Pismena zadaća (audio): Ne možeš se vratiti iz šume

Nisi se izgubio u njoj, vratio si se među ljude, sjediš za stolom, pušiš cigaretu s poslovičnim osmijehom na usnama pretvaraš se kako slušaš njihove priče pune nekih drugih ljudi i tebi nepoznatih ulica, ali sve to prekriva mahovina koju si gledao na stablima od ranog jutra, sve to odlazi ispod natrulog lišća koje prekriva šumske staze, u sjeni je krošnji pod kojima si u tišini hodao sa svojim prijateljima a u namjeri da pronađete stabla za rušenje, ona koja guše vlastito stanište kao što neki ljudi guše, zaglušuju i zaglupljuju društvo.

Gledaš oko sebe ali te i dalje zasljepljuje iznenadni snop sunčeve svjetlosti koja se probijala kroz krošnje. Pokušavaš, vjerojatno, duhom ostati u miru i tišini koje ti je pružala šuma. Vratio si se ali si odsutan, ostao si u drvenom utočištu naspram kojeg se sve ljudsko čini zlokobnim i sigurnim putom za gubljenje razuma.

Mačić ti sjeda u krilo i prede. Zahvalan si mu zbog toga. Sve što drugi govore je nerazumljivo. Želiš da sve te glasove zagluši makar zvuk motorne pile. Čini ti se da ni on ne narušava tišinu šume već postane njezin sastavni dio.

Negdje si zapisao kako je tišina odsustvo ljudskog govora. Nakon dana provedenog u šumi još si više uvjeren u vlastitu tvrdnju.

Teško se vratiti iz šume.

Mačić ti spava u krilu a nitko ne primijeti kako nisi tu. Dovoljno im je vidjeti te. Istinski razumjeti bilo što i bilo koga ionako je stalo samo rijetkima. Zato svi pričaju a malo tko sluša i, posljedično, čuje.  

(zurnal.info)