, znaju i oni da ih sada neće dirati. Kakav bi on to glupavi premijer bio da netom pred izbore napada sindikate!? Nema druge nego sazvati sastanak s direktoricom Kinoteke. Obavezno treba obavijestiti medije o tom sastanku, da narod čuje i vidi kako Fadil vodi računa o jednoj od temeljnih institucija kulture Bosne i Hercegovine…

Premijer Federacije BiH, Fadil Novalić je uistinu pozvao Devletu Filipović, ravnateljicu Kinoteke BiH na sastanak. Sastanku je prisustvovala i Ines Tanovič iz Sarajevskog filmskog centra. Neka dogovore što će s tom blentavom filmskom arhivom, mislio je Fadil.

Gospođa Filipović nije bila zadovoljna ponuđenim privremenim rješenjem za skladištenje golemog filmskog arhiva. Nemoguće je, naprosto, stalno premještati preko milijun metara filmske trake, biblioteku koja broji skoro 4 tisuće knjiga i časopisa filmske tematike, kataloge filmskih festivala, veliki broj drugih promo materijala, uključujući filmske plakate i fotografije BH filmova. Osim toga, ponuđeno je rješenje za filmsku građu ali zaposlenici kinoteke u tom prostoru nisu imali mjesta. Ines Tanović je na to predložila da se u funkciju stavi bivši studio Sutjeska filma gdje bi se preselio i arhiv Sarajevskog filmskog centra i kompletna građa BH kinoteke, uz njih bi se u studije Sutjeska filma preselila i oprema za digitalizaciju.

Fadil Novalić je bio zadovoljan ovom idejom. Valjalo ju je odmah promovirati u konačno rješenje filmskog pitanja. Medije izvijestiti o tome obavezno a posebno naglasiti njegovo čvrsto predizborno obećanje da će se za financiranje obnove bivšeg filmskog studija pobrinuti Vlada kojom predsjedava. Problem je time, što se njega tiče, zataškan, pardon riješen.

Fadil N. je obrisao znoj sa čela i s olakšanjem otpuhnuo. Prokleta kinoteka! Pa ni on nije znao da postoji dok svi mediji nisu objavili vijest da je Sindikati namjeravaju deložirati. Na koncu je ipak sve ispalo dobro. On je pokazao kako rješava probleme. Uvijek tako da svi budu zadovoljni. I oni koji deložaciju zahtijevaju i deložirani.

Fadile, obrati se Novalić samom sebi, ti si majstor! Savez samostalnih sindikata BiH nisi ni okrznuo a Kinoteci si dao čvrsto obećanje da će dobiti adekvatnu zamjenu za smještaj arhivske filmske građe. Tom se temom nitko više neće baviti a to je u teškim predizbornim vremenima najvažnije.

Fora je u tome da svekolika javnost preko medija bude obaviještena o tome da je Fadil Novalić dao čvrsto obećanje da će problem biti riješen. Automatski se problem ima smatrati riješenim.

Priča o tome da bosanskohercegovačka kinoteka nema sustavno riješeno financiranje ne smije se dalje vući kroz medije. To da se financirala isključivo preko pojedinačnih projekata i putom javnih poziva Fondacije za kinematografiju mora se skriti; kakva bi to patriotska vlast izbjegavala riješiti pitanje financiranja jedne od kulturnih ustanova od državnog značaja!? Na što bi ličilo to da ljudi saznaju kako kulturna ustanova od državnog značaja nije na budžetu niti jednog nivoa vlasti? Odmah se mora dokinuti čak i mogućnost da netko počne misliti o tome kako se nitko iz vlasti, pa ni silni ministri kulture, nije interesirao za stanje u kinoteci. Pa to zvuči u najmanju ruku kao da državom upravljaju nekakvi fadili novalići, ne dao Bog dragi nikome.

Vlada kantona Sarajevo također je saslušala probleme s kojima se susreće Kinoteka BiH. Oni su se našli o neobranom grožđu jer se Kinoteka nalazi na teritoriju sarajevskog kantona a zapravo je institucija od državnog značaja i Bosna i Hercegovina je osnivač te Javne ustanove. Mogli bi oni pomoći ali nisu to dužni. Baš kao ni vlada Federacije BiH. Zato je Novalićevo obećanje bezvrijedno. Za to vrijeme državna razina vlasti se pravi kao da država Bosna i Hercegovina ne postoji. Samim tim ne postoje ni javne ustanove od državnog značaja.

