PISMENA ZADAĆA: Manjine su najprogresivniji dio svakog društva!

Zamislimo ovakav dijalog:

Sami ste krivi! Jel' policija odgovornost za vašu sigurnost prebacila isključivo na vas samim tim što vam je zabranila planirane i prijavljene aktivnosti?

Jeste.

Nije li vas time upozorila da vam je sigurnost u Banjaluci tijekom protekle subote ugrožena?

E, kad se gleda iz ove perspektive, nije da nije.

Nisu li Dodik i Stanivuković, svojim gnušanjem spram samog spomena vas, vaših i takvih, rekli da vi ne možete biti sigurni u Banjaluci jer se oni slažu s onima koji vam ugrožavaju sigurnost?

Pa, izgleda da jesu.

Nisu li rečena dvojica manipulatora, pardon političara, dajući za pravo nasilnicima,  istima dali i zeleno svjetlo da vam ugroze fizičku sigurnost istovremeno dajući mig policiji da vam ne jamči sigurnost a kamoli da štiti vaša prava da na strašnom mjestu postojite?

Malo sve to zvuči kao istina jednog paranoika…

Je li vas policija odbila štititi i jesu li se internetske prijetnje manifestirale kao fizičko nasilje?

Pa jeste, tako je!

E, sad, jesam li stvarno paranoičan?

Nadamo se da jesi.

Eto, vidite, sami ste krivi i za to što biste skupa sa mnom mogli, nakon lakših fizičkih i teških duševnih ozljeda, fasovati i tužbu za klevetu. Zato dobro pazite s kim ne razgovarate jer, s obzirom da živimo u ludnici, još jedino možete završiti u zatvoru zato što ste dobili batine i što je netko drugi, na primjer ja, koristeći se vašim mukama, pokušao ukazati na to da Dodik, gradonačelnik Starmalivuković i skupina batinaša surađuju na očuvanju tradicionalnog umlaćivanja pedera i svih koji se s njima druže, koji su isto pederi - jer, s kim si takav si.

A kakvi su pederi tek banjalučki i republičko srpski novinari koji kroz par dana, ukoliko ne žele omirisati lokalne pržune i ustajali zrak sudnica, neće praktički smjeti ni pomisliti ovo što ja sad ovdje pišem. Prijava će im se ispisivati pred nosom i ako u uvodu pa zatim i na kraju teksta ili priloga, naglase da su se zajebavali te da njihovi uradci nemaju veze sa stvarnim likovima i događajima.

Uzalud će biti ograđivanja jer bi se njih moglo vrlo realistično ograditi  sudskim stražarima, kaznama koje vode u bankrot i, napose, rešetkama. Takve bi mogle biti posljedice po onoga tko nasilnike nazove nasilnicima. A vidjeli smo kakve posljedice može imati sama najava pokušaja da bilo tko u ovoj nedođiji od zemlje ostvari svoja ljudska i građanska prava. Oni koji bi trebali biti garant osiguravanja vaših prava negirat će ih do te mjere da će vam pokazati kako se bocom u glavu brane tradicionalne pravoslavne vrijednosti. Demonstrirat će vam to nezvanični organi gonjenja, skupina golomozgih otadžbinara kakve su Sloba i Franjo tijekom 90ih koristili kao neku vrst parapolicijskih struktura zaduženih za obranu golorukog naroda od supkulturnih skupina. A sve to uz odobravanje istog tog ljudskog čemera kojeg se narodom može nazvati samo u napadu velikodušnosti.

LICEMJERJE "OBESPRAVLJENE" VEĆINE

Narod je problem za sebe. Čini ga uglavnom skupina zlobnih gubitnika od kojih je  90% uvijek spremno potpisati lojalnost i samom vragu ukoliko mu to jamči puki goli život.

S obzirom da je tome tako ne trebam se čuditi što tzv. većina ili, bolje reći, žalosni prosjek, koji je banjalučkim siledžijama isporučio ženu koja se pokušala skriti u skupini promatrača, ne može dokučiti da je protiv prava manjina zato što nije svjestan koliko je sam obespravljen. Dakle, obespravljena većina ne želi da se itko u ovoj jadnoj koloniji izbori za svoja prava.

Lakše je sve povući u blato nego sam pokušati izaći iz njega.

Lakše je onesposobiti borce za prava nego se skupa s njima boriti za vlastita.

Kad si jadan dobro dođe naslađivati se tuđim problemima.

Takav narod nije ni zaslužio nego diktatora Laktašenka,

Dotični toliko zaklanja vidik svojom monumentalnom bešćutnošću da takozvani narod ne može shvatiti da su sinoćnji događaji iz Banjaluke posljedica jednog ne tako davno intenziviranog političkog procesa u kojemu su „naši“ konačno vidjeli prigodu za otvoreni totalitarizam, dok „veliki“ osiguravaju svoj utjecaj u područjima koja smatraju za važna.

BiH ne postoji kao suverena država. Jedino su totalitarne tendencije domaćih vlastodržaca suverene. Sve je, dakle, kao i u svakoj drugoj koloniji.

