U intervjuu datom kolegama sa portala Radio Sarajevo ministar za kulturu i sport u Kantonu Sarajevo Samer Rešidat na pitanje “čitate li” odgovara:
- Čitam uglavnom stručnu literaturu iz oblasti turizma, inače nisam ljubitelj književnosti.
Nije me iznenadila ova izjava, čuo sam i gorih. Evo, recimo, jednog mog rođaka zanimalo je kakve knjige čitam pa me pitao jesu li to neke izmišljene priče i prije odgovora podučio me: “Šta će ti izmišljotine, prođe ti život u tome...” Ili, sjetih se, jedan pisac mi je ispričao da mu je otac ovako komentirao objavljivanje knjige: “A za koji je razred?”
Navodim primjere kojih sam se prvih sjetio samo da vam demonstriram da sam očvrsnuo na slične izjave. Doduše, junaci mojih primjera nisu ministri kulture, rođo je ljubitelj borbi pasa a kolegin otac lički poljoprivrednik. Ali, to ništa ne znači, kako se kod nas biraju ministri i njih dvojica imaju realne šanse da se dočepaju kakvog kabineta.
Nije me iznenadio ni izbor turističkog radnika Samera Rešidata za ministra kulture i sporta. Ne mislim da je Rešidat nesposobniji ministar od svojih kolega, nisu ni ostali birani po stručnosti i iskustvu. Lijepo od njega što je u posljednjih nekoliko dana, kako pišu kolege, presjedio na desetak sastanaka sa raznim umjetnicima, ali ja ne mislim da je rješenje teškog stanja u kulturi moguće pronaći van rješavanja teškog stanja u obrazovanju i privredi. Hoću reći, bilo bi lijepo da pored “zbrinjavanja” slobodnih umjetnika, zbrinemo i kojeg slobodnog radnika sa biroa.
Nije me iznenadilo to što ministar Rešidat ne ljubi književnost, ali me jeste šokiralo što je javno priznao.
Jer, ljudi koji ne čitaju knjige rijetko to javno priznaju, građani u anketama govore da nemaju vremena, studenti se žale na tijesne ispitne rokove, javne ličnosti u intervjuima žele da ostave dobar utisak pa se sjećaju “tolstojevskog”, “dervišaismrti”, koelja ili den brauna. Svi oni dobro znaju, ljubiti ili ne ljubiti književnost nije isto kao voljeti pješčanu ili kamenitu plažu, polupansion ili all inclusive. Znaju da to ima neke veze sa opštim obrazovanjem, kulturom pa možda i sa intimnom higijenom.
Brine me to što ministar Rešidat nije čuo za taj običaj ljudi koji ne ljube književnost. To nam pokazuje da nije govorio potpunu istinu kada je rekao da nije ljubitelj književnosti, stvar je gora - on književnost jednostavno ne primjećuje, u njegovom poretku vrijednosti ona nema nikakav značaj, kao nula, ništica, zero, hava...
...
Čuli ste vjerovatno onu priču iz turističkih vodiča o kalifu Omaru koji je konačno dokrajčio Aleksandrijsku biblioteku. On je, navodno, tada rekao:
- Ako se u tim knjigama nalazi ono što već piše u Kur'anu, onda je riječ o duplikatima. Takve knjige su suvišne i treba ih uništiti. Ako se u tim knjigama govori nešto što je suprotno s Kur'anom, onda su te knjige lažne i opet ih treba uništiti.
Zamišljam ministra Rešidata kako stoji ispred biblioteke i kazuje:
- Da li u tim knjigama ima stručne literature iz oblasti turizma? Ako ima, ne trebaju mi, sve ih znam napamet. Ako nema, koji će nam...
Šalim se, naravno, ne bi ministar Rešidat nikada zapalio biblioteke. Jer, kako bi strani turisti reagirali na takav vandalizam? Mogli bi pomisliti da nismo civiliziran narod!
(zurnal.info)