U Beogradu su uhapšene aktivistkinje koje su jajima gađale mural posvećen Ratku Mladiću. Gledao sam snimak na kojem prepoznajem Aidu Ćorović i Jelenu Aćimović. Nasilnici ih okružuju, guraju, vuku, zavrću im ruke... Vladimir Arsenijević i Dejan Kožul pokušavaju da im pomognu, ali nasilnika je mnogo više. Oni izgledaju baš kao fudbalski huligani ili nekakvi desničarski jurišnici, mišićavi su, kratko ošišani, odjeveni u preuske pantalone i kratke sportske jakne. Tek poslije saznajemo da su to policajci koji, bez obzira na insistiranje novinara, nisu pokazali svoje službene legitimacije. Legitimitet su im davali uniformisani policajci koji su ih okružili da bi nesmetano mogli zavrtati ruke hrabrim ženama.
UGROŽEN BEOGRAD
Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin izjavio je da su njegovi anonimni službenici tako reagovali kako bi očuvali red i mir u Beogradu koji su tog dana opasno ugrozile Aida i Jelena. I to baš na Međunarodni dan borbe protiv fašizma...
Inicijativa mladih za ljudska prava tražila je prije nekoliko dana dozvolu da povodom Međunarodnog dana borbe protiv fašizma uklone mural posvećen Ratku Mladiću. Ministar Vulin je odbio uz obrazloženje koje je iznio medijima:
„Ni oni koji bi da prekreče mural generalu Mladiću, ni oni koji bi da ga čuvaju neće dobiti dozvolu za okupljanje. Pozvati nevladine organizacije iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Žene u crnom i nečega što je najavljeno kao "Kosovo", a doći u Beograd da bi se krečile fasade je licemerno, podlo i vođeno zlom namerom".
Ministar tom prilikom nije precizno identifikovao grupe koje čuvaju mural. Jučer se to jasno pokazalo, radi se o zvaničnim policijskim organima. Njihovu uspješnu akciju “odbrane” simbolički je, a vjerovatno i "licemjerno, podlo i vođeno zlom namjerom" zaokružio sam Vulin kada je, kako prenose mediji, zaštićen kordonom policije, nakon hapšenja aktivistkinja položio cvijeće ispred murala.
GRAFIT I IDEJA
I tako, u jednoj zemlji na brdovitom Balkanu, ružni grafit sa nespretnim portretom presuđenog ratnog zločinca već dva dana brani čitav kordon policije. Na taj način mural je, ako to do sada nije bio, unaprijeđen u zvanični spomenik, baštinu pod zaštitom države. Na prvi pogled, komičan je prizor kada jedan policajac u civilu pokušava svojim tijelom od jajeta odbraniti crtež presuđenog ratnog zločinca. Rasteže se kao rukometni golman, kao da se radi o neprocjenjivom umjetničkom djelu, a ne o amaterskom grafitu na kojem Mladić izgleda neljudskije nego uživo. Njegova požrtvovanost je istovremeno i komična i strašna. Jer, on ovdje ne brani umjetnost, on brani ideju.
Svaka nacionalistička ideja je vrlo slična tom grafitu, obavezno je ružna, neprirodna i opasna. Njeni kreatori su svjesni da je ona takva, kao što su svjesni da će se uvijek naći neko da je odbrani, bezglavo i glupavo. Na svu sreću, jučer se također pokazalo da u Beogradu još uvijek ima ljudi koji su spremni da se takvoj ideji suprotstave.
Potrebno je i ovaj put dodati, da se niko ne uspava – na našim prostorima svaki “tuđi” mural je uvijek ružan, a “naš” je veličanstven kao svod Isfahana ili Sikstinske kapele. Kao što znamo, ljepota je uvijek u oku posmatrača. Da bi pogled bio objektivan, potrebno mu je pomoći sa malo zdravog razuma i puno hrabrosti.
(zurnal.info)