Zato nitko nema problem sa stvaranjem jedne od većih bosanskohercegovačkih iluzija. A to je ona o BiH kao zemlji filma i Sarajevu kao jednom o filmskih centara Europe. Za održavanje te iluzije dovoljan je Sarajevo film festival. Za financiranje filmskog festivala utrkuju se i sve razine vlasti i sve BH kompanije koje drže do bliskosti s onima s kojima valja biti blizak ako želiš išta postići u ovoj zemlji.  Kinoteka je već spuštanje na nisku, najnižu razinu koju ovdašnje vlasti mogu zamisliti, razinu stvarnosti, realne povijesti ove zemlje o kojoj se može učiti i kroz istoriju filma. A nju, filmsku povijest; kroz koju se može shvatiti i svjedočiti povijesti BH društva od početka dvadesetog stoljeća do danas; čuva upravo JU Kinoteka Bosne i Hercegovine. Ali takve institucije su nepotrebne simulakrumu u kojemu živimo. Ako bismo shvatili stvarnost ne bismo valjda bili u stalnom sukobu s njom i živjeli u vremensko - prostornom diskontinuumu. Nama ne treba ni stvarna filmska povijest jer imamo izmišljenu, zastrtu crvenim ćilimom.

Kinoteka BiH nalazi se na adresi Alipašina broj 19 od daleke 1963. godine. Od tada je u njoj pohranjeno blizu 1200 filmskih naslova na 35 milimetarskim filmskim trakama. Kako sam već napisao tu je i velika biblioteka te arhiv promo materijala BH filmova. To je rijetki povijesni arhiv koji je neokrznut prošao kroz opsadu Sarajeva. Kao takav je gotovo endemski primjer povijesnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine od austrougarskog doba preko kraljevine i socijalističke republike Jugoslavije do danas kada samostalna Bosna i Hercegovina ne zna što bi s tim filmskim čudima koja samo zauzimaju atraktivan prostor u centru Sarajeva. Povijest BiH i Sarajeva kao glavnog grada, što se tiče današnjih vlastodržaca, počinje od kada su oni došli na vlast. I filmska i svaka druga povijest ima biti onakva kakvom je oni proglase kako bi bila dnevnopolitički upotrebljiva i dokazivala ispravnost nacionalnih politika koje navodno vode fadili novalići svih konfesija i političkih opredjeljenja.

Savez samostalnih sindikata BiH upisao se kao vlasnik prostora u Alipašinoj ulici. Uspjeli su ishodovati i rješenje po kojemu Kinoteka BiH mora iseliti iz zgrade na rečenoj adresi do 05.09.2022. godine. S obzirom da Sindikati kao sjedište koriste prostorije na Obali Kulina bana postavlja se pitanje za koju svrhu i koliko komercijalnu planiraju koristiti zgradu u Alipašinoj 19. Hoće li zgrada filmske biblioteke doživjeti sudbinu Vijećnice koja nikako da se privede svrsi pa da počne služiti kao nacionalna univerzitetska biblioteka? A to je upravo stvar zbog koje se treba čuvati obećanja ljudi poput Fadila Novalića, pogotovu u predizborno vrijeme kad je lak na obećanjima.

Ipak je ovo zemlja filma, a Sarajevo jedan od filmskih centara Europe.

To što se u zemlji filma snimi jedan i po film godišnje nema veze kad imamo festival kojemu svi regionalni pa i mnogi europski mogu pljunuti pod prozor. To što u zemlji filma državna kinoteka uskoro postaje beskućnik manje je važno od uspomena koja sa Sarajevo film festivala u svijet ponesu velikani filmske umjetnosti i prvaci filmske industrije.

Nije li film ionako iluzija? Zašto onda smeta što su zemlja filma i uspomene na nju ista takva, prava filmska iluzija? Na razini fadilovih obećanja i javnih nabava.  

Važno je održati iluziju kako bi javnost bila mirna. Ta ne planirate valjda stvarno disati na fadilove respiratore?

Nije bitno što i kako radiš, bitno je kako i koliko dobro reklamiraš to što ne radiš.

Zato, jebo sad milijun metara filmske trake!

(zurnal.info)