U prilog toj tvrdnji govore događaji koji su prethodili večeri u kojoj je hrabra većina odlučno uspjela obraniti tradicionalne vrijednosti od progresivne manjine. A ispada da su manjine najprogresivniji dio svakog društva. Potreba da nadiđu i izbjegnu potencijalne ugroze vodi ka nekonvencionalnim rješenjima i tolerantnom ponašanju a kako bi ostvarile bilo kakav uspjeh u bilo kojem području pripadnici manjina, naprosto, moraju postizati znatno bolje rezultate od pripadnika većine. Naprosto, primorani su misliti. A da naš narod misli možda bi, kako rekoh, uvidio što je prethodilo umlaćivanju LGBTQ aktivista u Banja luci. Možda bi čak posumnjao da je to tek demonstracija onoga što čeka i rečeni narod ili neke njegove pripadnike ukoliko pokušaju misliti a kamoli nešto promijeniti.

Rasprostrli su se, naime, posljednjih dana predstavnici međunarodne zajednice diljem bosanskohercegovačke političke arene. Lupaju sankcije ovdašnjim kršiteljima zakona i procedura, ulaze na sjednicu domaćeg parlamenta kako bi osobno nadgledali i osigurali kreiranje nove entitetske vlade. Oko njih i za njima idu njihovi novi politički aduti poput loših đaka koji izlaze na popravni ispit. Oni drugi, što se međunarodnih čimbenika u BH tiče, pali su razred. Ili barem žele ostaviti takav dojam u javnosti. Čini se da je međunarodna zajednica više nego ikad angažiranija na bosanskohercegovačkom unutarnjem političkom polju. Bit će kako konačno, po nekom hitnom postupku, žele našu sudbinu vezati za sudbinu ostatka svijeta. Do nedavno smo bili tek čudnovati vremensko prostorni diskontinuum. Sada je pak užasno važno osigurati da smo na pravoj strani velikog svjetskog sukoba koji se prelama preko leđa Ukrajine. Naprosto, ne žele još jedan potencijalno trusan prostor koji bi razvukao njihove političke napore na više frontova.

I CENZORI I IDIOTI

Rusija, pak, očito računa na one koji su pali razred. Kako drugačije objasniti šutnju onih koji pozivaju na obranu državnih institucija a šute na cenzorsko priopćenje Ruske ambasade kojim si ova daje za pravo komentirati jednu kazališnu predstavu.

Nešto mi ne dopušta da skandal vezan uz predstavu "Idiot" sarajevskog narodnog pozorišta odvojim od slične sudbine predstave zeničkog Bosanskog narodnog pozorišta "Grobnica za Borisa Davidoviča kako je danas zidamo". Pogotovu ako na to nadovežete rusofilski istup mladog lava SDA, Harisa Zahiragića.

Zanimljivo je i to što se paralelno s napadima na dva progresivna kazališna komada događa i atak na slobodu medija. Tako je najavljivanje cenzorskog zakona o medijima  od strane Milorada Dodika usko povezano s ukidanjem čak tri od četiri termina koja emisija Prime time ima na hrvatskoj ispostavi televizije N1.

Zapitat ćete se kakve sad pa veze ima hrvatski N1 sa svim tim? Ima, jer je klika Aleksandra Vučića preuzela veliki komad distribucije televizijskih sadržaja u Republici Hrvatskoj te je mogla ucjenjivati menadžment televizije N1 prijeteći da im neće omogućiti distribuciju sadržaja preko svojih platformi.

Svi su ovi napadi na medije i kulturne institucije praktički sinkronizirani. Jednako kao što je sinkronizirano djelovanje zapadnih zemalja u BH političkim institucijama.

Cenzurom se žele ušutkati oni koji, po mišljenju cenzora, šire zapadnjačku propagandu a sudjelovanjem u kreiranju vlasti želi se osigurati dalje političko  provođenje europskih i američkih naputaka. I jedno i drugo je moguće zato što su domaći politički akteri toliko željni moći da su spremni trgovati svime u što se pred biračkim tijelom zaklinju. Dozvoljavaju tako da budemo uvučeni u jedan globalni sukob što nas, paradoksalno, po prvi put u povijesti vezuje uz sudbinu svijeta. Do sada su domaće političke snage jedino uspijevale u tome da imamo dojam kako ovdje ne važi ni kalendar koji je važeći u ostatku svijeta.

Otkrivaju se svim ovim i totalitarna nagnuća naših političkih pregalaca. Kao da su jedva dočekali ovakvu situaciju u kojoj ih međunarodna zajednica ne opominje zbog nepodopština nego ih u istima čak i podržava. Svega tu ima, samo ni na obzoru nema pravne države i uređenog sistema. Samo daljnje raslojavanje, podjele i poslovično licemjerje. A kad se rastura naša zemlja rasturaju se i naši životi. Nije nam prvi put da nam se to događa. I to u svijetu koji se nikada do sada nije činio ovako skučenim i u kojem naše raspadanje postaje dijelom svjetskog raspadanja. Što se naših političara tiče sigurno će to promovirati kao uspjeh u euroatlantskim integracijama. S našim višegodišnjim iskustvom raspada i možemo se jedino integrirati u svijet koji se raspada. Još ćemo ispasti i proroci. Predvidjeli smo svjetske trendove.

(zurnal.info)